Mladi brinu više od Lige C

Tri meča, tri pobjede, bez primljenog pogotka… Iako su svi u Crnoj Gori bili svjesni da bez obzira na takav start u Ligi nacija, “sokolovi” igrom ne zaslužuju više od Lige C, nekako je sve u našoj zemlji taj učinak natjerao na novo, nama poznato i blisko, stanje euforije, pa je trenutan rezultat sve probleme našeg fudbala “gurnuo pod tepih”.

A onda se desio 13. oktobar, kada je crnogorski fudbal “primio tri šamara” i veoma brzo se vratio u realnost.

Luksemburg je protiv naše A reprezentacije “naplatio” sve što je trebalo da uradi još na “Zozi Bartel” stadionu prije mjesec, a ukupno u 180 minuta pokazao da je bolji Crne Gore. Nešto ranije tog dana naša mlada selekcija je još jednom razočarala u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, ovog puta dobila je lekciju čak i od Farskih ostrva, dok su omladinci Crne Gore u prijateljskom meču poraženi od vršnjaka iz Bosne i Hercegovine.

Niko neće dugo žaliti za plasmanom u Ligu B (iako smo i dalje u igri, pitanje je treba li nam ta avantura koju kvalitetom ne zaslužujemo), ali ono što treba da brine su upravo naše mlade selekcije, a čini se i da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni po tom pitanju.

Kad su debitanti 30+

Od onih nešto mlađih igrača koje je selektor A reprezentacije Faruk Hadžibegić pozvao za oktobarske akcije u Ligi nacija Aleksandar Boljević, Nebojša Kosović, Marko Janković, Vladimir Jovović, Momčilo Raspopović i rezervni golman Danijel Petković imali su zapaženiju ulogu kroz naše mlađe selekcije. Ne treba biti previše pametan pa shvatiti da se radi o igračima koji nisu ni blizu kvaliteta koji je nekada dolazio iz mlađih reprezentacija, poput Stevana Jovetića i Stefana Savića.

Jedini igrač mlađi od 25 godina na pomenutom spisku, a i na nekoliko prethodnih bio je 21-godišnji Sead Hakšabanović, ali je poznato da je ofanzivni vezista prošao mlađe selekcije Švedske.

A da sve bude čudnije Crna Gora je tokom oktobra imala nekoliko debitanata. I dok su to u mnogim ozbiljnijim selekcijama uglavnom mlade nade, kod nas je bio slučaj da prve nastupe u dresu reprezentacije upisuju igrači koji imaju 30 ili više godina, poput Igora Ivanovića, Vladana Adžića ili nešto ranije Darka Bulatovića. Nema sumnje da su ti momci zaslužili poziv, neki možda i mnogo ranije, ali ostaje nejasno kako se nije našlo prostora i za nekog od mlađih igrača bez obzira na obaveze mlade reprezentacije u kvalifikacijama.

Ako ima talenata gdje je problem?

Mnogi kažu da smo jedna od najboljih, ako ne i najbolja generacija mlade reprezentacije Crne Gore, a i mi smo svjesni talenta koji posjedujemo bile su riječi selektora naše U-21 selekcije Miodraga Vukotića u junu prošle godine pred start kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

Do kraja tih kvalifikacija ostalo je još jedno kolo, a mladi sokolovi” se nalaze na pretposljednjem mjestu grupe 6, sa bodom više od Farskih ostrva, a u posljednjih godinu i više osim Farana, bolji od njih bili su Kazahstan, Sjeverna Makedonija i Izrael. Španiju ne treba pominjati, ipak se radi o selekciji sa druge planete u odnosu na nas.

Nije mnogo bolja situacija ni sa našim još mlađim selekcijama, koje osim što su u par navrata izborile elitnu rundu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, nemaju mnogo čime da se pohvale.
Iako od Jovetića i Savića mlada reprezentacija nije proizvela” igrača svjetske klase, očigledno je da talenata na našim prostorima i dalje ima.

Ali gdje je onda problem?

Jasno je najviše u struci i ljudima koji su zaduženi za razvoj naših mladih igrača, a problemi nastaju i kada se možda oni najtalentovaniji odluče za prerani odlazak u klubove u kojima praktično ne dobijaju šansu poput kapitena Ilije Vukotića (Benfika) ili napadača Crvene zvezde Nikole Krstovića.

Zbog svega čini se da je idealan (ili bolje reći krajnji) trenutak da se u Fudbalskom savezu Crne Gore promijeni sistem rada sa mladima, da se možda razmisli i o strancima od kojih bi naši stručnjaci učili.