Možemo se nositi sa svima

Nakon žrijebanja u Dablinu dobili smo protivnike u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u fudbalu, koje će biti odigrano 2020. godine.

U našoj grupi su Engleska, Češka, Bugarska i Kosovo. Kao što je uobičajeno, različiti su komentari o kvalitetu grupe, odnosno o tome kolike su nam šanse da u toj grupi obezbijedimo plasman koji bi nas odveo na Evropsko prvenstvo.

Nikada mi nije bilo jasno razmišljanje ljubitelja fudbala da nam je potrebna sreća pri žrijebanju kako bi zapali u laku grupu. Ljudi moji, na ovom nivou ne postoje lake grupe, postoje samo teške.

Da bi bilo tako, reprezentacije su svrstane u šest grupa, odnosno u šest šešira, zavisno od njihovog kvaliteta. Tako se postiže kvalitetna ujednačenost grupa, mada ni to ne može biti idealno. Kako smo ovog puta prošli na žrijebu? Iz šešira najboljih reprezentacija za protivnika smo dobili selekciju Engleske. Mogla nas je zapasti i Francuska, Hrvatska, Belgija, Švajcarska, Španija, Poljska (sa kojom nikada nijesmo dobro prolazili), Portugal.

Bez želje da umanjim vrijednost engleske reprezentacije, bolje je što su nam oni protivnici nego bilo koja druga od nabrojanih. Prosto rečeno, dobro smo prošli. Protivnik naše selekcije iz drugog šešira je reprezentacija Češke. Mogla je to biti i Njemačka, Danska ili Austrija. Ponovo kažem, bolje što nije.

Iz trećeg šešira za rivala smo dobili Bugarsku. Mnogo bolje nego da je to bila Srbija, Republika Irska, Škotska. Dobro je, opet smo solidno prošli. Naš protivnik iz petog šešira je Kosovo. E, tu nijesmo dobro prošli, jer je ova reprezentacija bolja od ostalih koje smo mogli da dobijemo za rivala. No, postoji jedna olakšica, Priština je blizu pa se neće gubiti mnogo vremena u putovanju. Kada se sve ovo sagleda, može se konstatovati da nas je zapala jaka grupa, ali da smo mogli i mnogo gore proći. Sve te reprezentacije su takvog kvaliteta da naši reprezentativci mogu mirne duše da ukrste koplja sa njima i da imaju ambicije da u tim duelima budu uspješni.

Kada se govori o težini grupe, važno je sagledati kakav način igre upražnjavaju naši protivnici, da li nam njihov stil igre odgovara. Doskoro su fudbaleri engleske reprezentacije igru zasnivali na dugom pasu, preskakanju središnjeg dijela terena, velikoj borbenosti i jakoj skok igri. Takvom načinu igre uspješno smo se suprotstavljali. Podsjetiću da smo sa Englezima u jednom od prethodnih kvalifikacionih ciklusa, u Londonu i u Podgorici, igrali neriješeno.

Sada je reprezentacija Engleske podmlađena i igra savremeniji fudbal. Ti mladići još ne igraju tako dobro da bi nas hvatao strah od njih. No, i takvi kakvi su na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji osvojili su četvrto mjesto.

Izuzetno težak, protivnik za respektovanje, ali nikako za predaju unaprijed. Sa reprezentacijom Češke smo igrali u baražu u nekom od prethodnih ciklusa kvalifikacija. Oni su tada bili bolji od nas i pošli su na Evropsko prvenstvo, a nakon toga i kod njih je došlo do smjene generacija. Sada imaju mladu i kvalitetnu reprezentaciju i ovog puta su naše šanse za povoljan rezultat u međusobnim okršajima znatno veće nego tada. Nakon urušavanja bugarskog reprezentativnog fudbala, počeo je njegov oporavak. Sada je ova reprezentacija ozbiljan protivnik svakom rivalu, pa naravno i nama. Te tri reprezentacije, kao i naša, imaju zajedničku karakteristiku podmladene su i skoro formirane. Takve reprezentacije kao protivnici mogu biti mač sa dvije oštrice. Kada mladići imaju svoj dan, opaki su protivnici. Međutim, ako im ne krene dobro, mogu da izgube utakmicu i od slabijeg od sebe. Vidjećemo kakva će biti naša nafaka.

Bez ikakve dileme selekcija Kosova ima najlošiju ekipu u našoj grupi, oni su autsajderi. Međutim, potpuno sam siguran da će članovi te reprezentacije dati na terenu sve od sebe, te da im neće faliti borbenosti i htjenja da se odupru protivniku.

Siguran sam da će sa žarom koji ovi igrači posjeduju, uz veliku pomoć publike, na svom terenu biti težak protivnik svima. To za našu reprezentaciju ne treba da bude loše. Što se više bodova raspe, naše šanse su veće. Mi smo u kvalifikacionim utakmicama u Ligi nacija pokazali da znamo kako se igra protiv slabijih od sebe.

U našoj reprezentaciji treba da znaju da se dobar plasman ne ostvaruje samo pobjedama najlošijih. Isto tako, neuspjeh ne slijedi zbog poraza od najboljih. Trebalo bi se, u ovom slučaju, maksimalno posvetiti osvajanju bodova protiv Češke i Bugarske. Takva je situacija kada su protivničke reprezentacije u pitanju, a što je sa našom? Prethodni period selektor je iskoristio da završi proces podmalđivanja ekipe, koji je počeo za vrijeme selektora Brnovića.

Podmladili smo što smo podmladili. Svi su bili na skeneru i pokazali koliko vrijede više nema eksperimentisanja. Samo najbolji moraju biti pozvani da iznesu teret ovih kvalifikacionih utakmica. Situacija se mora maksimalno uozbiljiti, sve uočene slabosti treba pod hitno otklanjati i dovesti u red sve ono što van terena može da smeta. Reprezentativci moraju da shvate da u nastupajućim utakmicama mogu postići uspjeh samo ako sve podrede kolektivu i pruže maksimum.

Uz dužno poštovanje prema klupskom fudbalu, od kojeg oni obezbjeđuju egzistenciju, reprezentativne utakmice moraju biti u prvom planu. Treba da budu jedinstveni, to ih je krasilo doskoro, i svi do jednog da imaju isti cilj plasman na Evropsko prvenstvo. Pored svega što spada u domen objektivnog, potrebno je i da imamo sreće i sa nečim što je subjektivno, a to je zdravstveno stanje naših igrača. Povrede reprezentativaca bitnih za igru pred važne utakmice su nešto što je do sada bila redovna pojava, a ako Bog da neće biti tako ovog puta. Valjda će i nas fortuna pogledati. Nemamo mi toliko veliki broj kvalitetnih fudbalera da možemo bez najboljih igrati važne utakmice, a takođe je vrlo važno da reprezentativci igraju redovno za svoje klubove. Ono što se dešavalo prethodnih dana budi u meni strah. Tri naša reprezentativna golmana rezerve su u svojim ekipama za Petkovića ne znam razlog, ali ako od Mijatovića i Ljuljanovića ima boljih u njihovim ekipama, onda su to srećni klubovi, a reprezentaciji se crno piše.

P. S. Prethodnih dana košarkaši Budućnost Volija pobijedili su veliku Barselonu, a rukometašice Crne Gore Švedsku.

Pitam sve one koji su skeptični prema crnogorskom sportu malo li je?

Piše: Branislav Milačić