Potencijal imamo, još više para i rada

Za crnogorski sport 2019. godina počela je izuzetno uspješno. Još jednom su naši sportisti pokazali da su nešto najbolje što odgaja Crna Gora.

Naša muška odbojkaška reprezentacija ostvarila je plasman na Evropsko prvenstvo, a taj uspjeh odbojkaša graniči se sa čudom. Reprezentacija države u kojoj ima samo pet odbojkaških klubova stala je rame uz rame sa najboljim evropskim reprezentacijama. Kako je to moguće? Potpuno sam siguran da ovakav uspjeh ne bi bio ostvaren da nije kvalitetnog rukovođenja Savezom, da selektor nije bio kvalitetan i iznad svega da nemamo izuzetno kvalitetne igrače. Uz to, u reprezentaciji je morala vladati izvanredna atmosfera. Zato svi oni zaslužuju velike čestitke i moje duboko poštovanje. Sa najljepšim željama treba da ih ispratimo u Roterdam gdje igra njihova grupa, sa ubjedenjem da su već postigli mnogo. Naravno, reprezentativci i mi navijači želimo više, ali sigurno nećemo biti razočarani ako se u tome ne uspije. Ovi momci u Roterdam moraju ići bez opterećenja, svjesni da se dušmanima ne može ugoditi.

Njihov uspjeh me inspiriiše da još jednom potenciram sportsku nadarenost crnogorske mladeži. Mentalitet i karakter naroda koji živi u Crnoj Gori, kao i njegove fizičke predispozicije, bogom su dati za bavljenjem sportom. Očigledno da potencijala imamo, treba nam još nešto bolja materijalna osnova sporta i bolji stručni rad kako bi i ubuduće zadržali ovako visoku poziciju u svjetskom sportu. Ne treba smetnuti s uma da je to vrlo težak zadatak, jer je konkurencija svakim danom sve jača i jača.

Ono što je obradovalo sve ljubitelje fudbala u Crnoj Gori jeste početak priprema prvoligaških i nekih drugoligaških ekipa. Odmah na startu se desilo nešto što najbolje govori o stanju u našem fudbalu. Svoj klub je napustio fudbaler koji je nedavno izabran za najboljeg u Crnoj Gori i fudbaler koji je u dosadašnjem dijelu prvenstva bio najbolji strijelac lige. Naime, Lončar je napustio aktuelnog šampiona Crne Gore i lidera jesenjeg dijela prvenstva Sutjesku i postao je član španskog prvoligaša Alavesa. Odmah je dat na ustupanje u NK Istra, filijali Alavesa, koji je u hrvatskoj ligi na pretposlednjem mjestu. Hvata me nespokoj na pomisao kako se kod nas nikada nije desilo da inostrani finansijer uđe u neki od crnogorskih klubova?

Pa, zar naši najbolji klubovi nemaju veći rejting od Istre, a budžeti im vjerovatno nijesu veći nego ovom hrvatskom klubu.

Milošević je iz Iskre prešao u belgijski Beveren. I ovaj klub se u svojoj ligi bori za opstanak. Bilo kako bilo, ova dva mladića su napravila novi korak u karijeri koji im otvara mogućnost da postane ozbiljna. To što crnogorski klubovi, čak i oni najuspješniji, ne mogu zadržati u svojim redovima najbolje fudbalere, naša je stvarnost. Kako se stvari odvijaju, tako će biti još dugo. To što fudbaler i idu tamo gdje im je bolje, potpuno je shvatljivo. Samo je neshvatljivo da ove transfere ne prati priča o obeštećenjima koje klubovi treba da uzmu za svoje fudbalere.

Dok se u svijetu svakodnevno u prelaznom roku informiše o milionskim transferima, kod nas muk, kao da su klubovi zadovoljni da im igrači besplatno odlaze u inostranstvo. Ispada da oni nijesu ništa uradili za afirmaciju svojih fudbalera, što je apsolutno netačno. Eto još jednog problema sa kojim se ljudi koji rukovode našim klupskim fudbalom moraju suočiti.

Prve radne dane na početku ovih priprema svi klubovi sprovode u svojem gradu, na svojim terenima. Oni koji imaju materijalnih sredstava spremaju se za odlazak na pripreme van svog grada, a prva je na more pošla ekspedicija Sutjeske. Za sada se nijesu mnogo udaljili od Nikšića, po tradiciji borave u Igalu i spremaju se za nastavak prvenstva. Nakon toga će u inostranstvu obaviti završnu fazu priprema kako bi spremni ušli u prvenstvo i odbranili prošlogodišnju titulu.

OFK Titograd je poslije šestodnevnog rada na svom terenu otputovao za hrvatsko primorje. Pitate se zašto tamo (to je prvi crnogorski klub koji se priprema na tom području). Vjerovatno zbog uslova za rad, ali i zbog toga što je njihov trener iz tih krajeva. Zanimljivo je da on nije ni dolazio u Podgoricu na početak priprema, već su rad organizovali njegovi pomoćnici, što je presedan. Ja ga razumijem, daleko je Rovinj, pa bi čovjek u šest dana morao preći veliku kilometražu. Pitam se što bi bilo da neki naš klub dovede trenera iz Kanade?

Za sada još samo Budućnost napušta svoj grad i ide na pripreme u Međugorje. Kako se radi o tri najozbiljnija kandidata za osvajanje vrha tabele, onda i nije čudo što će oni imati najbolje uslove da im se ekipe dobro spreme za nastavak prvenstva. Ta činjenica još više im nameće ulogu favorita za osvajanje vrha tabele. Vrijeme će pokazati da li su pružene uslove znali dobro da iskoriste. U kontekstu navedenog, pada u oči da ove godine nijedna crnogorska ekipa nije pošla za Antaliju na pripreme. Zašto je to tako postoje samo dva razloga.

Prvi je da klubovi nemaju para. U taj razlog mnogo ne vjerujem, jer za destinacije koje su izabrali, potrebno je mnogo novca. Da li su možda izgustirali Antaliju? Tamo su odlični uslovi za rad, ali nema zabave, pa je svima izuzetno dosadno. Međutim, treba znati da fudbaleri tamo idu da rade, a ne da se zabavljaju. Antalija ima veliku prednost u odnosu na mjesta koja su klubovi ove godine izabrali. Za fudbalere je sve besplatno, praktično im ne treba džeparac.

Ostali crnogorski klubovi koristiće čari Crnogorskog primorja ili će ostati kod kuće da bi se dobro pripremili za nastavak prvenstva. Sa uslovima za treniranje koji postoje na Crnogorskom primorju neće se mnogo usrećiti. Neka se mole da bude lijepo vrijeme, jer u suprotnom od kvalitetnog rada neće biti ništa. Zalud nam je priroda podarila najljepši dio jadranske obale, bogom dan da sportisti, posebno fudbaleri, obavljaju zimske pripreme. Očigledno da država i turistički poslanici to ne prepoznaju ili su ipak skloni tome da se zimi odmaraju od napora koje ulažu u ljetnjim mjesecima. Toliko o crnogorskom zimskom turizmu.

Branislav Milačić