Rad sa mladima da bude prioritet

Piše, Branislav Milačić

Oduvijek sam smatrao da je stvaranje fudbalera najvažniji i stalni zadatak u crnogorskom fudbalu. Danas je taj zadatak krucijalan, posebno što iz našeg fudbala izlazi sve manje kvalitetnih mladih igrača, a neću pogriješiti da kažem da ih praktično nema. Napraviti program rada s mlađim selekcijama čijom bi realizacijom bilo omogućeno da se stvore kvalitetni fudbaleri, vrlo je komplikovan zadatak u našim uslovima.

Ovaj posao ne može uspješno obaviti bilo koji pojedinac. Za tretiranje te problematike potreban je tim sastavljen od eminentnih stručnjaka iz oblasti koje tangiraju fudbal. Taj stručni tim mora napraviti detaljan presjek stanja, a potom sveobuhvatnu analizu, koja treba da rezultira definitivnim smjernicama i uputstvima. One bi jasno ukazivale kako i što raditi da bi se stanje u crnogorskom fudbalu dovelo na nivo koji bi talentovanim pojedincima omogućio pravilan razvoj, odnosno razvoj kojim bi najtalentovaniji dostigli visine njihovih nekadašnjih uspješnih prethodnika. Zbog toga, niti bih mogao, niti želim predlagati rješenje za ovaj kompleksan problem. Međutim, moje višedecenijsko bitisanje u crnogorskom fudbalu omogućilo mi je da budem sudionik i onog, stvaralački uspješnog, prošlog vremena i ovog sadašnjeg, neuspješnog. Moje iskustvo i rad koji sam uložio kao sportski rukovodilac, sportski direktori trener, daje mi za pravo da o ovoj temi iznesem stav.

Svjestan sam da je u Crnoj Gori demokratsko stanje takvo da neko ko nije član zvaničnih institucija i iznosi svoje stavove, postaje u najmanju ruku neomiljen. Mnogi će se pitati zašto se petljam u nešto što nije moj posao. Fudbal je važan dio mog života, moja svakodnevica, pa mi je i te kako stalo da ovaj naš ima blistavu perspektivu. U svemu ovom bitno je da su moje opservacije iskrene i ne nanose štetu nikome. Ko se pritom ljuti, manje živi, žalim ga, ali to ne umanjuje moju žar da se borim za dobro fudbala.

U današnje vrijeme djeca prve fudbalske korake prave u školama fudbala, a one egzistiraju u potpuno nesređenim uslovima. Nije definisano ko može da otvori školu fudbala, koje pravne i tehničke uslove moraju ispunjavati vlasnici i same škole, koliko najviše djece može biti u grupi koju trenira jedan trener, kakve programe škole moraju da imaju i propisane oba veze njihove realizacije, i još mnogo toga. Mora se jasno definisati mjesto škola fudbala u hijararhiji FS Crne Gore, kao i njihove obaveze prema polaznicima i društvu.

Druga faza u razvoju igrača dešava se u klubovima. Klupska rukovodstva moraju imati obavezu da za trenere selekcija najmlađeg uzrasta biraju osobe koje su u sposobne da djeci koja prave početne korake u fudbalu pokažu tehničke elemente koje obučavaju. To treba da su treneri animatori. Sem toga u klubu treba da povedu računa o moralnim i sociološkim karakteristikama tih osoba, a ne samo o njihovom materijalnom stanju. Ovo zbog toga što treneri ovih selekcija moraju kod djece da razvijaju ljubav prema fudbalu, prema klubu, da im izgrade radne obaveze i radnu disciplinu i još mnogo što šta. Praktično treba da ih uče fudbalu i vaspitavaju u sportskom duhu. Sve što se u tom uzrastu preskoči kasnije se pojavljuje kao veliki nedostatak i kočnica u razvoju. Fudbal i fudbaleri su mnogo uradili na afirmaciji države Crne Gore. Ne vidim da im ona na adekvatan način to uzvraća, a trebalo bi. Sekretarijati za sport lokalnih zajednica morali bi da se uključe i pomognu rad mlađih selekcija u klubovima. Kroz te selekcije jednog kluba svakodnevno prođe oko 200 djece koja su pod stalnim nadzorom.

To je velika pomoć društvu. Zato ono treba da obezbijedi finansiranje tih klupskih amaterskih pogona. Time bi sve dobilo ozbiljniju notu. Smatram da ovim selekcijama nije potrebno takmičenje tipa lige. Za njih treba, pod pokroviteljstvom klubova i FS Crne Gore, organizovati turnire. Ni njima poenta ne treba da bude postignuti rezultat Treba nagrađivati, a najadekvatnija nagrada je knjiga sa posvetom, ekipi koja igra najljepši fudbal, najboljem pojedincu, najboljem “tehničaru”, onom ko najbolje dribla, onom ko je najbolji asistent i slično. Time bi se postiglo da se djeca igraju, a ne da se takmiče.

Kada bi se kvalitetno radilo u školama fudbala i najmlađim klupskim selekcijama, u kadetskom uzrastu stizala bi djeca tehnički poprilično obučena. Tada treba da počne i taktička obuka sa kojom su naša djeca u velikom zaostatku. Zato, klupska rukovodstva moraju da shvate, da treneri njihovih kadetskih i omladinskih selekcija moraju biti izuzetno kvalitetni treneri. Nije dovoljno da imaju završene trenerske škole koje Savez propisuje, već moraju da se nadograđuju i usavršavaju. Fudbalski savez već radi na tome i vuče poteze kako bi omogućio usavršavanje trenera. Međutim, to je nedovoljno jer u klubovima ništa ne rade po tom pitanju. Ni treneri se ne pretrgoše da se samostalno usavršavaju. Sekretarijati za sport lokalnih zajednica morali bi se i ovdje uključiti, inicirati i finasijski pomagati usavršavanju trenera. Mora se novac ulagati u znanje, jer ono vraća uloženo. Navedene selekcije se takmiče u kadetskoj i omladinskoj ligi na nivou Crne Gore.

To je potpuno promašeno takmičenje, kako sam već ranije napisao. Zato treba razmisliti o promjeni. Primoravati nekog da ima ekipu koja u takmičenju prima u prosjeku deset golova po utakmici je apsurdno. Od toga niko nema bilo kakve koristi. Smatram da te lige treba formirati po uzoru na seniorske, lige s manjim brojem klubova relativno izjednačenog kvaliteta. Svjesni nedostatka mladih fudbalera u našem fudbalu, FS Crne Gore pokušava da administrativnim putem natjera klubove da u seniorske ekipe uvrste fudbalere mlađe od 21 godine (naši se klubovi moraju primoravati da igraju mlađi od 21 godine, a u vodećim svjetskim klubovima šesnaestogodišnjaci postižu gotove). Da nije ove norme, mladih fudbalera na našim terenima vjerovatno ne bi ni bilo. No, koliki su njeni efekti ne može se reći bez detaljne analize, koja do sada nije pravljena. Mislim da efekti nijesu značajni. Obično jedan mladi igrač zauzima mjesto u startnoj postavi, a najčešće je još jedan na klupi za rezervne igrače. Starterima godine, odnosno postavljena norma, omogućava da igraju bez obzira na kvalitet pruženih igara, nema borbe za mjesto u timu iza očuvanje istog. Zato treba razmisliti da se i ova norma mijenja. Smatram da treba zaoštriti konkurenciju među mladim igračima, jer bez konkurencije nema napretka. To bi se postiglo kada bi klubovi imali obavezu da po protokolu bude upisano makar šest igrača ispod 21 godine. Do mjesta u timu dolazilo bi se kroz oštru konkurenciju. Osim toga, ova norma bi smanjila broj starijih fudbalera po klubovima koji bi otpadali kada ne bi mogli biti ni rezerve.

O ovoj problematici postoji još mnogo toga o čemu mnogi ljubitelji fudbala i ja razmišljamo. Kolumna nije mjesto za širu elaboraciju. Iznesene stavove treba shvatiti kao moju inicijativu za otvaranje fudbalske teme s kojom, zbog stanja u crnogorskom fudbalu, moramo ozbiljno da se uhvatimo u koštac.