Sutjeska je postala pravi klub

Fudbal je u Crnoj Gori, kao i u svijetu, najpopularniji spori, a najbolji promoter i fudbala na našim prostorima od davnina su Budućnost i Sutjeska.

Ta dva kluba, velikana našeg fudbala, najčešće su bili predstavnici crnogorskog fudbala u ligama bivše Jugoslavije. Takmičarskih uspjeha nijesu imali previše, ali je zato u njima stvoren, a potom i stasao, veliki broj fudbalera visoke klase, čak i evropske. Za te klubove u to vrijeme važilo je da u takmičarskom pogledu ne predstavljaju vrh jugoslovenskog fudbala ali su zato, kao klubovi stvaraoci, bili u samom vrhu.

Budućnost i Sutjesku najviše su poštovali i voljeli veliki klubovi jer im nijesu bili takmaci za vrh tabele, a snadbijevali su ih izvanrednim fudbalerima. Sem toga, tada je važilo pravilo da je crnogorski fudbal jak ako su jaki Budućnost i Sutjeska. To bi se moglo reći i danas, međutim ne važi u mjeri u kojoj je važilo nekada isključivo zato što Budućnost i Sutjeska više nijesu klubovi stvaraoci, pa iz njihovih redova ne izlazi ni toliko dobrih mladih fudbalera koji bi podmirili njihove potrebe. Sve to dovodi do toga da kvalitetnih mlađih fudbalera nema za ostale klubove u Crnoj Gori.

I takva kakva su ta dva kluba, barem ja ne pamtim, u prethodnim državama nikada nijesu bili konkurenti jedni drugima za bitno mjesto u vrhu ligaške tabele. Situacija se malo mijenja u prvoligaškom takmičenju u državi Crnoj Gori, ali ne bitno. U jednom periodu Budućnost je bila kvalitetna, a Sutjeska je “hramala”, a potom dolazi vrijeme da Sutjeska dominira, a Budućnost stidljivo prati. Konačno smo dočekali vrijeme da se te dvije ekipe bore za naslov prvaka to se desilo u ovoj ligaškoj polusezoni.

U prvom dijelu ovosezonskog prvenstva dešavalo se već viđeno, Sutjeska je bila ubjedljiva tako da Budućnost nije predstavljala ozbiljnog takmaca. To se mijenja u ovoj polusezoni. Budućnost je odriješila kesu i igrački se ojačala, napravila respektabilan tim. Njihov kvalitet je došao do izražaja odmah na početku prvenstva. Bilo je jasno da će se borba za titulu voditi do posljednjeg kola između ta dva kluba, što je bila poslastica za njihove navijače. Naravno, to je predstavljalo zadovoljstvo iza sve ljubitelje fudbala u Crnoj Gori. Do tada dominantna Sutjeska počela je da kleca. Napravila je nekoliko loših rezultata i omogućila Budućnosti da veliki bodovni zaostatak smanji i ugrozi im prvo mjesto. U samom finišu prvenstva Sutjeska ponovo pravi rezultatske kikseve, ali ovog puta Budućnost ne koristi te “poklone”. Prepuštaju bodove slabijim od sebe, pa bodovnu razliku ne smanjuju na tri boda, što bi omogućilo da se u posljednjoj utakmici u Podgorici, u njihovom međusobnom duelu, riješi pitanje prvaka.

To sam priželjkivao, jer sam se zaželio takvih utakmica. Na žalost navijača Budućnosti, pa i moju, to se nije desilo. Sutjeska je osvojila šampionsku titulu kolo prije kraja prvenstva, pa utakmica posljednjeg kola između ta dva suparnika nije imala naglašen takmičarski značaj. No, bilo je interesantno vidjeti te dvije ekipe na djelu. Ova utakmica je bila utakmica za prestiž, ali je, nažalost, nije je ispratio veliki broj gledalaca, a trebalo je. Zaslužili su stari-novi prvaci iz Nikšića da ih gledaoci sa tribina podgoričkog stadiona pozdrave i upute čestitke za ono što su uradili u ovom šampionatu. Navijači Budućnosti trebalo je da dođu u većem broju da podrže svoje pulene i da pošalju poruku rukovodstvu kluba da ostane na kursu za koji su se opredijelili u ovoj polusezoni. Sadašnji igrački kadar, pojačan s par fudbalera, napravio bi od ekipe Budućnosti ozbiljan fudbalski kolektiv. Potenciram da novi igrači koji bi eventualno stigli u klub moraju biti bolji od ovih koji su sada u njemu. Jasno rečeno, moraju biti pojačanja. Naravno da to košta, ali kada iz klupskog pogona ne izlaze kvalitetni mladi fudbaleri, moraju se dovoditi sa strane. Najlošija kombinacija je kada se u klub dovode “poluigrači”, po pravilu starijeg doba, koji nijesu garant dobrih rezultata. Za Budućnost i Sutjesku dobar rezultat je samo osvajanje šampionske titule.

U Drugoj crnogorskoj fudbalskoj ligi pitanje prvaka je riješeno znatno ranije. Mladost iz Lješkopolja je na dominantan način osvojila prvo mjesto i postala novi prvoligaš. Konačno se u crnogorskom fudbalu desilo ono što je svuda normalno. U viši rang takmičenja ušao je klub koji ima u potpunosti riješenu sportsku infrastrukturu. Uz to su izvanredno organizovani sa stabilnom finansijskom situacijom.

Za kvalitetan razvoj kluba najzaslužniji su predsjednici Čelebić i Mugoša, pa im pripadaju velike čestitke. Naravno, čestitke zaslužuju trener Pejović i njegovi puleni. Ovaj primjer treba da je poučan svima, ovakvi klubovi treba da napreduju, a ne oni koji nemaju ništa od navedenog. Mladost će bar za jotu popraviti stanje u našem fudbalu, dok su ga ovi drugi klubovi unazađivali. Zbog toga će sljedeći šampionat biti znatno regularniji od ovoga koji se završava.

Finiš šampionata je obilježio trener Sutjeske Peco Rakojević. Zbog bolesti, koju je junački trpio i krio da ne bi naškodio svom klubu, u finišu prvenstva je morao na operaciju. Njegovo odsustvo se i te kako osjetilo jer je Sutjeska prvi put poslije 25. oktobra izgubila tri boda na svom terenu. Iako nedovoljno oporavljen, na svoj rizik, u sljedećoj utakmici je vodio tim. Njegov gest tumačim s velikim poštovanjem, što je uradilo i rukovodstvo kluba, navijači, a posebno fudbaleri.

Njihova izjava da je ravno tituli to što se njihov šef vratio, je nešto najljepše što se može desiti u fudbalu. Na ovom primjeru se pokazalo da je Sutjeska postala pravi klub. Kada se u klubu uspješno uspostave međusobni, rekao bih ljudski, odnosi između rukovodstva kluba, stručnog štaba, fudbalera i navijača, onda je taj klub pravi. On tada postaje zdrava, vezana cjelina gdje svi zavise od svakog (šef stručnog štaba polaže račune rukovodstvu, igrači njemu, a svi navijačima). U svemu ovom najvažnija uloga je trenera. Sutjeska je prvak zato što ima Peca za trenera, a Peco ne bi bio ono što je danas da nije Sutjeske.

Mi u Crnoj Gori tvrdi smo u prihvatanju dobrog od našeg okruženja. Međutim, svako ko želi da unaprijedi rad svog kluba, iz primjera Sutjeska može mnogo da nauči. Osjećao bih se praznim kada ne bih ovim putem Pecu zaželio da mu bolest bude prošlost i da još dugo bude tamo gdje je neprikosnoven, gdje ga svake subote možemo gledati, pored terena na magičnoj trenerskoj klupi.

Branislav Milačić