Lovćen je tokom pripremnog perioda pred sezonu 1965/66. skovao jasan plan: cilj je bio da se ostane u Drugoj ligi Istok. Na kraju su “crveni” sa Obilića poljane uspjeli da ostvare svoje ambicije, a to su najstarijem crnogorskom klubu omogućili igrači sa slike…
GORNJI RED: D. Perazić, B. Popović, V Đurišić, I. Pejović, M. Dragović, D. Matović.
DONJI RED: I. Kvesić, B. Đikanović, P. Lekić, M. Jablan, P. Marković.
Do konačnog cilja, Lovćen je došao na samo sebi svojstven način pobjeđivali su kod kuće, a uglavnom gubili u gostima. Tada je Obilića poljana bukvalno bila neosvojiva tvrđava…
A, jedan od tadašnja tri crnogorska drugoligaša posebno se dičio pobjedama nad drugoplasiranim Proleterom iz Zrenjanina i Željezničarom iz Niša (5:2).
Trijumfi na strani su bili rijetkost, ali jedan se na Cetinju nikada neće zaboraviti tokom jeseni Lovćen je u Titogradu savladao Budućnost rezultatom 2:1.
Pobjede na Obilića Poljani i poneki bod na strani na kraju su donijeli Lovćenu 14. poziciju što je bilo dovoljno za ostanak.
I ako se tako zvala vise nikad nece.I morate znati da je obilic izmisljena licnost
Tad se nine ninzvalo obilica poljana.. to je nametnuto ali nikad taj naziv priznali nismo..
Da se nije zvalo Muratova poljana?
Obilića poljana,kako to lijepo zvuči😍😍
A Obilića medalja?