Ostali sportovi Anđela Miličković je kao djevojčica znala da će se baviti streljaštvom

Dama sa puškom: Pucam od 12. godine, streljaštvo je moja sudbina

Anđela Miličković

Tako mlada, a tako opasna. Anđela Miličković tek treba da proslavi 22. rođendan, a mnogi od nje imaju strah i trepet, ne samo u Cmoj Gori, već i mnogo šire. Anđela je dama sa puškom rekorderka je Crne Gore u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji za žene, ali i vlasnica najboljeg rezultata u discipline vazdušna puška u apsolutnoj kategoriji sa 622,5 bodova. Istovremeno, na Igrama malih zemalja Evrope u San Marinu Anđela je osvojila bronzu u seniorskoj konkurenciji, što je ujedno i prva međunarodna medalja za crnogorsko streljaštvo.

Obično djevojčice, ako se uopšte i odluče za sport izaberu neki kolektivni rukomet odbojku ili eventualno košarku, odakle želja da se baviš sportom i to streljaštvom?

“Činjenica je da su u Crnoj Gori još uvijek prisutne neke tradicionalne predrasude. Vjerujem da je streljaštvo više moja sudbina, nego izbor. Prirodne predispozicije sam naslijedila od oca, koji je višedecenijski reprezentativac Crne Gore u streljaštvu, a danas i trener i sudija. Odrasla sam uz streljačke događaje i anegdota lako sam trenirala razne sportove, uključujući timske, pojedinačne, pa i borilačke, što je predstavljalo dobru zabavu i sigurno je uticalo na razvoj sportskog duha, sve te avanture su trajale relativno kratko. Sa druge strane, streljaštvo je kod mene odmah probudilo upornost i takmičarski duh, tako sam i počela da svakodnevno treniram kako bih učestvovala u Opštinskoj ligi Podgorice, koja je nekad bila kvalifikaciono takmičenje za pionire za prvenstvo Crne Gore”, kaže Anđela.

Tako je Anđela još kao djevojčica počela da puca…

“Aktivno sam počela da treniram sa 12 godina, a nakon prvih medalja na pomenutim takmičenjima, sve se nastavilo svojim tokom. Možda bih mogla reći da je ovaj sport izabrao mene slikovito”, dodaje Anđela.

Da li se sjećaš prvog takmičenja, pobjede, rekorda?

“Mogla bih govoriti u tom smislu i o prvom državnom prvenstvu, prvom regionalnom turniru ili prvom nastupu na Evropskom prvenstvu. Svako od njih je imalo posebnu težinu i neprocjenljiv značaj za mene. Ono što posebno pamtim jeste ogromna želja da dam svoj maksimum, da u tom meču skupim sve svoje treninge i uživam u svakoj sekundi. U tome sam uspjela, pa čak i nadmašila očekivanja. Iskreno, trudim se da njegujem ta sjećanja, jer tada je bio važan samo sport i taj osjećaj koji struji žilama dok se stoji na liniji. Danas mi mnogo znače u nekim danima kada osjetim pritisak od rezultata ili zbog drugih uticaja”, kaže Anđela.

Da li je opasno i da li je bilo povreda?

“U principu, svako rukovanje oružjem nosi i određeni stepen opasnosti. Ipak, svako ko prođe pravilnu obuku, uvijek je bezbjedniji od potpunih laika. Kada se poštuju sva pravila, ne može doći ni do kakve povrede. U klubu “Centar” u kojem treniram od prvog dana, izuzetno se vodi računa o disciplini, o bezbjednosti prije svega, tako da nikada nije došlo do neke neželjene situacije.”

Kako si se odlučila između puške i pištolja, baš za pušku?

“Prilikom prvih nekoliko treninga prolazi se obuka sa serijskom puškom, kako bi se naučili osnovi rukovanja oružjem. Tada trener, na osnovu fizičkih predispozicija procjenjuje da li je osobi prigodniji pištolj ili puška. Takođe, ulogu igraju i godine, jer pucanje puškom zahtjeva obuku od ranih tinejdžerskih godina, dok se često dešava da se “pištoljaši” oformljuju i u znatno kasnijem dobu. Kako sam ja od prvih dana imala vrlo solidne rezultate sa puškom, tako sam spontano nastavila svoju karijeru u tom smjeru, što je pretpostavljam bio dobar izbor. Disciplina pištolj mi je uvijek bila privlačna, pa se trudim da održavam vještine i sa tim oružjem, ali pravilnici ne dozvoljavaju paralelan profesionalni angažman u obje discipline, tako da je to samo razonoda. Osim toga, puška je vrlo zahtjevna, oduzima više vremena, iziskuje mnogo detalja i više finansija od pištolja, tako da bi bilo nemoguće baviti se vrhunskim sportom ulažući na dva polja”, objasnila je Anđela, koja se zatim osvrnula na postignute rezultate i činjenicu da je rekorderka naše zemlje.

“Više puta sam postavljala i obarala sopstvene rekorde. Na to sam veoma ponosna i takvi dani su posebna motivacija za svaki novi trening. Ono što je specifično za ovaj sport je to što i pored zadovoljstva, uvijek postoji mogućnost da se postigne više, jer to više može biti i jedna decimala (1/3milimetra) ili nekoliko krugova, tako da čak ni u tim trenucima trijumfa ne slabi želja za poboljšanjem i novom borbom”, istakla je Anđela Miličković.

Send this to a friend