Streljaštvo je plemeniti sport

Saša Vujošević godinama unazad sa mnogobrojih takmičenja u  streljaštvu, u Crnu Goru donosi medalje i pehare. Ovaj pripadnik sektora Specijalne policije, gdje radi kao instruktor vatrene obuke, preciznošću i mirnom rukom, osvaja mete gdje god ga put ponese. Njegov dom krasi 220 medalja i pehara. Iz te kolekcije, Vujošević izdvaja prvu zlatnu medalju koju je osvojio na takmičenju u Nikšiću 15. februara 2004. godine, i srebrnu osvojenu u Milanu na Svjetskim policijskim igrama 2019. godine.

Uspjesi od samog starta

Strast prema praktičnom streljaštvu nastala je u djetinjstvu, kada se ovom disciplinom bavio, a bavi se i danas, Sašin otac. Takmiči se od 2004. godine kada je na državnom prvenstvu osvojio zlato. Prvo takmičenje i prvi uspjeh, bili su vjetar u leđa da sa nastavi.

“Za takmičenje mi je javio prijatelj noć prije samog događaja. Znao je da mi je posao vezan za pucanje, policajac sam. Zvao sam prijatelje, prikupio potrebnu opremu i prijavio sam se. Na licu mjesta su mi pokazali pravila, i uzeo sam prvo mjesto”, sjeća se Saša u razgovoru za portal CdM.

Aktivno se takmiči od 2008. godine, a pred svaki meč, ima rituale.

“Uvodim se u meč par dana ranije treningom, posebnom ishranom, druženjem. Nema izlazaka niti poroka. Kada dođem na takmičenje, 99 posto fokus bude na ono što radim”, priča Saša.

“Moje najveće dostignuće je Milano 2019. Svjetske policijske igre”, priča Saša koji je svakodnevno posvećen streljaštvu.

“Sada kada sam u dobroj formi, dva ili tri puta nedjeljno radim na suvo tj. bez pucanja. To su vježbe koje simuliraju pucanje”, kaže Vujošević, koji dvije godine zaredom drži titulu prvaka države u praktičnom streljaštvu, i zimske i ljetnje lige.

Kako košarkaš doživljava obruč i loptu, tako ja doživljavam oružje i metu

Streljaštvo pretenduje da postane olimpijski sport, a Saša objašnjava da svi zainteresovani njime mogu da se bave, čak i maloljetnici.

Sport, ističe CdM-ov sagovornik, ne smije da se dovodi u vezu sa nemilim događajima čiji smo svjedoci posljednjih nekoliko godina, a koji uključuju upotrebu oružja.

“Treba da se otkloni averzija prema oružju. Oružje ne doživljavam kao sredstvo kojim se može stvoriti problem. Doživljavam ga kao sportski rekvizit, kao što fudbaler doživljava loptu. Kako košarkaš doživljava obruč i loptu, tako ja doživljavam oružje i metu”, objašnava Saša koji puca iz pištolja tipa Zbrojevka Shadow 2.

“Roditelji ne dozvoljavaju djeci da se bave streljaštvom iz straha da će krenuti lošim putem. Ljudi će otkolniti averziju i kada mediji pomognu u tome. Streljaštvo je, tvrdim, plemeniti sport, a oružje može da bude sve, pa i olovka”, dodaje on.

Mala doza talenta, velika doza posvećenosti

Da biste bili uspješni kao Saša, treba da budete posvećeni. Napominje da mentalna spremnost zauzima najvažnije mjesto u životu profesionalnog sportiste.

“Kao u svakom sportu potrebna je mala doza talenta, neko kaže deset, neko 30 posto, a ostalo su posvećenost i istrajnost”, objašnjava Saša.

Pored sportske karijere, on radi u Sektoru Specijalne policije, koji mu pomaže kada odlazi da se takmiči. Posjeduje licencu Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore koja mu obogućava da u budućnosti bude trener praktičnog streljaštva.

Navodi da je streljaštvo finansijski zahtjevan sport. Pored podrške porodice, za koju kaže da ne najvažnija, kada se sprema da nas predstavlja na nekom takmičenju, podržavaju ga Proteini.si, klub Target i fabrika oružja Tara Aerospace iz Mojkovca.

Saša je trenutno na pauzi što se tiče takmičenja. Od decembra startuje zimska liga i već je počeo sa pripremama.

“Poslije svakog takičenja sam smiren. To je jedan antistres koji je neuporediv sa nečim drugim”, zaključuje Saša u razgovoru za CdM.

Branko Vukelić