Jovanka se zbog nove evropske titule vraća u Budućnost

“Pravo vrijeme za povratak u Budućnost”, kazala je Jovanka Radičević koja će poslije osam godina u plavo-bijelom dresu probati da uradi ono što odavno priželjkuje.

“Srećna sam što ću od naredne sezone predstavljati klub, grad, svoju zemlju, gdje mi živi porodica, nadam se da će mi se ostvariti želja da osvojim trofej Lige šampiona sa ekipom Budućnosti. Mislim da ćemo imati dobru ekipu, sigurna sam da ćemo mnogo pokazati sljedeće sezone”.

Jesi li se dvoumila ili si momentalno prihvatila ponudu Budućnosti?

“Čitala sam da je neko objavio da me Bukurešt više nijehtio, Što nije tačno, imala sam ugovor da nakon prve sezone mogu da pođem.Prvi kontakti sa Budućnošću su bili pred šampionat Evrope, mislila sam da je rano, a tokom prvenstva sam rekla ok, treba da sjednemo. Ipak sam osam godina van Crne Gore i smatrala sam da je pravo vrijeme da se vratim kući.”

Jesi li ponosna na poteze koje si pravila nakon odlaska iz Budućnosti?

“Sve što sam uradila prije osam godina isto bih i sada uradila.Svaki korak koji sam vukla bio je pravi. Ne kajem se. Sjećam se da su mi godinu nakon odlaska pričali da samostala osvojila bih Ligu šampiona. Ali, ni za čimne žalim, imala sam sreće da me zovu dobri klubovi, a postigla sam sve samo svojim radom.”

Svjesna si da se od tebe od naredne sezone mnogo očekuje, jesi li spremna, kao i za sistem iz kojeg si odavno izašla?

“Ne bježim od tereta i uloge, sve je drugačije kada imate sistem i kada se zna ko što radi. Nosila sam se sa takvom ulogom u svakom klubu, jer su svi od mene očekivali sve. Ne plašim se,naročito ne u svom gradu,pred svojim navijačima. Vjerujem da ćemo biti zdrave, kompletne u sistemu koji se godinama gradio. U karijeri sam radila sa velikim brojem trenera, prilagođavala se sistemima, ali ovo je sistem koji mi je poznat, konstantno je tu i dosta puta mi je nedostajao. Jer, u principu je najvažnije da igrači znaju što rade. A ja znam ko sam i što sam, koliko vrijedim kao igrač. Sigurna sam, kao i uvijek, da ću dati sve od sebe.”

Ponovo sa Draganom Adžićem, u njegovom sistemu, raduješ li se novom susretu i ko je na tebe ostavio utisak po odlasku iz Budućnosti?

“Svima isto pričam, kada odete, vidjećete što vam fali. Svima, bih rekla da odu, jer dok se ne ode u drugi klub, ne može se znati kako je dobro u svom. Lakše je kada imate trenera koji, bukvalno, na tanjiru servira što treba da se radi. U rukometu imamo igrače kojima crtaš da bi od njega dobio maksimum. Postoje, naravno, i oni drugi koji u datom mometu mogu da kreiraju neku situaciju koju trener nije predvidio. Ali, takvih je malo. Mnogo sam napredovala kod Martna Ambroša, inače, volim španski sistem. Godinama sam trenirala sa Adžom, uz Natašu Cigankovu koja je bila moj prvi trener. Adžo je, inače, uvijek bio fokusiran na nas mlađe. Sa njim smo osvojili najvažnije medalje, o njemu ne treba trošiti riječi. Bio je uz našu generaciju, koja je bila perfektna. Imao je i sreće sa nama, jer smo sve bile na pravom mjestu, karakterne i pobjednice. Ponikla sam u tom sistemu i neću imati problema da se naviknem. Jer, i kad smo se okupljali sa reprezentacijom imali smo taj naš sistem, koji je uz Pera Johansona nešto malo promijenjen, a okosnica zadržana.”

Koga vidiš na završnom turniru Lige šampiona, ubrzo počinju četvrtfinalni mečevi?

“Pričala sam sa igračicama Budućnosti, imaju veliku šansu da pobijede i plasiraju se na F4. Daleko od toga da potcjenjujem Vajpers, koji nas je pobijedio u Bukureštu, a mi njih u Norveškoj. Ali, nekako Budućnost ima više iskustva igranja velikih utakmica, a igračice su u sistemu gdje se zna ko što radi. S druge strane, mlade igračice Vajpersa šutiraju sa svih strana kad je i kad nije šansa. Prednost Norvežanki je trčanje, a ako bi Budućnost ‘ krenula da se u tom dijelu takmiči sa njima, sigurno ne bi izvukla deblji kraj. Norveški tim daje lake golove, hvata protivnika na grešku, ali poziciono nijesu najbolji. Istina, imaju visoke bekove i dobre šutere, na golu Katrine Lunde koja zna kako se igraju velike utakmice i osvajaju trofeji, ali vidim Budućnost u Mađarskoj. Moj tim bih preskočila, igramo sa Mecom i stvarno ne znam što će da bude. Đer je siguran na F4, godinama u vrhu, dovode igrače non-stop, ali je ostao sistem koji je gradio Martin, a Gabor preuzeo. Mislim da je sa Špancem odbrana bila mnogo bolja, ali sa njim nijesu davali ovoliko golova kao sa novim trenerom koji želi svom timu da nametne brz i moderan rukomet. Vjerujem da će na završnom turniru igrati Rostov, jer FTC još nije zreo za završnicu.”

Budućnost je u ogromnom minusu jer neće igrati Milena Raičević?

“Milena je mozak ekipe, razigrava sve oko sebe i neko ko svaki put može da kaže da će da postigne toliko i toliko golova i podijeli toliko i toliko asistencija. Mnogo će faliti, vidim i u reprezentaciji. Dobro je što će Đurđina Jauković igrati, izrasla je u kompletnog igrača. Napredovala je po svakom pitanju, a sa njom će biti drugačije nego ranije. Bez obzira što će Mika da fali, Budućnost će, sigurna sam, sve da skocka najbolje što može.”

Što se dešava sa Bukureštom, daleko ste od forme i blizu da izgubite i titulu?

“Nije još izgubljena. Do kraja je osam kola, ako Vilčea odigra makar jednu utakmicu neriješeno, bićemo prvi. U slučaju da do kraja ostanu neporaženi, gledaće se gol razlika, gdje smo mi slabiji. U principu, počeli smo kao dobra ekipa, a onda su se desila dva peha povrede Neagu i Kurtović. Promijenjen je trener, sa njim je stigao novi koncept igre… Došli smo u situaciji da igraju igrači koji uopšte nijesu mnogo igrali. Onda je bio taj peh sa Andreom Lekić, a bez nje je igra drugačija. Ali, što je tu je, nema predaje, nijesam zadovoljna, realna sam naš trenutni sastav daje maksimum. Možda nas Mec potcijeni i plasiramo se na F4”, poručila je Jovanka Radičević.