Običan dan u životu Aleksandra Bakića miran život u idiličnoj prirodi ispod Komova i odlazak na treninge i utakmice u Beranama, jer u svojoj Andrijevici nema sportsku dvoranu. Nema u domaćem šampionatu ni velike utakmice, niti za protivnika igrače svjetske klase…
Njegov svijet, međutim, prepun je kontrasta, prava sportska bajka… Tako je mladić, iz gradića koji ima 13 puta manje stanovnika nego što je kapacitet “Rojal arene” u Kopenhagenu, izašao na crtu simbolima današnjeg rukometa Mikelu Hansenu i Niklasu Landinu i pokazao im da kada kada igraš srcem i imaš sportsku drskost i talenat ogromne razlike mogu i da nestanu.
Crna Gora je napravila još jedno ogromno čudo, u Podgorici je srušila olimpijskog i svjetskog prvaka, a Bakić je bio opušten kao da svakog dana nastupa u najjačim ligama planete.
“Mislim da sve impresije nestaju kada izađemo na teren. Bio sam opušten i radio ono što najbolje znam” počeo je Bakić priču za Dnevne novine.
Naravno, lijevo krilo Crne Gore i Komova dobro zna protiv koga je igrao…
“Nevjerovatan osjećaj, zaista. Nikome ne bi bilo svejedno da igra protiv takvih igrača, najboljih na svijetu u ovom trenutku. Velika mi je čast što sam zaigrao protiv njih”, dodao je Bakić.
Dok su Danci bili u čudu šta ih je snašlo u Podgorici, Aleksandar je “u tri koraka” iz odbrane “preletio” teren i hladnokrvno zakucao loptu u mrežu čuvenog Landina. Tačno ispod najvatrenijih navijača Crne Gore u “Morači” – za eksploziju. Njegovu i cijele dvorane.
“Mnogi kažu da nije mala stvar dati gol takvom golmanu i saglasan sam sa tim, ali mislim da kada si fokusiran na igru nije bitno ko brani. Jedino je važno da 100 odsto uđeš u ono što radiš”, objasnio je 18-godišnji Andrijevčanin, koji je i u Kopenhagenu jednom tresao mrežu.
“Lavovi” su još jednom pokazali zbog čega nose takav nadimak, a kakvi su prema najmlađem članu u selekciji?
“Sa svim saigračima sam izgradio prijateljski odnos, prije svega. Oni su svi profesionalci, tako se i ponašaju”, jasan je Bakić. “Ni u jednom trenutku se nisu ponašali prema meni kao da sam toliko mlađi od njih. Dosta toga može da se nauči iz njihovih primjera”.
A kako je momku, koji svake sedmice nastupa praktično pred praznim tribinama, bilo dok se borio u sjajnoj atmosferi “Morače”, ali i tri dana kasnije pred 13.000 ljudi u Kopenhagenu?
“Još jedan od nevjerovatnih osjećaja, puna dvorana mami posebne emocije… Naša publika je nešto nevjerovatno i mislim da su oni bili osmi igrač u pobjedi na Dancima, a što se tiče arene u Kopenhagenu čast mi je što sam dobio priliku da osjetim i takvu atmosferu. Ne postoje riječi da se sve to opiše to mora da se doživi” ispričao je Bakić.
Nije teško zaključiti da je pitanje trenutka kada će Aleksandar Bakić iz Andrijevice krenuti u nove avanture.
Puno srece u nastavku karijere, jedan savjet, pusti menadzere koji obecavaju brda i doline, idi stepenicu po stepenicu, ova sezona po meni ti je izgubljena u Komove, imao si ponude i Lovcena i Metaloplastike, mislim da si gresku napravio, ispravi se sad u Junu, potrazi savjet trenera Roganovica a zaobidji lesinare koji guraju mlade igrace u ambis pa ih ostave