Đurđina Malović je jedna od rijetkih rukometašica koja je odlučila da, ipak, ostane u Mađarskoj, gdje čeka povoljne vijesti i priliku da sa svojom ekipom nastavi takmičenje.
Do tada je sama u stanu, pokušava dobrom organizacijom da osmisli dan, a kad god je moguće, jer žive u istoj zgradi, društvo je prave naš rukometaš Božo Anđelić i njegova vjerenica Sanja.
Kaže da se dobro osjeća i da strogo sprovodi mjere koje su neophodne kako bi se zaštitila od napada korona virusa.
“Razmišljala sam kako najbolje vrijeme da iskoristim. I uspjela sam. Obično se žalimo kako nemamo vremena za sebe, individualne treninge, razne hobije, a evo sad imamo priliku i za to. Pored toga što treniram, više čitam, gledam neke interesantne emisije, kuvam, u kontaktu sam sa porodicom… Čini mi se da sam kvalitetno rasporedila vrijeme”, ispričala je Malović.
U Budimpešti situacija je, kaže, još pod kontrolom.
“Situacija nije alarmantna, ljudi su, zaista, disciplinovani, poštuju naredbe i čini mi se da nema straha. Ne prija mi da čujem da se broj oboljelih povećava, ali se nadam da će se sve riješiti brzo, pogotovo u Crnoj Gori. Sigurna sam da ćemo se što prije izboriti.”
Osim u kućnoj varijanti, naša rukometašica ima i tu vrstu luksuza da trenira ispred zgrade i u okolnim parkovima.
“Kretanje još u potpunosti nije zabranjeno. Možemo i vani da se bavimo fizičkim aktivnostima, ali pod uslovom da se poštuje distanca. Do 12 sati samo penzioneri imaju pravo n ašetnju, završavaju obaveze, a nakon toga, do 15 časova, trčim i i set vježbi odradim u prirodi. Nađem, uvijek, mjesto i mogu da kažem da sa te strane ne ispaštam. Dobili
smo program od kluba. Nijesam lijena, ne ležim kod kuće i ne žalim se. Trudim se sebi da ograničim boravak na društvenim mrežama. Na to, zaista, treba obratiti pažnju. To je ono što ja radim. Dobro je što imam, koliko-toliko, slobodu kretanja i što mogu obaveze i navike da sprovedem.”
Ne oskudijeva u zaštitnim sredstvima.
“Naručila sam maske, imala sam rukavice, svako malo perem i dezinfikujem prostor. Jedino bi me bilo strah je, ne daj Bože, da se zarazim, a da ne znam ili ne osjetim simptome i da dođem u dodir sa nekim starijim.”
Junapot djurdjina! Hodj vadjok???veliki pozdrav iz cg.