Rukomet Naša rukometna legenda Svetlana Antić sa porodicom u francuskom Renu bori se protiv opasnog rivala

Teško je i uplašeni smo, ali želimo da pobijedimo

Dobro smo i zdravo smo, što je najvažnije. Na okupu smo Iz francuskog Rena, javila se za Arenu Svetlana Antić, naša slavna rukometašica i jedna od istinskih zvijezda sporta.

Situacija je teška. Korona virus ozbiljno je uzdrmao svijet. U Francuskoj nikome nije lako. Kod kuće je najsigurnije. Strah je objektivan, želja za životm jača od bilo kakvog izazova. Svetlana sa suprugom Nikolom, nekadašnjim košarkašem, sada trenerom, ćerkom i sinom, pokušava kod kuće da osmisli kvalitetno vrijeme, a pozivom smo je prekinuli u surfovanju po sjećanjima.

“Ono što hoću prvo da kažem je da moramo da izdržimo sve ovo što nam se preporučuje. Trenutno gledam neke moje ranije utakmice. Od početka…”

Suprug Nikola je stigao sa juga Francuske kući u posljednji čas.

“Nikola je uspio, dan prije nego što su mjere izrečene da se vrati kući. Zbog čega sam zadovoljna, jer smo zajedno”.

Ispred porodične kuće Antića, u ovom francuskom gradu, je dvorište, prostor idealan za mnoge aktivnosti.

“Muški pomalo rade neke vježbe, imamo i neku manju teretanu, igraju tenis. Onako, trudimo se da svi vježbamo. Djeca uče. Anja ima nastavu preko interneta od 8 do 12 časova, Luka, takođe, ima obaveze, jer je na fakultetu. Prolazi nam vrijeme. Pomalo se, eto, sportom bavimo, uveče gledamo film. ne izlazimo iz kuće. bez što obavim trgovinu kad nam hrana prifali”.

Situacija u gradu je alarmantna. Mjere predostrožnosti su podignute na maksimalan nivo.

“Teška je situacija, nema mjesta u bolnicama, tako da bolesnike transportuju u neka druga mjesta, odnosno u bolnice gdje još uvijek ima mjesta. Ljudi se plaše. Čujemo se češće i sa prijateljima, imamo sad više vremena…”

Svetlana sa porodicom sve radi da strah i neizvjesnost pokrije optimizom.

“Zaista je narod uplašen. Zabrinuti su za život .U neizvjesnosti smo koliko će sve ovo da traje, kakav će biti rezultat kako ćemo sjutra zbog posla… Sve se čeka”.

Svetlana nam je ispričala da se u Renu građani pridržavaju izrečenih mjera.

“Ovdje, u našem gradu, niko ne može da izađe iz kuće bez odgovarajuće dozvole. Naravno, ko mora i kada je potrebno ode do prodavnice, apoteke, eventualno u posjetu starijoj osobi. Ali samo da im se hrana donese i samo jednom dnevno”.

I u Francuskoj je bilo mišljenje da je korina virus daleko.

“Sve nas je malo zateklo, u početku smo mislili u Kini je virus, a kod nas neće. Međutim. bilo je suprotno, brzo se virus raširio po Evropi. Đa li su Francuzi malo zakasnili? Jesu, u nekim stvarima, sigurno. Nijesu bili spremni, iako je prvo počelo u Italiji. Onda su počeli da nabavljaju opremu, ali tada je već bilo kasno. Jer ovdje se u januaru pojavio slučaj. Mislili su neće, nijesu odmah reagovali, u stvari, mislim da su kasno odreagovali. Ali u Francuskoj je zdravstveni sistem mnogo boiji nego u Italiji i Španiji, a to se vidi”.

Imate li maske, rukavice?

“Ostalo nam je nešto što smo, slučajno, ranije kupili. Nema šansi da se može kupiti nešto od tih stvari i to ne od skoro već i prije nego što je sve ovo počelo. Rukavice i maske su prioritet za ljude koji rade u zdravstvu”.

Starija sestra Ljiljana, takođe nekada slavna rukometašica, sa porodicom je u Francuskoj.

“Čujemo se svakodnevno. Dobro su svi. Teško nam je, zaista, ali smo svjesni da jedino strogim pridržavanjem mjera možemo uticati da sve ovo što prije proda”.

Na dnevnom je kontaktu sa porodicom u Crnoj Gori.

“U kontaktu smo stalno sa porodicom. Crna Gora ja zaista, na vrijeme odreagovala, preduzela mjere prije nego što se pojavio prvi slučaj korona virusa, što, sigurno, može puno da pomogna Sigurna sam da crnogorski narod pokazuje odgovornost i disciplinu u teškim vremenima”.

Pokušava, koliko god je moguća da što manje sluša vijesti. Prati situaciju onoliko koliko ne ugrožava kućni mir.

“Pravo da vam kažem izbjegavam stalno da pratim situaciju oko korona vrirusa. Krajem dana pogledam to što me interesuja konkretno ono što se dešava kod nas, u Crnoj Gori, i ovdje u Francuskoj. Nažalost i u Renu ima oboljelih, žrtava, ali ne znam tačan broj”.

Send this to a friend