Rukomet Odlazak legende

Zadnje što trener može da da za svoj klub je da ode

foto: Dejan Starčević

Sve što je lijepo nije obavezno da kratko traje. Dragan Adžić je srušio sve moguće stereotipe kroz deceniju rada sa Ženskim rukometnim klubom Budućnost, a prije tri dana trofejni stručnjak odlučio je da ode sa mjesta šefa stručnog štaba.

Koliki i kakav trag je ostavio na rukometnu igru i na mnoge karijere ispričale su neke od najboljih igračica koje su od najranijih dana, od betonskog terena, sa njim. Kapitenka Budućnosti Majda Mehmedović podijelila je najljepšu emociju: ,,Hvala ti, Adžo, ne samo što si mi dao krila, već što si me naučio da letim“. I Milena Raičević imala je poruku za svog učitelja: ,,Hvala na svemu. Iza nas je 20 godina saradnje i velikih uspjeha. Imamo se čime pohvaliti“.

Djela, su, ipak, najbolje govorila o Adžiću. Dva osvojena trofeja Lige šampiona i trofej Kupa pobjednika kupova smjestili su ga u zvijezde.

Bila je ovo velika borba za rukomet, zar ne?

“I borba, ali i velika privilegija. Neka pravila koja su važila nijesmo do kraja ispoštovali ili uopšte nijesmo, što je bila velika stvar. A za sve velike stvari je potrebno ogromno odricanje, rad i vjera. Naravno, obavezan timski duh i davanje više ljudi, s obzirom na to da smo svi članovi kolektiva i timskog sporta.”

Zbog čega ste napustili klupu Budućnosti?

“Mislim da je došlo do zasićenja nakon niza godina. Sredina je naša, ja sam specifičan trener, sa specifičnim zahtjevima. Uz ovu odluku podijelio bih lijepu misao ,,zadnje što trener može da da za svoju ekipu je da ode“.”

Odluku o odlasku sa klupe saopštili ste nakon poraza od Đera u Mađarskoj, kako ste se osjećali dan kasnije?

“Prije početka sezone sa Upravom sam se dogovorio da ova sezona bude moja posljednja u ŽRK Budućnost. Tako da sam još tada, jednim dijelom, pokušao sebe još više da dam u posljednjoj sezoni. I ono što je nemoguće u mom slučaju, uzvratim za sve što je klub uradio za mene. Nijesam sigurno uspio u mjeri u kojoj sam morao ili koliko sam lično osjećao, ali da sam dao sve od sebe, dao sam. Imali smo želju i sklopili na papiru kvalitetan tim. Ali iz situacije u situaciju, samo se ponešto od tih ambicija ili želja rušilo i to sve iz objektivnih razloga. Tako da sam odluku donio mirno, a želja mi je bila da tog jedinog rivala, kojeg u trenerskoj karijeri nijesam uspio da pobijedim više puta, pobijedim u Đeru. Nažalost, u tome nijesam uspio, ali odluku sam donio prije meča sa Đerom.”

Što dalje? Inostranstvo – koje je izvjesno?!

“Nekako sam živio sa tim da ću trenersku karijeru završiti u Crnoj Gori. Ali prosto, posljednje dvije godine, sazrijevala je želja da ipak probam i to drugo – kako je raditi u inostranstvu. Imao sam privilegiju da radim u Budućnosti sa puno vrhunskih igračica iz raznih zemalja Evrope i čini mi se da sam uspijevao da ostvarim dobru saradnju i da im pomognem ili da vratim klubu na pravi način. Sigurno ću se oprobati u evropskom rukometu i to tamo gdje bude najizazovnije, najpovoljnije i najbolje za moju porodicu.”

Postoji li baš do kraja formula za uspjeh?

“Za mene je uspjeh put. Daleko od toga da mislim da Budućnost nije uspješna ili da nije na pravom putu. Niko ne može jedan – suprotan podatak da pronađe za Budućnost i kada je upoređujemo sa Đerom. Budućnost je klub domaćih igračica i klub koji je njedrio rezultate reprezentacija. Uvijek je temelj i rad stvaranja reprezentacije bila Budućnost. Mislim da je priča Budućnosti najčistija sportska priča u ženskom rukometu, a druga najuspješnija. Temelji su jaki i takvi temelji ostaju iza mene. Lično sam imao privilegiju 21 godinu da budem dio uspješnog kolektiva, a samim tim smatram i da je moj put bio takav.”

Kakva je vaša vizija bila kada ste prije skoro 11 godina stigli na mjesto prvog stručnjaka?

“Vizija trenera, posebno u kolektivnim sportovima, mora da se poklopiti sa vizijom onoga ko je postavio trenera. Mogao sam da imam strategiju dobrog rada, ali kompletnu viziju, stvaranja nečeg velikog morao je da ima neko ko rukovodi klubom, a to je bio Predrag Bošković. Privilegija i sreća je bila da smo imali takvog čovjeka sa vizijom i čovjeka entuzijastu, a entuzijazam kao riječ govori puno. I to, uz jasnu viziju, nas je dovelo do cilja.”

Sistem?

“Ne treba tu biti previše mudar. U današnjem rukometu posljedica tih dobrih sistema Martina Ambrosa u Đeru i Budućnosti, je nešto što je preduslov za uspjeh. Nemoguće je praviti rezultat i trajati bez sistema. Drago mi je što je naš sistem zaživio i što ga razumije i više ljudi van Crne Gore. Mislim da je sistem živ i da će živjeti u nekim segmentima kroz kolege u Budućnosti i kroz mene gdje budem radio.”

Kako je raditi sa ženama?

“Cijenim, poštujem i volim žensku populaciju. Žena je, zaista, temelj porodice i društva. Poštujem moć žene i sve to što je Bog obdario žene za razliku od muškaraca, po svakom pitanju. Imam osjećaj da se starija generacija ili generacija moje majke, osjeća ponosnije kroz ,,zlatne lavice“. Srećan sam što to vidim i drago mi je što se potvrdilo kroz moju trenersku karijeru da žene nijesu slabiji pol. A što se tiče rada, imao sam izuzetno razumijevanje.”

Da li je bilo teže stvarati igračice ili praviti rezultate?

“Sada, kada je kraj moje trenerske karijere u Budućnosti, ono što mene čini najispunjenijim jeste da sam bio dio odrastanja mnogih igračica. Ili da sam, možda, i pomogao na putu odrastanja u prave osobe. Ispunjen sam jer sam dočekao da se mnoge igračice ostvare kao majke. Upravo me to čini srećnim, što sam mogao da gledam i pratim njihov rast i razvoj. Iskreno, to što je neko izrastao u kvalitetnu osobu ispunjavalo me više od osvajanja trofeja.”

Mnoge igračice kažu da ste bili odličan učitelj?

“I jesmo učitelji. Naša uloga je da pomažemo u razvoju i da pokažemo ogromno strpljenje.”

Kako ste uspjeli da se nosite sa pritiskom, gdje je bila vaša snaga i mirna luka?

“Izuzetno je teško postati ime u svom gradu i stvarati rezultat, a najteže je trajati. Pomoglo mi je najviše to što sam donekle mogao biti acocijalan. A to znači da nijesam morao puno da izlazim, nijesam morao ništa da čitam što je neko napisao za mene… Mogao sam da zadržim mir na ono što je bitno, a to je da radim najbolje što mogu danas, kako bih bio u prilici da radim i sjutra. To u našoj sredini nije jednostavno, a mene je sigurno spasilo. Uloga prvog trenera poklopila se sa porodičnom harmonijom i ostvarenjem kao roditelja i supruga. Bez porodičnog sklada bilo je nemoguće sačuvati mir. Moja mirna luka su Timea i dva sina. I to je bio jedan tas, a drugi jer sam se iz svega isključio”, kazao je Adžić.

Ključni detalji: SP za juniorke 2010. i vizija Predraga Boškovića
Puno kockica se složilo 2012. i 2015. godine, a koji je bio ključan detalj da Budućnost osvoji dva trofeja LŠ?

“Ključni momenat – Južna Koreja – Svjetsko prvenstvo za juniorke 2010. godine. I to je posljedica ova dva rezultata. Sa malim heroinama uspjeli smo da se svijetu predstavimo na pravi način što mi je dalo za pravo da još više vjerujem u to što radim. Taj segmenat je meni bio jako bitan, a ono što je bilo najvažnije za 2012. i 2015. godinu je vizija Predraga Boškovića koju sam mogao da realizujem. Naravno, snagu da bih realizovao sve to dobio sam 2010. godine sa fenomenalnim igračicama i stručnim štabom. Generalno u Budućnosti i reprezentaciji radio sam sa posvećenim ljudima i nevjerovatnim profesionalcima.”

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Viali cg
Gost
Viali cg

Ljudino sve najbolje u daljoj karijeri

Gradanin
Gost
Gradanin

Tesko da ce biti bolji i posveceniji strucnjak od Adzića.
No da vidimo.
Sve najljepse od srca!

🧠 Eliminator
Gost
🧠 Eliminator

Veliki Dragan Adzic.
Nasvjetliji trenuci zenskog klubskog i repezen. Crnogorskog rukometa pod njegovom dirigentskom palicom 👏👏👏👏👏
Kuo kupova, 2 Lige sampiona i brojni troafeji i kupovi regionalnog takmicenja
Zlato na Evropskom i ” nametnuto ” Srebro na olimpijadi

So & TEKILA
Gost
So & TEKILA

👑👑👑👑👑

Balijače
Gost
Balijače

Dobar čovjek i trener hvala mu za sve

Balijače
Gost
Balijače

Dobar trener i čovjek hvala mu za sve

Send this to a friend