Novogodišnja želja za 2012. bila joj je da bude u top 200 igračica, jer je tada bila 291. teniserka svijeta, samo godinu kasnije bila je 167, a u februaru 2016. zadivila je Crnu Goru kada je bila 46. igračica na WTA listi.
Riječ je naravno o Danki Kovinić, dvadeset petogodišnjoj teniserki rođenoj na Cetinju, koja je odrasla u Herceg Novom, a posljednje vrijeme boravi u Beogradu.
Nakon brojnih slavospjeva, došao je težak period – loše partije, porazi, pad na listi, a samim tim kao po običaju i loši komentari. Ali, najbolja crnogorska teniserka ponovo se podigla poput feniksa – 2019. godinu dočekala je kao 157. igračica svijeta, a novu 2020. dočekuje kao 86. na WTA listi (prvi put u top 100 nakon dvije i po godine)…
Baš zbog toga, jasno je da je 2019. bila godina velikog povratka Danke Kovinić i najava da naša najbolja teniserka ima još dosta da kaže!
“Povratak u 100 najboljih na svijetu je definitivno obilježilo ovu godinu i ponosna sam što sam ponovo izborila mjesto među najboljima. Bilo je dosta prepreka tokom godine, ali smo svi bili uporni i isplatilo se”, ponosno ističe na početku razgovora za Arenu Danka Kovinić, koja odavno nije davala intervjue, ali je na poziv našeg lista odgovorila odmah.
Više od titule
Mjesec prije nego što je proslavila 25. rođendan (27. oktobra) Danka je osvojila je ITF turnir u Sekešfehervaru, savladavši Rumunku Irinu Kameliju Begu 2:1 (6:4, 3:6, 6:3), koja je prije tri godine bila 22. teniserka WTA liste. Za Danku je to bila 12. titula na turnirima ITF kategorije, koja je donijela plasman među 100 najboljih igračica svijeta, prvi put od aprila 2017. godine.
“Titula u Mađarskoj je i više od titule. To je bio turnir gdje sam znala prije početka da osvajanjem dolazim na 86. mjesto i da nakon dvije godine opet igram glavni žrijeb gren slema. Bio je veliki pritisak, pogotovo u finalu. Dosta je bio napet meč, jer smo protivnica i ja bile u istoj situaciji. Osvajanjem turnira jedna osigurava Australijan open”, objašnjava Kovinić.
Bila sam tužna
Danka je dosta emotivno ,,otvorila dušu“ Areni o periodu padova i velikog povratka…
“Sada kada se prisjetim 2015. i 2016. godina su zaista bile veoma uspješne. Najbolji rang karijere, norma za Olimpijske igre u Riju, finale WTA, mečevi protiv velikih imena tenisa. Nekako se mnogo toga desilo, sada kako vidim stvari, djeluje mi kao da nijesam očekivala to, kao da me je sve to iznenadilo. Prošle su tri godine od tada i čini mi se da je falilo iskustva da sav uspjeh zadržim u svoju korist”, priznaje Danka, koja se evocirala uspomene na najteži period u karijeri i iskreno istakla kako je uspjela da se vrati na pravi put.
“Priznajem baš mi je teško bilo. Loš period je trajao više od dvije godine, bila sam tužna, nezadovoljna, nijesam vidjela gdje je kraj lošim rezultatima, osjećala sam nesigurnost na terenu. Najteže mi je padalo to što sam trenirala i dala sebe jednako kao kad su rezultati bili tu, ali jednostavno ništa nije išlo kako treba. Nakon niza neuspjeha poljulja se i samopouzdanje, pa dođu momenti gdje na terenu nemam istu želju i žar za pobjedom kao ranije. Nijesam išla kod sportskog psihologa, smatrala sam da moram sama da se izborim, možda je ovom odlukom put bio duži, ali sam izašla jača i zrelija”, rekla je Kovinić, a zatim naglasila da je imala velike promjene u stručnom štabu tokom protekle dvije godine.
“Ne bih mogla da odredim šta je konkretno uzrok. Sve što sam ranije navela je uticalo na pad igre. Takođe i to što sam za dvije godine promijenila četiri trenera, a prethodno sam sa trenerom radila deset godina. Nijesam mogla da nađem nekog ko mi odgovara i ko razumije da nijesam na teniskom nivou kao kad sam bila u top 50. U 2019. sam se osjećala mnogo bolje, srećnije, bilo je i tu prepreka, ali sam imala borbenost kao prije, bila odlučna šta želim i da pripadam tamo gdje sam bila”, kazala je Danka Kovinić.
