Razmišljao je: “jednom reprezentativac, uvijek reprezentativac i upravo ga je ovakav stav, uz jaku energiju i pozitivan duh, čuvao u dugoj i bogatoj karijeri”.
Damjan Danilović, nakon što je osvojio zlatnu medalju sa vaterpolo reprezentacijom Crne Gore na Evropskom prvenstvu u Malagi, nije dobijao često priliku da se približi ili dođe do još nekog odličja. Istina, učestvovao je u osvajanju Svjetske lige u Podgorici 2009. i srebra u Nišu godinu poslije, ali ovo takmičenje se ne može mjeriti sa Olimpijskim igrama ili nekim drugim šampionatom. Ljevoruki vaterpolista igrao je i za tri najjača crnogorska kluba -Primorac, Jadran Carine i Budvu. Profesionalnu karijeru gradio je u Marseju, Akvakjari, Ortiđi i Katanji. Višestruki je osvajač nacionalnih prvenstava i kupova. Učestvovao je na završnom turniru Evrolige sa Budvom 2011. godine.
Prisjeća se rado lijepih dana. Nije zaboravio na 2007. godinu kada je sa Univerzitetskom reprezentacijom u Bangoku osvojio zlatnu medalju.
U bazenu je bio od devete godine kada je krenuo u rad sa Primorcem. Na sreću, i dalje tu, u vaterpolu, istina pored bazena, sa istim elanom iz igračkih dana. Angažman oko mlađih kategorija PVK Budućnost, otvorio je novo poglavlje.
“Krenuli smo u martu, međutim zbog poznatih razloga pauzirali smo dva mjeseca, nakon čega smo se ponovo aktivirali. Srećan sam što sam dobio priliku, jer sam poslije igračke karijere imao želju da se oprobam u trenerskom poslu. U Podgorici radim sa generacijom 2007. i 2008. i mlađima, uživam i vidim sebe u trenerskom pozivu. Ovo je dobra prilika da krenem u ozbiljnu priču. Budućnost okuplja mlađe kategorije, ima bazu koja je polazna tačka za veliku priču. Sa trenerom Aleksićem do sada je dosta dobrog urađeno što se tiče organizacionog dijela mlađih kategorija. Uključili su se stariji igrači, prate rad i možda neko od njih u budućnosti bude zainteresovan za ovaj poziv”, rekao je Danilović.
Iznenađen je količinom kvaliteta i pažnjom koju djeca pokazuju u radu.
“Imaju odličnu motoriku. Vole da rade, slušaju i upijaju. Treniramo sa oko 90 dječaka i siguran sam da će neki od njih, u narednom periodu, biti kandidati za neku od mlađih nacionalnih selekcija. Što je i cilj, jer je reprezentacija maksimum u igračkoj karijeri. Zato kroz klub treba da rade kako bi sa dobrim znanjem ušli u sistem. Početak je težak, ali ovo je pravi put”.
Danilović dva puta nedjeljno trenira djecu.
“Tu sam od devet do 21 sat. Radimo sa četiri grupe”.
Samo lijepe riječi nekadašnji reprezentativac ima za rukovodstvo kluba.
“Imamo mogućnost da radimo dva sata na otvorenom bazenu. Uslovi su odlični, a klub nas prati u zamislima”.
Prije nego što je ušao u priču sa podgoričkim klubom, sa kojim ima dogovor do septembra, ali i želju da nastavi sa radom, Danilović je sa kolegom Vjekoslavom Paskovićem, organizovao ljetnji kamp u Tivtu.
“Planirali smo dvije grupe za jul, ali situacija je pomjerila termin i uticala da mnoge ekipe i djeca odustanu od rada. U januaru smo već imali pupunjene kapacitete, ali su nam otkazale dvije ekipe iz Italije i Francuske, djeca iz Njemačke, Novog Zelanda… Bez obzira na sve, kamp kreće 7. avgusta i to sa našom djecom, što mi je posebno drago. Uglavnom su djeca iz naših klubova, a mi ćemo se potruditi, kao ranijih godina, da boravak u Tivtu bude zanimljiv. Djeca će biti smještena u hotelu ,,Pine, bićemo stalno uz njih. Kamp ćemo obogatiti raznim sadržajima. Svjesni smo da je rad kratak, ali ponekad je dan dovoljan da djeca shvate zbog čega je dobro da se bave sportom”.
