Iako su izbori tek sljedeće godine, njemački SPD već ima kandidata za kancelara. Olaf Šolc, trenutno ministar finansija i vicekancelar, bio je „glavni vatrogasac“ tokom korona-krize i ljudi mu vjeruju. Da li je to dovoljno?
Za Olafa Šolca bolje trenutno ne može biti. To ima mnogo veze sa korona-krizom, kao i sa Šolcovom ličnošću. Kao savezni ministar finansija odgovoran je za milijarde vrijedne pakete pomoći i kredite koji bi privredi i građanima trebalo da pomognu da prebrode krizu.
“To je bazuka s kojom sada radimo ono što je neophodno“, poručio je Šolc uz mješavinu trezvene efikasnosti i velikog samopouzdanja. „Svo oružje stavljamo na sto i pokazujemo da smo donekle jači od problema sa kojim bi ekonomski mogli da se suočimo.“
Tokom korona-krize Šolc bio je glavni „vatrogasac“ i građani mu vjeruju. To pokazuju ankete u kojima Šolc već nedjeljama i mjesecima jednako dobro prolazi. Tokom krize se više cijeni pragmatizam nego harizma i to 62-godišnjem Šolcu ide na ruku.
To je čovjek za kojeg je nedjeljnik Cajt 2013. godine, ukrstivši riječi „Šolc“ i „automat“ smislio riječ „Šolcomat“, nakon što se kao generalni sekretar SPD praktično isključivo izražavao tehnokratskim jezikom.
Sa šarmom mašine
Dakle „automat“ čiji je zadatak da odlučno predstavi politiku. U to vrijeme radilo se o spornoj reformi radnog tržišta, poznatoj pod imenom Agenda 2010, koja je za mnoge podrazumijevala ozbiljne rezove. Šolc je morao javno da brani tu reformu, i to prije svega od napada iz njegove sopstvene stranke.
“Ja sam bio taj koji je donosio poruku. Tog dana sam morao da pokažem određenu nemilosrdnost“, izjavio je Šolc kasnije i dodao da se osjećao „zaista kao oficir“. I još: “Nije bilo manevarskog prostora“. Pritom se nije radilo o tome kako se on osjeća, već o tome da bude “apsolutno lojalan“ tadašnjem kancelaru i šefu SPD Gerhardu Šrederu, kao i sopstvenoj partiji. “Nisam želio da spasim sebe, već svoju stranku“.
Niko mu se nije zahvalio
Na kraju, ne samo da je propao pokušaj spasavanja i ne samo da je SPD morao da prepusti kancelarski ured CDU, već je i Olaf Šolc stekao imidž kojeg dugo nije mogao da se riješi. Otada je tog pravnika javnost doživljavala kao dosadnog birokratu koji ne zna za šalu. Kao introvertnog pragmatičara iz Hamburga koji se rukovodi isključivo činjenicama i koji je uvijek govorio onoliko koliko je bilo neophodno. A on i ranije u SPD ranije nije bio baš dobro prihvaćen.
Ali Šolca to nije obeshrabrilo. Nečujno i efikasno gradio je političku karijeru. Bio je generalni sekretar SPD, ministar unutrašnjih poslova grada-pokrajine Hamburg i gradonačelnik Hamburga. Pa zatim i savezni ministar rada. Trenutno je savezni ministar finansija i vicekancelar.
Za Olafa Šolca se često govorilo da pripada konzervativnom krilu SPD – iako političke kategorije poput „lijevo“ ili „desno“ nisu dovoljno precizne kada je o njemu riječ. Kao zamjenik predsjednika mladih socijaldemokrata (Jusos), zastupao je radikalne, socijalističke teze, kritičke prema kapitalizmu. Međutim, od 1975. godine, kada se kao gimnazijalac priključio SPD, pa sve do 1998. godine kada je postao poslanik Bundestaga, prošlo je mnogo godina. Za to vrijeme Šolc je kao advokat za radno pravo sa kancelarijom u Hamburgu naučio mnogo o tome kako privreda i samostalno preduzetništvo funkcionišu. To ga je formiralo.
I šou dobro dođe
Tak kasnije je naučio da je u politici važno istaći samog sebe i svoju ideju. Kada je kao kandidat za predsjednika SPD u jesen 2019. godine obilazio Njemačku, odjednom ga je teško bilo prepoznati. Djelovao je emocionalnije, simpatičnije i prije svega ljubaznije. Istovremeno, nije krio uvjerenje da sebe vidi kao najboljeg kandidata za predsjednika SPD. Ali neočekivano je izgubio i to upravo od kandidata koji spadaju u lijevo krilo stranke – Saskije Esken i Norberta Valtera-Borjansa.
Ali „stranački vojnik“ Šolc nije posustao. Koncentrisao se na rad u vladi i prepustio novim ljudima da vode SPD. Bio je lojalan, nikom nije podmetao nogu, ali je i znao da će, za razliku od njega, politički neiskusni dvojac da pravi greške. Tako je i bilo, i put na kraju nije zaobišao kriznog menadžera u doba korone – Olafa Šolca.
Šta radi SPD?
Ostaje da se vidi kako će se ponašati SPD. Birajući Esken i Valter-Borjansa, stranačka baza se opredijelila za politiku koje zastupa lijevo krilo. Ali iza takve politike ne stoji Olaf Šolc.
SPD je već nekoliko puta doživela neuspjeh zbog razlika između stranke i kandidata. “Znamo da neki ovu odluku vide kao neočekivani zaokret“, izjavila je šefica stranke Esken i poručila: “Molimo vas da vjerujete u naš put. Odlučni smo u tome da ga zajedno pređemo“.
