Šef bavarske Hrišćansko-socijalne unije i premijer pokrajine Markus Zeder je od početka krize postao jedan od najpopularnijih političara u Njemačkoj. Glasine kuljaju – da li će on biti kandidat za kancelara iduće godine?
“Bavarska živi zlatna vremena. Bavarska je jaka. Bavarska će biti još jača. Bavarska je stabilna. Bavarska je sigurna. Kod nas je svijet još u redu i tako treba da ostane”, rekao je Zeder nakon dobijenih pokrajinskih izbora prije dvije godine.
U Hrišćansko-socijalnoj uniji (CSU) oduvijek su vjerovali da je Bavarska jaka dok je partija jaka. I to bez obzira na to kako na nacionalnom nivou stoji Unija ove stranke i Hrišćansko-demokratske unije CDU koja djela u ostalih petnaest pokrajina.
Zeder (53) je četiri godine bio generalni sekretar CSU, a zatim pokrajinski ministar za savezna i evropska pitanja, za životnu sredinu i zdravlje, za finansije, razvoj pokrajine i domovinu. Njegovu ambiciju je iskusio sadašnji savezni ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer kojeg je Zeder izgurao sa vrha partije početkom 2018.
Novinar Ronan Dajninger je u knjizi “CSU – portret jedne posebne partije” desetinama puta pomenuo ime Markusa Zedera. Ali prvi pridjev kojim ga je opisao bio je upravo – ambiciozan.
Pobjeda mladog nad starim lavom
Zehofera je pokušavao da smijeni još od 2014. To je bilo vidljivo na partijskim kongresima, gdje su njihovi susreti u hodniku emitovali ledenu atmosferu. Na bini je Zeder, predstavnik mlađe garde i daleko bolji govornik, redovno zasjenjivao Zehofera.
Zeder, bivši novinar, znao je da raspali emocije među delegatima CSU. Kao da je, dok je govorio, uvijek htio da sljedeći aplauz bude još jači.
Sebe vidi kao kopču između bavarske tradicije i savremenosti. “Želimo da budemo moderni i da ostanemo bavarski”, rekao je kada je stao na čelo pokrajinske Vlade prije dvije godine. “Djelati i brinuti – o velikim stvarima i malim brigama: to je naša filozofija.”
Rezultat na tim pokrajinskim izborima bio je doduše mršav za partijske standarde. Sa 36,7 odsto glasova je CSU morao da potraži koalicionog partnera i našao ga je u Slobodnim biračima, stranci koja je jaka u Bavarskoj, a beznačajna na nacionalnom nivou.
Zeder je odmah povukao potez – dok je njegov prethodnik Zehofer gradio imidž kritikujući kancelarku Merkel posebno zbog izbjegličke politike, Zeder se dobro sporazumio sa kancelarkom. Oštricu svojih napada okrenuo je prije svega ka desničarskoj Alternativi za Njemačku čija je pojava na političkoj sceni odgrizala glasove demohrišćanima.
Popularnost u krizi
Od izbijanja epidemije u Njemačkoj, ankete pokazuju da je Zeder jedan od omiljenih političara na nacionalnom nivou. Brzo se predstavio kao delatan – stroge mjere izolacije je uvodio i oštrije i brže od drugih pokrajina.
Razmjenjivao je medijske udarce sa demohrišćaninom Arminom Lašetom, premijerom Sjeverne Rajne-Vestfalije, koji se od početka zalagao za blaže mjere i brže popuštanje.
Krajem aprila se Zeder našao iznad kancelarke Merkel u tradicionalnoj Špigelovoj anketi sa pitanjem „da li ovaj političar treba ubuduće da igra važnu ulogu?” Zeder je imao podršku 61 odsto ljudi, Merkel 56. Na vrhu je standardno bio predsjednik zemlje Frank-Valter Štajnmajer, čija je funkcija protokolarna, sa 68 odsto.
“Moramo da pogledamo kako su prošle naše komšijske zemlje i udaljene zemlje. Onda ćemo vidjeti da smo imali nevjerovatnu sreću”, rekao je Zeder o posljedicama korone. Ali sreća, dodao je, nije pala sa neba nego je zajednički zaslužena – radom njegove vlade, opština i građana.
Može i da sačeka
U petak (22. maj) će Zeder predvoditi virtualni kongres stranke – velika okupljanja još su zabranjena. To je bitan datum jer valja već misliti na parlamentarne izbore na jesen iduće godine. CDU treba da izabere novog šefa, pa tek onda da se vidi ko će biti kancelarski kandidat Unije CDU i CSU.
Tokom krize je, barem u javnosti, zamrla trka trojice takmaca za šefa CDU. Osim Armina Lašeta, pominju se i Fridrih Merc i Norbert Redgen – sva trojica iz pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije.
Unija je svega dva puta u poslijeratnoj istoriji imala kancelarskog kandidata koji je dolazio iz bavarske CSU – ni Franc Jozef-Štraus (1980) ni Edmund Štojber (2002) nisu uspjeli. Jedini Bavarac koji je bio kancelar ostaje Ludvig Erhard, otac njemačkog privrednog čuda, ali on je bio član CDU.
Da li bi Zeder mogao da se oproba? On sam je prije nekog vremena odbacio takvu mogućnost. Ali glasine su sve jače, zov povoljnih anketa takođe. Istina, Zeder sa svoje 53 godine još može da čeka. Ali njegovu ambiciju nikada ne treba potcjenjivati.
