Evropa

Dan Republike u Francuskoj u sijenci korone: Pad Bastilje i još jedna priča koja se krije iza 14. jula

Četrnaesti jul se u Francuskoj slavi kao Dan Republike, u znak sjećanja na događaj koji je uticao na cijelu Evropu.

“Pad Bastilje je prekretnica u francuskoj i evropskoj istoriji, nastalo je građansko društvo, a ukinuti su staleži”, kaže Slobodan Zečević, naučni savetnik Instituta za evropske studije, za BBC na srpskom.

Ove godine zbog pandemije korona virusa to obilježavanje neće uključivati tradicionalnu vojnu paradu u Parizu.
Centralna manifestacija bi trebalo da se održi na Trgu Konkord uz obavezno poštovanje fizičke distance.

Dan pada Bastilje u 300 riječi

Srednjovekovna tvrđava Bastilja je u 18. vijeku korišćena kao zatvor za protivnike kraljevske vlasti.

U njoj su zatvarani i politički zatvorenici i plemići, kao i oni koji su čekali suđenja. Oni koji bi u tamnici bili po direktnom nalogu monarha, nisu imali pravo žalbe, piše Britanika.

Višegodišnje nezadovoljstvo koje je decenijama tinjalo među pripadnicima nižih klasa, kulminiralo je jurišem na Bastilju.

Četrnaestog jula 1789. je „svetina, u neplaniranom i potpuno neorganizovanom napadu, zauzela Bastilju, tvrđavu koja se u Parizu smatrala najupečatljivijim simbolom kraljevske moći”, navodi se na sajtu Istorijska čitanka citat iz knjige istoričara Metjua S. Andersona „Evropa u osamnaestom vijeku”.

Autor dodaje da iako praktično taj događaj nije donio mnogo – unutra je bilo svega sedam zatvorenika, a stražara je bilo relativno malo, psihološke posljedice su bile nesagledive.

“Obilježavajući pad Bastilje 1789. godine, obilježavamo početak Francuske revolucije i rađanje novih koncepata koji su se potom proširili u Evropi i u svijetu: uspostavljanje pravne države, slobodu, jednakost i bratstvo”, saopštio je francuski ambasador u Srbiji Žan-Luj Falkoni.

Kasnije će ovu tvrđavu kamen po kamen razrušiti.

Zauzimanje Bastilje nagovijestilo je početak Francuske revolucije. Ipak, istovremeno došlo je i do velikog krvoprolića.

Guverneru Pariza odrubljena je glava i zbog toga je, između ostalog, kasnije bilo polemike o tome da li je to pravi datum za nacionalni praznik.

Istoričar i pravnik Slobodan Jovanović bilježi da se „ova tvrđava više predala nego što je osvojena”, ali da je ubrzo došlo do značajnijih promjena – kraha feudalnog režima.

Na skupštini 4. avgusta plemići su se odrekli privilegija, „za šest časova bilo svršeno sa povlasticama u Francuskoj”, piše Jovanović.

„Zbrisane su povlastice plemstva i sveštenstva, povlastice esnafa, povlastice sudijskog reda, povlastice pojedinih provincija. Nije ostalo ni traga od izuzetnih prava; svi su Francuzi postali odjednom jednaki”, navodi u djelu „Vođi francuske revolucije”.

Slobodan Zečević je diplomirao na Pravnom fakultetu na Sorboni i kaže da su studije istorije države i prava počinjale od Francuske revolucije.

“Francuzi to smatraju fundamentom. I tu i jesu sadržani neki fundamentalni principi savremenih država – podjela vlasti, republikansko uređenje, građanska jednakost, jednakost građana pred zakonom i mnoge druge”.

Dodaje da je bilo i mnogih društvenih posljedica burnih događaja s kraja 18. vijeka.

“Restorani su nastali kao posljedica Francuske revolucije. Do tada kuvari su radili na dvoru i kod aristokrata. Kada su aristokrate ostale bez glava, oni ostaju bez posla i otvaraju restorane za građane”, kaže Zečević.

Kako je taj događaj uticao na Srbiju?

“Mi smo dosta bili inspirisani Francuskom revolucijom. To je početak revolucije i ovdje, počela je borba za oslobođenje od Turaka i Karađorđe je pravio prve institucije od 1804″, podsjeća Zečević.

Brojni potonji zakoni u Srbiji, pa čak i Sretenjski ustav, pisani su pod uticajem ideja Francuske revolucije.

Još jedan događaj vrijedan nacionalnog sjećanja odigrao se 14. jula u Francuskoj, ali naredne, 1790. godine u vrijeme kad je „Pariz bio grad nade”, pisao je BBC njuz 2013.

Kralj Luj Šesnaesti još je bio na prijestolu, ali je konstitutivna skupština ograničila njegove moći.

Privilegije aristokratiji su ukinute.

Bila je to, kako su je istoričari nazvali, „optimistična faza” revolucije. A da bi je obilježile, vlasti su organizovale nesvakidašnji događaj na otvorenom na Marsovim poljima – gdje je sada Ajfelov toranj. Podignut je trijumfalni luk visok 24 metra i redovi drvenih klupa za čak 400.000 ljudi. U centru je postavljen „Oltar Otadžbine”, na kom je pisalo „Narod, Zakon, Kralj”.

Nedjeljama se Pariz pripremao za ovu feštu. Na prvu godišnjicu pada Bastilje pljuštala je kiša, ali povorka novoosnovane Nacionalne garde iz cijele Francuske paradirala je kroz grad, na čelu sa markizom La Fajetom. Svirala je vojna muzika, kralju su polagali zakletve na vjernost, a i on se zakleo da će poštovati uredbe Narodne skupštine.
Vrhunac slavlja bio je trenutak kada je Marija Antoaneta podigla i okupljenima pokazala francuskog prestolonasljednika. Masa se orila.

Po riječima istoričara Žorža Anrija Sutua, u tom trenutku je „još uvjek bilo moguće zamisliti da može da se uspostavi novi režim – onaj koji ne vrijeđa vjerske osjećaje većine i ima kraljevu podršku”.

Nije potrajalo, naravno. Za godinu dana revolucija je krenula ka krvavom završetku.

Za senatora Anrija Martina, autora Zakona o Nacionalnom prazniku, „14. jul 1790. najljepši je dan u istoriji Francuske, vjerovatno i u istoriji čovječanstva.”

„Tog dana je konačno postignuto nacionalno jedinstvo”.

Donijet 1880. godine, Zakon o 14. julu je namjerno bio dvosmislen. Nije rečeno koja godina se proslavlja.

I danas, naravno, svi pomisle na pad Bastilje. Ali treba se sjetiti i onog drugog datuma – kad je Francuska izgledala kao da je na ivici mirnije i postepene promjene.

To je, takođe, dio priče.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Petar
Gost
Petar

Revoluciju izveo Bendzamin Frenklin, tadasnji ambasador novonastalih USA u Francuskoj. Prenio iskustva borbe protiv engleza a ujedno to oznacava i promjene u Evropi koja je nakon toga postepeno gubila kolonijalne ideje pod uticajrm americke deklaracije o nezavisnosti.

Send this to a friend