U Briselu se u četvrtak i petak održava Samit lidera EU, a na dnevnom redu su Brexit i izbori za evropski parlament. Spisak problema sa kojima se Evropa suočava se tu ne završava, jer svjetski mediji pažnju posvjećuju Francuskoj, kao i Makronovom planu za reformu te zemlje i Evrope, koji su osuđeni na propast.
Evropski izazovi
Ovo je trebalo da bude godina kada Evropa uvodi red u svoju kuću. Puste želje, piše Njujork Tajms (New York Times) i dodaje:
“Kasnije ove nedjelje evropski lideri okupiće se u Briselu na samitu završnom za ovu godinu na kojem bi trebalo da ponude šansu da Britanija ode iz Unije ili da Brexit skinu sa dnevnog reda i postave uslove za naredne projlećne izbore za novi Evropski parlament.
Evropski izbori su obično mistifikovali birače u 28 zemalja članica bloka, ali rezultati bi mogli biti ključni u ovom trenutku, dok se desničarske stranke nadaju da će povećati moć u Briselu.”
NYT dodaje da su se mnogi nadali da će francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) i njegov reformski program dugotrajno ojačati Francusku i pružiti odlučujuće vođstvo za Evropu.
“Međutim, u proteklom mjesecu suočio se sa protestima bijesnih žutih prsluka, a Makron je u ponedjeljak iskoristio obraćanje naciji kako bi pokušao da smiri krizu pružanjem poreskih olakšica i povećanjem plata radničkoj klasi.
Time je Makron rizikovao da nanese štetu njegovom kredibilitetu među Evropljanima koji su se divili njegovom teškom reformskom programu. Za neke, on sada izgleda kao drugorazredni francuski predsjednik koji se zaglavio u uličnim demonstracijama i nasilju.”
Makronov san o eurozoni umro je ove nedjelje
Blumberg (Bloomberg) ocjenjuje da je Makronu trebao samo jedan govor da bi uništio cijelu strategiju za protresanje eurozone.
“U ponedjeljak uveče, u svom odgovoru na proteste žutih prsluka, Makron je promijenio svoje prioritete… Očekuje se da će ove mjere koštati oko 10 milijardi eura (11,3 milijarde dolara) prema nekim inicijalnim procjenama… Očekuje se da će se budžetski deficit Francuske povećati na 2,8 odsto bruto domaćeg proizvoda naredne godine, uglavnom zbog jednokratnih mera i pašće na 1,4 odsto u 2020.”
Blumberg navodi da će Evropskoj komisiji biti teško da zažmuri nad tim, jer je Francuska već obećala da će smanjiti strukturni deficit za 0,2 procenta BDP-a sljedeće godine.
“Kao što je već napomenuto, još jedan porast francuskog deficita takođe bi oduševio licemjere u Rimu. Makronova vlada se udružila sa ostatkom eurozone kako bi podržala odbijanje italijanskog budžeta od strane Komisije…Ipak, zašto bi prijetnja socijalnih nemira u Francuskoj bila važnija nego u Italiji?…
U Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, evropski političari gledaju unutra. Niko ne brine o jačanju monetarne unije.”
Gubitak nade za francusku reformu
Ono što je vrlo jasno, jutro nakon obraćanja francuskog predsjednika i njegovog pokušaja da nađe put do srca njegovih zemljaka (kako je rekao njegov portparol), sada postoji potpuno nepovjerenje u njegove metode, smatra CNN.
“Pitanje budućnosti za Makrona je da li će uskoro vratiti duh žutih prsluka u bocu, ili tokom preostale tri i po godine koliko ostaje na funkciji.”
CNN podsjeća da je prije samo mjesec dana, na novembarskom sjećanju na Prvi svjetski rat, Makron u izlaganju pred 70 svjetskih lidera – uključujući iritirajućeg američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump) – govorio kako izgraditi pravedniji svijet.
“Sada se suočava sa optužbama sa francuskih ulica da je njegova vlada jedna od nepravednih… Kako i ako – on može da se oporavi, tek treba da se vidi. Francusko predsjedništvo je isto toliko sveobuhvatno, kao što je i svemoćno…
Dodajte tome pesimizam koji je izgleda dio DNK ove zemlje i vi vidite izazov koji predstoji za Makrona. Bio je predstavljen kao posljednja velika nada za reformu Francuske. Ta nada je sada izbledjela ali nije bila potpuno ugašena.”
Žuti prsluci uzdrmali Makronove političare
Portal Politico piše da su protesti tzv. “žutih prsluka” uhvatili francuske političare nespremne – posebno neiskusne članove Makronovog En Marche.
“Nisam očekivala takvo nasilje”, rekla je poslanica Žaklin Dubio (Jackueline Dubois), koja se pridružila En-Marcheu nakon što je radila kao učiteljica.
Reakcije su ponekad bile nesrazmjerne.
Dubio je rekla da je prije nego što se pridružila En Marcheu živjela od penzije od samo 1.300 eura mjesečno. Prošle nedjelje, ljudi koji su podržavali žute prsluke provalili su u njenu kuću “usred noći” i zapalili auto.
Gijom Gufe – Ča (Guillaume Gouffier-Cha), poslanik iz područja Val de Marna blizu Pariza, priznao je da postoji razdvajanje između trenutne vlade i naroda. On je rekao da bi parlamentu i gradonačelnicima trebalo dati više ovlašćenja da bi se izbjeglo “prekomjerno izlaganje izvršnoj vlasti”.
Politico dodaje i da su mnogo članovi En Marche pozdravili Makronovo televizijsko obraćanje.
“Ali kritike koje su stizale sa drugih adresa fokusirale su se na Makronov stil i način na koji komunicira sa njegovim reformama… Za neke, Makronova najava da će povećati minimalnu platu za 100 eura mjesečno bila je nejasna i nije bila dovoljno značajna.”
Ako želite da razumijete žute prsluke, izađite iz Pariza
Britanski Gardijan (The Guardian) donosi priču Nore Bensadone (Nora Bensaadoune) koja je prije četiri godine odlučila da se iz Pariza preseli u lepu dolinu Drome u jugoistočnoj Francuskoj, u selo nedaleko od Valence.
“U to vrijeme nisam očekivala da ću se preseliti iz jednog svjeta u drugi. Mislila sam da redovno odlazim u prijestonicu. Ali Pariz je postepeno postao daleki, mračni koncept.”
Bensadone objašnjava da je prije protesta žutih prsluka koji je započeo prije mesec dana, imala malo kontakta sa “drugima”, uglavnom zaposlenima, zanatlijama i malim preduzetnicima.
“Ali drugu noć, moj partner, lokalni farmer, i ja stali smo da razgovaramo sa grupom ljudi koji su protestovali na kružnom toku.
Skedokosi pripadnik žutih prsluka sa brkovima je došao do nas sa još jednim objašnjenjem: “To je sve krivica migranata. Afrika nas okupira. Ovi ljudi su u redu da rade za jedan euro na sat. To nas čini siromašnijima. Na nas se više ne računa u našoj zemlji.””
Još jedan pripadnik pokreta se pridružila da kaže: “Mi nemamo nikakve veze sa političkim strankama… Sada mi je svega dosta i iznad svega mrzim [Emmanuel] Makrona. Ne mogu da podnesem koliko je arogantan. Želim da se sistem promijeni, a ne samo cijena benzina.”
Autorka ocjenjuje da su žuti prsluci unijeli život i boju u mjesta za koje mnogi pretpostavljaju da su zaspali.
“Kao bivši stanovnik grada, nešto me može izdvojiti od žutih prsluka, ali kada se podvuče crta, mnogo više volim ljutnju koja izvodi ljude iz domova i podstiče raspravu i strastvene ispade straha koji razdvaja ljude u mehuriće. Taj strah može da zaustavi cijelo društvo.”
