Evropa

Festivalizacija istorije Drugog svjetskog rata u Rusiji

Rekonstrukcije istorijskih događaja, kao što je uprizorenje pogubljenja sovjetskih izdajnika na festivalu u Šipunovu, za neke su autentičan prikaz dešavanja iz prošlosti, dok kritičari to smatraju dodatnim dokazom militarizacije ruskog društva.

“Povinuj se smrtnoj kazni pred streljačkim vodom!”

To su riječi koje su ovog vikenda odjeknule na sibirskom polju blizu granice s Kazahstanom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

“Odluka je neopoziva i nije moguće uložiti žalbu.”

Trojica muškaraca obučena u vojne uniforme i s puškama u rukama uhvatili su trećeg muškarca u seljačkoj odjeći koji je uzvikivao “Kajem se!” i “Prisiljavali su me na to!”

Ispaljena su dva hica. Čovjek je pao na zemlju.

“Smrt izdajnicima!”, glas je vikao u mikrofon, dok je gomila počela pljeskati.

Puške su bile lažne, muškarac je glumio, a uniforme iz Drugog svjetskog rata dio su porodično orijentisanog istorijskog festivala na kojem je ova imitacija egzekucije bilo samo jedan od elemenata. Ali video sa festivala brzo je postao viralan, što je izazvalo podsmijeh na Tviteru (Twitter) i bijes kritičara koji to smatraju dodatnim dokazom militarizacije ruskog društva.

“Divljačka zabava u prisustvu djece. Bolesna zemlja. Bolesna nacija”, napisala je osoba na Tviteru pod imenom ZelloXoxma.

“Pripremaju stanovništvo za takve prizore. Jasno, nova ludnica je na vidiku, ponavljanje iz 1937. godine”, napisao je korisnik Tvitera Kristian Hofer, misleći na godinu vrhunca Staljinovog Velikog terora.

Ostali su branili performans.

“Šta je tu divljaštvo? Ovo je istorija. To se dogodilo u našoj zemlji”, napisao je korisnik Tvitera Yourcommissar. “Ljudi bi to trebalo da znaju, tako da se više ne ponovi.”

Izvođenje lažne egzekucije dogodilo se 24. avgusta izvan sela Šipunovo u regiji Altaj, u sklopu Dnjeparske linije, godišnjeg festivala rekonstrukcije istorijskog događaja. Sada, u drugoj godini postojanja, festival nudi izložbu vojne opreme, muzičke izvedbe i spaljivanje improvizovanog ukrajinskog sela u sklopu rekonstrukcije Bitke za Dnjepar koja se odigrala u avgustu 1943, i bila je jedna od najvećih operacija Drugog svjetskog rata.

Rekonstrukcija bitke trebalo je da oda počast 14.000 stanovnika područja Šipunovo koji su učestvovali u Dnjeparskoj ofanzivi, od kojih je više od polovine poginulo u borbama. U rekonstrukciji je učestvovalo 130 ljudi iz istorijskih klubova sa sjedištem u nekoliko gradova, koji su nastupali pred mnogobrojnom publikom porodica i penzionerima. Organizatori su procijenili da ih je posjetilo oko 9.000 ljudi.

Prema Aleksandru Georgijevu, jednom od organizatora, rekonstrukcija bitke i strijeljanja nije trebalo da predstavljaju specifičan istorijski događaj, već da budu “kolektivni vizuelni prikaz” kontraofanzive Crvene armije protiv invazije nacističkih snaga između 1941. i 1945.

“To se moglo dogoditi u stvarnom životu, ili to može biti izmišljeni događaj”, rekao je on za RSE.

Glumac čija je egzekucija iscenirana, objasnio je Georgijev, predstavljao je jednog među hiljadama Sovjeta koji su sarađivali s nacistima i koji su zbog izdaje osuđeni na smrt.

“Postoji sjajna izreka: ‘Ne možete ukloniti pjesmu iz njenih riječi’”, rekao je Georgijev, koji u istorijskim rekonstrukcijama učestvuje od devedesetih godina.

“Takvi incidenti su se dešavali tokom [Drugog svjetskog rata], ali i nakon njega. Pogubili su ratne zločince i izdajnike. Ti ljudi su služili neprijatelju; izdali su svoj narod i svoju zemlju.”

Tokom rata, Crvena armija je pogubila oko 217.000 sovjetskih građana, od kojih su mnogi bili vojnici.

U Rusiji postoji stotine klubova za rekonstrukcije istorijskih događaja i desetine istorijskih festivala održavaju se širom zemlje svakog ljeta, pri čemu mnogi privlače brojne posjetioce. U ruralnim područjima kao što je Šipunovo, oni su posebno popularni, kazao je Georgijev.

Uprkos kontroverzi koju je ovogodišnji festival izazvao, brojni učesnici objavili su riječi hvale organizatorima na stranici festivala na ruskoj društvenoj mreži VK.

“Šta da kažem? Svi smo impresionirani onim što radite. Gledali smo bitku sa suzama u očima”, napisao je Aleksej Birjukov. “Moj sin od 11 godina vidio je svojim očima, da tako kažem, kako je izgledao rat.”

Oponašanje pogubljenja možda je šokiralo mnoge ljude, posebno izvan Rusije, ali takve scene nisu ništa neobično u zemlji koja se uveliko trudi da obilježi ključne epizode sovjetskih pohoda u Drugom svjetskom ratu.

Za vrijeme proslave Dana pobjede nad nacističkom Njemačkom u maju, muškarac obučen u uniformu Vermahta paradirao je kroz centar grada Nižnji Tagil, predstavljajući ratnog zarobljenika, kojeg su sovjetske snage zarobile tokom svoje kontraofanzive na Berlin.

A u gradu Čita prošle godine su brojne porodice s djecom gledale rekonstrukciju jednog dana u njemačkom koncentracionom logoru, koju je izvela grupa glumaca obučenih kao brutalni nacistički čuvari i jevrejski i ruski logoraši.

“Zajedno smo osjetili strah nevinih ljudi i mržnju prema fašistima koji su likovali”, izvijestio je voditelj u vijestima s tog događaja.

Za Georgijeva su takve rekonstrukcije presudni dio napora Rusije da sačuva sjećanje na prošlost.

“Moji djedovi i pradjedovi borili su se u Velikom otadžbinskom ratu”, rekao je, koristeći ruski izraz za Istočni front u Drugom svjetskom ratu. “I moram sačuvati sjećanje na njih u svojoj djeci i unucima.”

Send this to a friend