Izraelci sjutra izlaze na parlamentarne izbore koje svjetski mediji opisuju kao referendum o premijeru Benjaminu Netanjahuu (Benjamin Netanyahu), koji se bori za peti, i četvrti uzastopni, mandat uz niz optužbi za korupciju i protiv novog saveza na desnom centru koji zagovara umjereniju politiku.
Hoće li Netanjahu prestići Ben-Guriona
Netanjahu bi pobjedom na izborima mogao da prestigne osnivača Izraela Davida Ben-Guriona (koji je bio na čelu vlade 13,5 godina naspram 13 Netanjahuovih do sada) po dužini premijerskih mandata, piše BBC navodeći kako je Netanjahuova desničarska stranka Likud u tijesnoj utrci s novim igračem na desnom centru – Plavim i bijelim savezom – ali da bi za formiranje vladajućih koalicija ključnu ulogu mogle imati druge, manje partije.
Plavi i bijeli savez, kojeg je u februaru zajedno s liderima centrističkih stranaka formirao bivši načelnik štaba izraelskih snaga odbrane Beni Ganc (Benny Gantz), moraće da se udruži s nekoliko manjih partija kako bi mogao imati većinu u parlamentu nakon izbora. Ganc je obećao da će izraelskoj vladi donijeti drugačiji stil i okončati ono što je on nazvao polarizirajućom retorikom Netanjahua, ali je i izbjegavao spominjanje rješenja o izraelsko-palestinskom sukobu i isključio jednostrano povlačenje s okupirane Zapadne obale.
Zamjenik lidera Plavog i bijelog saveza je Jair Lapid (Yair), vođa centrističke stranke Ješ Atid (Yesh Atid), koji će ako savez pobijedi na izborima, prema sporazumu s Gancom, od njega preuzeti premijersku poziciju nakon dvije i po godine. BBC piše da je ovaj bivši novinar vodio predizbornu kampanju saveza fokusirajući se na optužbe za korupciju protiv premijera, ali je podržao i “odvajanje” od Palestinaca, te se otvoreno protivio političkom koaliranju s arapskim strankama u Izraelu, iako bi njihova podrška nakon izbora u parlamentu mogla omogućiti većinu da formiraju vladu.
Desničarska alternativa Netanjahuu je Nova desnica koja nastoji privući i svjetovne i vjerske birače, i koju su osnovali bivši ministar obrazovanja Naftali Benet (Bennett) i bivša ministarka pravosuđa Ajelet Šaked (Ayelet Shaked), između ostalog se zalaže za oštriju politiku prema Palestincima. Prema pisanju BBC-ija, Benet je obećao da će poraziti Hamas ako Nova desnica pobijedi, te je predstavio plan od pet tačaka koji uključuje “udaranje Hamasa iz vazduha”, “ciljane atentate” na vođe grupe i “trajnu demilitarizaciju” Gaze.
U izbornoj utrci su Avi Gabi (Avvi Gabby), vođa Laburističke partije koji je tvrdio da za razliku od Ganca, nudi pravu alternativu Netanjahuovoj politici, i da se zalaže za mirovni sporazum na Bliskom istoku kojim bi se uspostavila demilitarizovana palestinska država, te Moše Fejglin (Moshe Feiglin) kojeg BBC opisuje kao “svojeglavog političara s mješavinom libertarijanskih i ultranacionalističkih stavova”, koji je najpoznatiji po podršci legalizaciji kanabisa i istospolnih brakova, a čija bi stranka Zehut mogla imati značajnu ulogu u budućim pregovorima za koaliciju.
Borba za opstanak
Netanjahu, koji se bori za politički opstanak poslije kampanje koja je bila u sjeni optužbi za korupciju, u subotu je – u posljednjem trenutku pred izbore – obećao da će, ako osvoji još jedan mandat, aneksirati izraelska naselja u okupiranoj Zapadnoj obali, što će vjerovatno razljutiti Palestince i arapski svijet, ali i privući glasove tvrde struje koji se protive prepuštanju teritorije, piše agencija Rojters (Reuters).
Izraelski premijer je Ganca, svog glavnog rivala, predstavio kao slabog ljevičara koji bi ugrozio bezbjednost Izraela davanjem teritorijalnih ustupaka Palestincima, ističe Rojters, dodajući da se Netanjahu nadmeće za glasove i s krajnje desničarskim strankama koje se zalažu za aneksiju.
Netanjahuove izjave prati niz najava i izmjena politika pod predsjednikom SAD Donaldom Trampom (Trump), kao što je odluka iz marta o priznavanju izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni, teritorije koju je Izrael anektirao od Sirije, ili odluka iz decembra 2017. kada je Tramp priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, gdje je potom premještena američka ambasada. Oba poteza oduševila su Izrael, naljutila palestinske i arapske lidere, a čemu su se usprotivila većina saveznika SAD-a.
Uloga izraelskih Arapa na izborima
Političari među izraelskim Arapima imaju poteškoće da ubijede pripadnike te manjinske zajednice da njihov glas imaj značaj na izborima, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times), što bi moglo biti od ključnog značaja u formiranju sljedeće vladajuće koalicije.
Zakon usvojen prošle godine, kojim je Izrael proglašen za nacionalnu državu Jevreja pojačao je percepciju Arapa da su građani drugog reda, piše britanski list, dodajući da je sada pitanje da li izraelski Arapi, koji čine petinu stanovništva i koji su se decenijama suočavali s institucionaliziranom diskriminacijom, mogu zadržati dovoljno snažan parlamentarni glas.
Poslanica arapske manjine Aida Tuma-Slimani kaže za list da bi dovoljna izlaznost Arapa u utorak mogla imati utjecaj u jednim od “najtješnijih izbora” u Izraelu u posljednje vrijeme. Ako bi arapske partije imale značajan broj glasova, to bi otežalo manjim ekstremnodesničarskim izraelskim partijama da prijeđu cenzus od 3,25 odsto, što bi, kako ocjenjuje Fajnenšl tajms, moglo biti ključno za mogućnost Netanjahua da ponovo formira vladajuću koaliciju.
Ankete, međutim, pokazuju da bi izlaznost arapske manjine sa 64 odsto 2015. mogla pasti na 50 odsto ove godine, za šta i sami arapski poslanici dijelom sebe krive – prije četiri godine su četiri arapske partije izašle u savezu koji je osvojio 14 odsto mjesta i bio treći blok po snazi u Knesetu koji ima 120 poslanika. To je podiglo očekivanja, piše Fajnenšl tajms, koja nikada nisu ispunjena i Netanjahu je četiri godine vodio desničarsku politiku bez ograničenja, dok je prošlogodišnji zakon o jevrejskoj nacionalnoj državi demoralisao Arape.
Najružniji i najplići izbori
Čini se da se glasanje u utorak svelo na pitanje da li Netanjahua treba zadržati ili odbaciti, ocjenjuje Njujork tajms (The New York Times), ukazujući da je u prethodnom periodu protiv premijera glavni tužilac htio podići optužnicu za korupciju zbog trgovine unosnim uslugama vlade za pozitivno izvještavanje u medijima, ali da je novi skandal izbio kada je otkriveno da je Netanjahu tajno odobrio prodaju naprednih podmornica Egiptu, o čemu je potom lagao.
U predizbornoj kampanju izraelski premijer je “bio u pokretu” – stvaranjem veze s muslimanskim zemljama u Africi, odmrzavanjem odnosa s liderima sunitskih arapskih zemalja, postrojavanjem saveznika u Istočnoj Evropi i sklapanjem trgovinskih veza u Latinskoj Americi i Aziji, navodi Njujork tajms dodajući kako je prošle sedmice Netanjahu iskoristio odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uz čiju pomoć je uspio u Izrael vratiti posmrtne ostatke izraelskog vojnika ubijenog u Libanu prije skoro 37 godina.
S druge strane, navodi list, njegov glavni suparnik na izborima, Beni Ganc zatražio je da se birači fokusiraju na korupciju i aroganciju koja je uništila Netanjahuova dostignuća, nudeći protiv njegove politike podjela poruku jedinstva i iscjeljenja, stavljajući “Izrael prije svega”.
Njujork tajms konstatuje kako pak nijedan od njih nije mnogo govorio o politici te da su jedni od najznačajnijih izbora u Izraelu bili među “najružnijim i najplićim” do sada – nije bilo debata i niti ozbiljnih intervjua vodećih kandidata, a predizborni skupovi zamijenjeni su objavama videa i anonimnih tekstova na Facebook-u i Twitter-u.
Vrijeme za odlazak
Konfrontacijski stil izraelskih lidera udaljio je zemlju od njenih prijatelja, a njenim je građanima nanio štetu, piše Observer (The Observer), sestrinski nedjeljnik britanskog Gardijana (The Guardian), i dodaje da se vjerovatnoj pobjedi Netanjahua na narednim izborima raduju njegove pristalice desničari i prijatelji u Bijeloj kući, ali da bi to bila zabrinjavajuća perspektiva za zemlju, koju on nije učinio sigurnom, kao i za Bliski istok u cjelini.
Ko god da se pojavi kao sljedeći lider Izraela, sigurno će se suočiti sa zastrašujućim izazovima koji su, u velikoj mjeri, proizvod propuštenih prilika u protekloj deceniji. Nedostatak strateške vizije Netanjahua, s njegovim polarizirajućim i podvojenim stilom, ostavio je zemlju ranjivom na niz potencijalnih prijetnji, piše urednički tim Observera.
Odluka Donalda Trampa – “lažnog prijatelja koji nudi katastrofalne savjete”- da napusti nuklearni sporazum kojeg je Iran potpisao s EU i SAD, donesena je pod velikim uticajem Netanjahua i, u manjoj mjeri, Saudijaca. Sada, što se moglo predvidjeti, unutar Irana raste pritisak o uključivanju nuklearnih aktivnosti protiv koje je osmišljen pakt, piše Observer i dodaje da “uporna ratoborna retorika Netanjahua oživljava spektar budućih izraelskih vazdušnih napada na pretpostavljene iranske nuklearne objekte”. Kao odgovor, navodi se u tekstu, Iran je iskoristio svoj sirijski savez da uspostavi trajne vojne baze na sjevernoj granici Izraela, za koje tvrdi da su defanzivne i koje izraelska avijacije često napadaju.
Observer ocjenjuje kako tvrdoglavo odbijanje Netanjahua da traži pravedan mir s Palestincima – zasnovan na rješenju o dvije države koje je nekada podržao – čini pozadinu gotovo svakodnevnih sukoba u Gazi i Hamasovih ubojitih raketnih napada na izraelske civile.
Urednički tim Observera također piše kako zbog strateškog sljepila Netanjahu nije uspio registrovati da je Hezbolah u južnom Libanu postavio oko 130.000 raketa – a sve su bile usmjerene na izraelske gradove.
“Još opasnije, njegova nepopustljivost i loše prikriveni rasizam oštetili su međunarodni položaj Izraela. Netanjahu je imao svoju šansu. Bolje za sve zabrinute je da ode – i da ode sada”, zaključuje Observer.
