Kako je Džonson zadao udarac najstabilnijoj demokratiji na svijetu

Odluka premijera Velike Britanije Borisa Džonsona da se privremeno suspenduje parlament će dugoročno definisati njegovu vladavinu.

Zaustavljajući Donji dom da debatuje o Bregzitu – ili da da sve većem broju svojih protivnika u parlamentu priliku da ga svrgnu – Džonson je pokazao da sebe smatra legitimnijim predstavnikom volje svojih zemljaka, nego što je to institucija koja se bavi tim zadatkom u posljednja tri vijeka. To je najgrublji napad na demokratiju u živom sjećanju Britanije i jedan od najozbiljnijih s kojima se zapadna zemlja suočila u ovoj populističkoj eri.

Kako navodi “Atlantik”, Britanija je dugo važila za jednu od najstabilnijih demokratija na svijetu.

“Nije samo to što je britanski nepisani ustav poštovan vjekovima ili da je privrženost predstavničkoj demokratiji u samom srcu samospoznaje zemlje. Stvar je i u tome što je Britanija s vremena na vrijeme uspjela da posreduje u eksplozivnim političkim sukobima jer su njene institucije bile u stanju da postignu kompromis sa kojim bi se pomirila većina stanovništva”, navodi Jaša Mounk profesor Univerziteta Džons Hopkins.

Prema njegovim riječima, Džonson, koji je u prošlosti opisivao napuštanje EU bez dogovora kao katastrofu, sada se zaklinje da će do toga doći, ukoliko evropski lideri ne ispune njegove zahtjeve.

“Iako Džonson voli da priča i piše o svojoj ljubavi prema britanskim institucijama, sada preduzima izuzetni korak da suspenduje parlament da spriječi izabrane predstavnike naroda da se miješaju. Tvrdnja da je Džonson jedini legitimni izvršilac volje ljudi još je smješnija jer je pri njegovom izboru uticaj demokratije bio neznatan”, kaže Mounk.

On je podsjetio na to da je većina britanskih premijera došla na čelo zemlje nakon što su predvodili svoje partije na opštim izborima, dok je Džonson izabran kao nasljednik premijerke Tereze Mej i podržala ga je većina njegove Konzervativne partije koja ima 160.000 članova.

Izabran sa malom većinom u Donjem domu, Džonsonova podrška u parlamentu od tada sve više opada kako je rasla njegova otvorenost ka Bregzitu bez sporazuma.

U stvari, njegova odluka da suspenduje parlament je transparentan odgovor na činjenicu da ni on ni njegova preferirana politika sada ne uživaju jasnu podršku većine poslanika.

Reagujući na Džonsonove planove, Džon Berkov, predsjednik Predstavničkog doma, nazvao ih je “ustavnim bezobrazlukom”.

“Zasljepljujuće je očigledno da bi svrha suspenzije sada bila zaustavljanje rasprave parlamenta o Bregzitu i izvršavanje njegove dužnosti”, rekao je on.

Ako ništa drugo, ta izjava ukazuje na to kolika je zapravo britanska ustavna kriza. U danima prije nego što je Ujedinjeno Kraljevstvo steklo reputaciju umjerenosti, u zemlji se vodio građanski rat zbog načela da domovi parlamenta treba da posluže kao provjera protiv ćudljivosti izvršne vlasti.

Sada je premijer zemlje privremeno suspendovao parlament da bi nadjačao volju većine svojih članova. Britanski politički sistem ostaje suviše duboko usađen da bi ga uništio jedan čovjek ili čak jedna politička kriza.

“Uprkos očiglednom preziru prema parlamentarnoj demokratiji, Džonson nije u stanju, niti je voljan ići dalje od populista poput turskog Redžepa Tajipa Erdogana ili venecuelanskog Nikolasa Madura, koji su zatvorili mnoštvo svojih kritičara i ukinuli slobodne i fer izbore. Džonsonovi kritičari očito ostaju slobodni da ga demantuju u štampi, a parlament će moći da nastavi svoj posao kada se ponovo sastane u oktobru. Iako bi bilo pretjerano reći da Džonsonov napad na britanski nepisani ustav govori o smrti parlamentarne demokratije, podjednako je besmisleno poreći da on pokušava da zaustavi demokratske institucije zemlje u oblikovanju odluke od ogromne važnosti”, zaključio je Mounk.