Njemci progovorili o Francuskoj: Neće tatu i mnogo su bijesni

Zbog eskalacije protesta u Parizu, i njemačka štampa je počela da piše o tome šta se dešava u Francuskoj – do sada je o tome uglavnom ćutala, piše Dojče vele.

Njemačka štampa navodi uglavnom da je “širom zemlje u subotu bilo 136.000 demonstranata”, a neki i dodaju da ih je “dvije nedjelje ranije” (kada se o demonstracijama nije pisalo ili se pisalo samo sporadično) “bilo 290.000”. U svakom slučaju, razgovori predsjednika Emanuela Makrona sa predstavnicima demonstranata bi trebalo da doprinesu rasvetljavanju čitave situacije, jer su demonstranti ljuti zbog čitavog niza mjera francuske vlade, a i zbog ponašanja svog predsjednika, kojeg vide kao predstavnika neoliberalne elite i lažnog predvodnika “nove Evrope”.

“Makron će možda smijeniti ministra unutrašnjih poslova”, piše Cajt onlajn, “možda će priznati propuste svoje politike, možda će ih čak i korigovati. To bi, doduše, bio zahtjevan poduhvat. Mnogo toga bi bilo neophodno: održiva ekološka politika, reforma prevelikog i neefikasnog državnog aparata kao i penzione politike, kraj privilegija za francusku državnu kastu i umjesto toga politika koja će biti prihvaćena i u gradovima koje je globalizacija zaboravila. Emanuelu Makronu bismo mogli da poželimo da uvidi u čemu je stvar i da ima snage da sve preusmjeri u tom pravcu.”

Frankfurter algemajne cajtung piše da bi “u jednoj evropskoj zemlji policija i pravosuđe trebalo da budu u stanju da sa ovakvim nečim izađu na kraj u okviru svojih normalnih nadležnosti. Sve drugo bi izgledalo kao bespomoćan gest. Vlada ne bi trebalo ni da vjeruje da će to što su ekstremisti-nasilnici prisvojili ove proteste promijeniti raspoloženje među Francuzima. Naravno da će mnogi iz građanskog tabora sada okrenuti leđa ovim protestima. Ali, Makron i njegovi ljudi su očigledno pogrešno procijenili da će njihova liberalno-ekološka politika počivati ne širokom konsenzusu. Mnogi građani očekuju da ih politika rastereti i zaštiti u svijetu koji se brzo mijenja – ali to je pretežak zadatak za državu, ne samo u Francuskoj.”

“Onaj ko ovih dana navuče žut prsluk, inscenira jednu od najstarijih borbi: oni koji su dolje protiv onih koji su gore”, smatra komentatorka lista Zidojče cajtung: “Ta linija razdvajaja nije tako prava kao što se tvrdi u histeričnim porukama na Fejsbuku. No, jasno ubjeđenje da je demonstrant David koji se bori protiv Golijata u vidu predsjednika Makrona objašnjava zašto je ljude koji nose prsluke tako teško odvratiti od njihovog gnijeva i zašto, prema jednoj anketi, 75 odsto Francuza podržava ‘žute prsluke’. Francuska ovih dana podsjeća na porodicu sa kojom za tri nedjelje neće biti lijepo sjedenje pod božićnom jelkom. Makron se ponaša kao strog otac koji mnogo govori o ‘pedagogiji’ kada objašnjava svoju politiku. A oni koje on tretira kao svoju djecu – tako se i ponašaju. Neće tatu, a i mnogo su bijesni”.

Portal Špigl onlajn piše uglavnom o tome kako “šteta koju su demonstranti počinili na Trijumfalnoj kapiji iznosi više stotina hiljada eura. Šef nacionalnog Zavoda za zaštitu spomenika Filip Belaval požalio se da su nasilnici uništavali umjetnička djela. Tako je, na primjer, obezglavljena jedna mermerna Napoleonova bista. Osim toga, istorijski spomenik je isprskan grafitima.