Evropa

Noću počinju jauci: Svjedočenja o mučenju u pritvoru u Minsku

Važenkov, osumnjičen da je planirao masovne nemire, pušten je na slobodu bez ikakve optužnice

Artjom Važenkov priča da su sa dolaskom mraka u zloglasni pritvor u bjeloruskoj prijestonici Minsku, gdje su ga držali nekoliko dana, krici onih koji su bili mučeni odjekivali u noći.

“Bilo je užasno – ne ono što sam vidio, već ono što sam čuo”, rekao je Važenkov u intervjuu za Current Time, nakon puštanja na slobodu.

“Noću smo s našeg prozora vani mogli čuti ljude kako vrište, jauču.” Nakon povratka u Moskvu, Važenkov je opisao mučenje, zlostavljanje i nehumane uslove koje su izdržali on i ostali u pritvoru u Okrestini.

Oko 7.000 ljudi privedeno je na protestima koji su izbili širom Bjelorusije, nakon što je dugogodišnji predsjednik Aleksandar Lukašenko proglašen pobjednikom na predsjedničkim izborima 9. avgusta.

U Minsku su mnogi završili u Okrestini, i o tome su pričali i dokumentovali, na društvenim mrežama fizičko zlostavljanje koje su pretrpjeli dok su bili tamo zadržani. Hiljade ljudi su puštene, ali na stotine su ostali zaključane.

Amnesty International i lokalne grupe za ljudska prava prikupile su svjedočenja demonstranata u Bjelorusiji, koji opisuju kako su bili mučeni ili podvrgnuti drugim oblicima zlostavljanja u tom objektu, uključujući skidanje do gole kože, premlaćivanje i prijetnju silovanjem.

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava kaže da su pritvorski centri širom Bjelorusije postali “komore za mučenje”.

Kako su dokazi o zlostavljanju u zatvorima i na ulicama rasli, neki bjeloruski policajci i drugi pripadnici sigurnosnih službi dali su otkaz, pri čemu su mnogi dokumentovali taj čin na društvenim mrežama bacajući uniforme u smeće, ili uz druge slične gestove.

Jednim neobičnim potezom više rangirani policajac u Lidi opisao je “surovost i brutalnost” koju su primijenile sigurnosne snage protiv demonstranata u Bjelorusiji. U videu, na nezavisnoj informativnoj stranici Tut.by, Juri Maknač, potpukovnik u Lidi, rekao je da je policija brutalno reagovala, jer im je rečeno da će se suočiti sa represalijama ako prevlast preuzme opozicija.

Bjeloruski državni mediji izjavili su da je Važenkov, koordinator Ruskog otvorenog društva, opozicione organizacije koju finansira bivši ruski tajkun Mihail Hodorkovski, koja je došla da nadgleda glasanje, uhapšen 11. avgusta s drugim ruskim državljaninom Igorom Rogovom, navodno zbog pokazivanja “znakova trovanja alkoholom”.

Važenkov je osumnjičen da je planirao “masovne nemire”, ali pušten je bez optužnice, 15. avgusta. Kako prenosi TASS, Rogov je pušten i vratio se u Moskvu 12. avgusta.

Sada u Moskvi, Važenkov je za Current Time, mrežu na ruskom jeziku koju je predvodi RFE/RL u saradnji s VOA, pričao o tome šta je doživio i čemu je svjedočio.

“Prvoga dana nisu nam dali vodu i nisu nas pustili u toalet”, prisjeća se Važenkov. “Ušli bi i pretukli nas. Samo zbog zabave. Rekli bi: ‘Na ovaj način ponovo obrazujemo vas, životinje’. Stalno smo bili prisiljeni da ležimo na podu”.

Pored tog što su bili prebijani, Važenkov i ostali bili su prinuđeni da kleče satima, sa čelom na betonskom podu. “Čitavo tijelo je bilo ukočeno; ljudi su zaista jaukali od bolova”, rekao je. Skoro “bilo koja aktivnost” za stražare je bila povod da nasilno reaguju, kaže Važenkov.

“Sve što ste rekli izazvalo je agresivnu reakciju”, objasnio je. “‘Mogu li dobiti vodu?’ – agresivna reakcija. ‘Trebamo ići u toalet’ – agresivna reakcija. Te se situacije nisu uvijek završavale prebijanjem, ali svaka riječ koju smo izgovarali popraćena je uvredama i ponižavanjem”.

Jedan od oslobođenih demonstranata pokazuje modrice koje je zadobio u pritvoru

Rekao je da je jedan od ekstremnijih oblika mučenja kojem je svjedočio takozvana “lastavica”, kada se pritvoreniku stavljaju lisice na leđa i pri tome podignu. “To će garantovano da uzrokuje dislokacije”, rekao je Važenkov.

Naveo je još jedan ekstremni oblik zlostavljanja – tzv. “šetnja hodnikom”. “To je slučaj kada gola osoba hoda hodnikom, a policija stoji s obje strane hodnika i tuče ga palicama, udarajući ga po cijelom tijelu”, opisao je Važenkov.

Osim fizičkog zlostavljanja, stražari su pritvorenike podvrgavali stalnim ponižavanjima. “U ćeliji su, na primjer, iz nekog razloga držali sve ljude u donjem rublju. Štaviše, u jednom slučaju, mladić je priveden na sud u donjem vešu i osuđen na 14 dana”, rekao je Važenkov.

“Izveli su ga iz ćelije i vodili, kako je rekao i kako sam shvatio, niz ulicu u tzv. “lastavici” u donjem rublju do sudske zgrade, koja je bila u blizini.” Oni koji su držani unutra bili su ohrabrivani podrškom koju su čuli od ljudi okupljenih izvan Okrestine, od kojih je većina tražila podatke o svojim voljenim unutar pritvora.

“Čuli smo da su nas ljudi s druge strane zida podržavali i vikali: ‘Drži se! Drži se! Mi smo s tobom!’ Sjećam se jednom kako je neka djevojka vikala: ‘Vanja, volim te! Kad izađeš, mi ćemo se vjenčati!’ Bilo je zaista dirljivo”, prepričao je Važenkov i dodao da su čak i ti trenuci nade pokrenuli takođe i strahove.

“S jedne strane, to nam je davalo nadu, ali s druge strane je to razljutilo policiju i bojali smo se da će svoj bijes i agresiju iskaliti na nama”, rekao je.

Jedan od oslobođenih demonstranata pokazuje povrede pretrpljene u pritvoru

Prema svjedočenjima koje je sakupljala Amnesty International, zatvorenici u Minsku i drugdje u Bjelorusiji “bili su brutalno prebijani tokom cijelog trajanja pritvora”.

“Bivši zatvorenici rekli su nam da su pritvorske kuće postale prostorije za mučenje, gdje su demonstranti prisiljeni da leže na zemlji, dok ih policija šutira i udara palicama. Oni su opisali da su skinuti goli i podvrgnuti sadističkim batinama, dok su slušali jauke drugih žrtava”, rekla je Marie Struthers, direktorica Amnesty Internationala za istočnu Evropu i centralnu Aziju. “To su ljudi čiji je jedini ‘zločin’ mirni protest na ulicama”, kazala je.

Policajac iz Lida, Maknač nudi uvid u ono što je možda motivisalo policiju.

“Ideologija je bila ova: ako vlasti izgube, onda će svaki od nas visiti na drvetu pored puta”, objasnio je u videu koji je prenio na Tut.by, dodajući da je 13 policajaca u Lidi napustilo policiju.

“Stoga, vlasti se moraju zaštititi na bilo koji način. Stidim se da nosim naramenice policajca”, nastavio je. “Posvetio sam 23 najbolje godine svog života službi – i nikad nisam mogao pomisliti da će se tako nešto desiti. Da ćemo mi [policija] početi da tretiramo ljude iz naše zemlje s okrutnošću i brutalnošću”, kazao je.

*Tekst napisao Tony Wesolowsky na osnovu izvještaja Aline Pinchuk iz Ruskog servisa RSE i Alekseja Aleksandrova iz Current Timea. Priredio: Milad Obradović

Send this to a friend