Okupljanje demonstranata ispred parlamenta u Tbilisiju 20. juna, kako bi izrazili nezadovoljstvo pošto je Interparlamentarna skupština pravoslavlja dozvolila ruskom poslaniku da sjedne na mjesto predsjedavajućeg skupštine dan ranije, preko noći se pretvorilo u nasilje. Kada su neki od okupljenih ispred skupštine pokušali da uđu u zgradu parlamenta, policija je reagovala suzavcem, gumenim mecima i vodenim topovima poslije čega su povređene stotine ljudi, uključujući desetine policajaca, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Za RSE govori Tomas de Val (Thomas de Waal), viši saradnik Karnegi Evropa specijalizovan za istočnu Evropu i Kavkaz, kako bi pomogao u objašnjenju izvora nemira u Gruziji i problematičnih odnosa Tbilisija s Moskvom, uprkos stavu naroda.
RSE: Na površini, gniev i nasilje u Gruziji izgleda su došli niotkuda, ali da li postoje uočljivi politički, ekonomski ili društveni trendovi u Gruziji koji su stvorili uslove za te nemire?
De Val: Mislim da postoje dva zasebna razloga za krizu te noći. Jedan je tekući, neriješeni spor između Gruzije i Rusije oko Abhazije i Južne Osetije, koji traje skoro 30 godina, ali posebno od 2008. kada su prekinuti diplomatski odnosi avgustovskim ratom oko Južne Osetije. To je neka vrsta trajnog, nerešenog problema, što znači da će svako ponašanje koje se u Gruziji vidi kao blagonaklono prema ruskoj državi, dobiti prilično negativnu reakciju, kao što se desilo s posjetom ruskog parlamentarca (poslanika ruske Dume Sergeja) Gavrilova.
Dodajmo tome nezadovoljstvo u zemlji vladom partije Gruzijski san; osjećaj da nema dodir s društvom, da nikome ne polaže račune, da je prilično arogantna. A postoji i viđenje da je Gruzijski san pozvao tog ruskog parlamentarca bez ikakvih konsultacija i to je bio još jedan dokaz da je vlada u raskoraku s društvom.
Imate opoziciju koja se i dalje povezuje s bivšim predsjednikom (Mihailom) Sakašvilijem, koji vrlo rado igra na oba ta pitanja, rado igra na rusku kartu i optužuje Gruzijski san da je mek prema Rusiji, a takođe rado prikazuje vladu kao da je u raskoraku s društvom.
Tako da su radikali u opoziciji iskoristili priliku te noći da pozovu na ostavku vlade i neki radikali su pokušali da upadnu u parlament. I tada ste imali snažan odgovor policije – nasilan odgovor suzavcem i upotrebom gumenih metaka – u kojem je mnogo ljudi povrijeđeno.
Tako da je, u nekom smislu, to bila nesreća koja se mogla očekivati, s obzirom na trenutnu političku realnost u Gruziji.
RSE: Spomenuli ste Sakašvilija i neke njemu bliske ljude u opoziciji. Predsjednica (Salome) Zurabišvili spomenula je da “peta kolona” radi na podsticanju nemira. Da li je ona o njima govorila?
De Val: Onda definitivno pod “petom kolonom” misli na Sakašvilija i njegovu stranku Ujedinjeni nacionalni pokret i, takođe, na televizijsku stanicu Rustavi-2. Postoji mnogo zle krvi između dvije strane i Zurabišvili je posebno agresivna u svojoj retorici prema Sakašviliju i opoziciji. Mada se u mnogim pitanjima zapravo slažu, to je sukob ličnosti; to je njihiv lični obračun. To je takođe osobenost gruzijskog života u posljednjih 10 godina, ta duboka polarizacija između dvije grupe koje se prosto ne mogu pomiriti.
RSE: Rekli ste da su se “radikali” pojavili te noći ispred parlamenta. Da li za te posljednje događaje krivite radikalne elemente, umjesto šireg javnog razočaranja parlamentom ili vladom?
De Val: Mislim da su obje stvari. Mislim da postoji široko razočaranje vladom, što se, mislim, uglavnom manifestuje na mirnim protestima. Ali mislim da su neki ljudi te noći pokušali da uđu u parlament i prema tome su radikali pokušali da iskoriste težak i nepopularan incident (sa Gavrilovim u parlamentu) kao opravdanje da pokušaju i izvrše smjenu režima u Gruziji. To ne znači da vlada nije napravila veliku grešku, ali znači da su neki ljudi u opoziciji pokušali da iskoriste krizu za sopstvene ciljeve.
RSE: Među demonstrantima te noći je bilo dosta poruka protiv Putina, protiv Rusije. Da li je Moskva više od decenije poslije rusko-gruzijskog sukoba 2008. godine, prema vašem mišljenju, pokušala da ispolji uticaj u Tbilisiju i da li su Gruzijci shodno tome opravdano zabrinuti oko namjera Moskve i šta bi narod mogao podsticati ili dozvoljavati kod svojih lidera?
De Val: Mislim da moramo napraviti razliku prema ruskoj državi koja je i dalje, iz dobrih razloga, veoma nepopularna u Gruziji, s obzirom na hiljade ruskih vojnika u Abhaziji i Južnoj Osetiji i s obzirom na stalno agresivno ponašanje ruske vojske. Moramo praviti razliku između ruske države, s jedne strane, i ruskog naroda, s druge strane, gdje vidimo da ankete sugerišu da je stav prema narodu generalno veoma dobar. Imate oko milion ljudi, ruskih turista, koji su došli u Gruziju prošle godine i koji nisu nailazili na probleme. Vidite povećanje trgovine. Tako da mislim da su slogani koje smo vidjeli u Tbilisiju te noći bili protiv Putina, ali ne i protiv Rusije i mislim da je to važna razlika.
RSE: Nedavno je bivši zvaničnik ministarstva odbrane SAD Majkl Karpenter upozorio na gruzijsku “politiku otvorenih vrata” prema Rusiji…
De Val: Poznajem Majkla Karpentera, ali mislim da je to veoma nepromišljen komentar. Mislim da je nevjerovatno nepromišljena zamisao da bi, pošto neki Rusi možda dolaze u Gruziju s manje dobrim motivima, trebalo da zaustavite taj veliki tok odnosa među ljudima, turizam i prihode za Gruziju. Tako bi sve zemlje s lošim odnosima u svijetu – da li su to SAD i Kuba ili SAD i Kina – trebalo da spriječe svoje građane da se međusobno posjećuju. To mi djeluje kao vrlo kratkovida politika.
Mislim da je to veoma dobar činilac u odnosima Gruzija-Rusija – ti kontakti među ljudima – i mislim da to na neki način jača umjerene, ljude koji žele poboljšanje odnosa, pre nego one koji žele da ih pogoršaju. Tako da se svakako ne slažem s takvim gledištem.
RSE: Da li vidite brzo rješenje onoga što se dešava?
De Val: Pa, vidjeli smo ostavku predsjedavajućeg parlamenta (Iraklija Kobahidzea 21. juna), što će zadovoljiti neke umjerene opozicionare. Ali očigledno i dalje postoji veliki segment koji želi rušenje Gruzijskog sna po svaku cijenu. Ali ne mislim da će ova kriza biti “prijetnja po život” Gruzijskom snu. Mislim da imaju mnogo dugoročnih problema, ali možda ne toliko kratkoročnih problema.
