U zavisnosti šta čitate, novoimenovana ruska ministarka kulture Olga Ljubimova je bivša konzumentkinja LSD-a i homofob koji mrzi umjetnost neprikladna za tu funkciju ili zaljubljenica u filmove koja nudi transparentnost i predstavlja dobrodošlu promjenu u muškom kulturnom klubu.
Po sopstvenim navodima na blogu, Olga Ljubimova od prije dvije decenije je imala sklonost ka drogama, pristupajući životu u Rusiji s osjećajem kao kod žrtve silovanja i, po vlastitom priznanju, nije bila “kulturna osoba”, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Zbog svega toga mnogi njeni sunarodnici preblijedeli su od šoka pri pomisli da je imenovana za novu ministarku kulture.
Ipak, dok snimci ekrana sa starim tekstovima s bloga i njene fotografije u vulgarnoj majici kruže društvenim medijima, pojavila se i drugačija slika Ljubimove kao samozvane “liberalno orijentisane pravoslavne” vjernice koja je donijela finansijsku transparentnost i nešto otvorenosti u Kinematografsko odjeljenje konzervativnog ministarstva koje je vodila od januara 2018.
Da li je 39-godišnja Ljubimova napravljena po kalupu njenog nacionalističkog prethodnika Vladimira Medinskog ili je dobrodošao razlaz – predmet je žustre debate na internetu.
Tripovanje
Većina kontroverzi oko imenovanja Ljubimove proističe iz objava od 2006. do 2010. na blogu Lajvdžurnal (LiveJournal) koji su joj pripisani. Ljubimova nije komentarisala postove na blogu za koje ne postoji nezavisne potvrda da su njeni.
Blog pod profilom Kropalik očišćen je ubrzo poslije njenog imenovanja 21. januara, ali su mnogi postovi ostali sačuvani na sajtu archive.org.
“Kropalik – to je mali komad hašiša”, napisala je u jednom postu. “Ranije sam mislila da je moj nik nastao iz tog razloga. Sada, s dolaskom Lajvdžurnala, shvatam da je ‘Kropalik’ nastao od riječi ‘kropat’ (škrabati)”.
Drugi post pripisan Ljubimovoj iz 2010. otkriva kako je pronašla stari dnevnik iz 1997. u kojem iznosi svoje misli o crkvi i LSD-u.
“Stilski nije loše napisano. Istina, prilično je nemoralno i negramatički. Beskrajni opisi naizmjeničnih odlazaka u crkvu s roditeljima i u kafić s prijateljima”, napisala je. “Uzbuđenje od esida i opisi čudesne atmosfere u Crkvi Svete Trojice. Zadivljujuće je kako se sve može objasniti i zaboraviti. Posebno kada imaš 16”.
U vjerovatno najkontroverznijem postu ona ismijava civilno društvo.
“Željela sam da pitam, apsolutno ozbiljno i bez podj…anja: šta pokušavate da ostvarite? Da li zaista vjerujete da će vas slušati? Da vam se neće smijati na Starom trgu”, napisala je, misleći na sjedište predsjedničke administracije. “Dugo sam dobijala savjete psihologa. Živim u Moskvi, u zemlji Rusiji, po principu žrtve silovanja: legnem na leđa, raširim noge, duboko udahnem i prosto pokušam da uživam”.
U jednom postu iz 2008. priznaje svoj prezir prema određenim vrstama umjetnosti, posebno operi, baletu, klasičnoj muzici, pozorištu i muzejima.
“Drugarica me je pozvala na koncert klasične muzike sa djetetom. I shvatila sam da prosto nisam sebe mogla da natjeram”, napisala je. “Počela sam ozbiljno da razmišljam o tome. Neočekivano sam otkrila da nisam prokleta kulturna osoba”.
U drugoj objavi ona lamentira zbog pojave Borisa Tadića 2010. na moskovskoj paradi na Dan pobjede, opisujući vulgarnim riječima tadašnjeg predsjednika Srbije kao homoseksualca.
Mješovita poruka
Kritičari su brzo reagovali poslije imenovanje Ljubimove.
Ilja Šumanov, zamjenik direktora ruskog ogranka Transparensi internešnala (Transparency International), objavio je snimak ekrana jednog od njenih postova na Tviteru (Twitter) i napisao “poslije čitanja bloga možete razumjeti da takva osoba može biti postavljena na bilo koju poziciju, ali ne da upravlja ruskom kulturnom politikom”.
Opozicioni političar i antikorupcijski aktivista Aleksej Navaljni naveo je: “Postoji veoma jednostavan kriterijum. Ako u 2020. godini neka osoba pristane da postane jedan od Putinovih ministara, onda je loša osoba”.
Ali Ljubimova – prva žena na čelu Ministarstva kulture od Jekaterine Furceve koje je vodila sovjetsko ministarstvo od 1960. do 1974. i jedna od tri žene u nedavno promjenjenom Putinovom kabinetu – ima i svoje pristalice.
Dok je pojava stare fotografije kako nosi majci s natpisom “Ko ste? Šta vam treba? Ne znam vas. Odj…ite” ismijavana na društvenim medijima, drugi su izrazili neslaganje s idejom da je to loša stvar.
“To sam samo ja, ali zar nije čudno da ljudi udaraju na novu šeficu Ministarstva kulture zbog opscjenog natpisa na majici”, navedeno je na Tviter nalogu Ruski ljetopisi.
Misleći na nedjeljnu emisiju s analizama vijesti i politike na državnoj televiziji u kojoj se često iznose antizapadni stavovi, u postu je navedeno “ako ‘Vijesti nedjelje’ kritikuju nekog zbog natpisa na majici, onda te iste ljudi treba osuditi zbog licemjerje i prozvati zbog postironije”.
Glumac i režiser Nikolaj Burljajev, pozivajući se na svoje iskustvo saradnje s Ljubimovom dok je bila na čelu Kinematografskog odjeljenja Ministarstva kulture, rekao je da je “uspela da uradi korisne stvari za kratko vrijeme”, naveo je ruski mediji Snob.
“Uvijek sam bio kritičan prema mnogim zvaničnicima u Ministarstvu kulture”, rekao je za Snob. “Ali sada postoji nada da će naša kultura moći da dostigne nove duhovne visine koji nisu bili mogući pod tržišnim politikama bivših zvaničnika”.
On je dodao da bi Ljubimova uspjela, ipak, državna kultura treba da bude odvojena od slobodnog tržišta, navodeći da su “kultura i tržište nekompatibilni koncepti”.
Upravljanje kulturom
Ljubimova, kćerka glumice i rukovodioca u dramskoj školi, išla je u pravoslavnu srednju školu prije nego što je diplomirala novinarstvo na Moskovskom državnom univerzitetu.
Karijeru na televiziji je započela 2001. godine, većinom radeći u produkciji dokumentarnih emisija fokusiranih na teme koje uključuju Rusku pravoslavnu crkvu, kao i analitičke i kulturne programe za državnu televiziju.
Postala je savjetnica u Kinematografskom odeljenju 2015. dok je Ministarstvo kulture vodio Medinski, a 2016. je postavljena za zamjenicu direktora za društvene i novinarske programe na državnoj televiziji Kanal jedan.
Tamo je producirala više od 80 dokumentarnih emisija, često s patriotskim ili religioznim temama, uključujući “Put patrijarha” i jedan s fokusom na Oskarom nagrađenog režisera Nikitu Mihalkova koji je čvrst pristalica Putina.
Pošto je 2018. imenovana za direktorku Kinematografskog odeljenja, pročula se filmovima koji su odobreni pod njenim nadzorom i objavljivanjem novčanih svota koje su filmski stvaraoci dobijali od države od 2015. godine, otkrivajući velike gubitke nekih velikih investicija.
U intervju za portal Meduza u novembru, ona je zauzela čvrst stav po pitanju zarada od investicija Ministarstvu kulture.
“Svi smo svjesni da postoje kompanije koje, umjesto da organizuju prodaju, šalju filmove festivalima svojih prijatelje (koje takođe finansira Ministarstvo kulture)”, rekla je ona. “Onda nedjelju dana sjedite na festivalu, pijete s prijateljima, vratite se na konkurs ministarstva – i opet dobijete novac. To je užasno. To je veoma loš ciklus”.
