Svojim britkim intervjuima s nekim od najpoznatijih ruskih javnih ličnosti, 32-godišnji Jurij Dud je postao Jutjub (YouTube) senzacija s više od pet miliona pratilaca, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Visoki, istetovirani Dud sjedi ispred svojih gostiju u patikama i fensi pocijepanim farmerkama, prolazeći kroz pitanja sačuvana na svom ajfonu (iPhone) između pauza za reklame spominjući sve i svašta, od luksuznih automobila do aplikacija za smartfonove.
Utoliko je moglo biti iznenađenje za legiju njegovih fanova kada je prošlog mjeseca Dud objavio nešto što bi tom sportskom uredniku mogao biti najambiciozniji i najkontroverzniji projekat dosad: dugačak dokumentarac o nasljeđu staljinističke represije u Rusiji, ispričan pripovjestima ljudi koji žive u ruinama gulaških logora za prinudni rad u jednom od najnegostuljubivijih regiona u svijetu.
U “Kolimi – domu našeg straha”, Dud putuje 2.000 kilometara snijegom zasutim kolimskim autoputem od Magdana do Jakutska, predstavljajući ljude čiji su roditelji, djede i babe proganjani za vrijeme Velike čistke sovjetskog diktatora Josifa Staljina. Na putu razgovara s lokalnim aktivistima i stanovnicima gradovima i sela pred nestajanjem razasutim na toj ruti, koji govore o uslovima u kojima žive, svojoj želi da odu u toplije predjele i u nekim slučajevima o svojoj odlučnosti da ostanu i poboljšaju život onima koji ostanu.
“Emisija koju ćete vidjeti ima dva cilja”, govori na početku filma Dud, diplomac na Fakultetu za žurnalistiku na Moskovskom državnom univerzitetu koji uređuje jedan od najpopularnijih ruskih sportskih sajtova.
“Prvi je da se objasne nekima i podsjete drugi na strahote kroz koje je prošla naša zemlja. Drugi je da pokaže da na našoj planeti postoje mjesta koja djeluju nenastanjivo, ali gdje se ljudi ipak mogu prilagoditi, živjeti i biti sretni”, kaže on.
Prvi cilj Dudovog filma, možda očekivano, privukao je skoro svu pažnju. U oktobru je istraživanje javnog mnjenja državne agencije VTsIOM ustanovilo da 47 odsto Rusa starosti između 18 i 24 godine, nikada nije čulo za staljinističku represiju. Dud je rekao da ga je to motivisalo da ispravi stvari.
“To nas je omamilo”, kaže on u video snimku.
Osobe koje intervjuiše u svom dokumentarcu – istaknuti ruski glumac rođen u Magdanu od jevrejskog oca koji je protjeran tamo poslije kratkog prinudnog rada, amaterski gulag aktivista koji brani djelove Staljinovog nasljeđa, žena koja nadzire muzej gulaga u malom gradu pored logora Butugičag – ljudi su utonuli u sjećanja ruske mučne prošlosti i oguglali poricanjima i zamagljivanjima koja izgleda prate mnoge rasprave o tome u Rusiji predsjednika Vladimira Putina.
Haotično i katarzično
Da nije bilo ropskog rada za ubrzanje industrijalizacije “davno bismo bili pod američkom kontrolom”, rekao je jedan čovjek Dudu u gradu Jagodnoje, osam sati vožnje od regionalne prijestonice Magdana.
“I ne bismo pobijedili u ratu”, dodao je on.
Dokumantarc se odmah prepoznaje kao Dudov projekat: ‘vuš’ se čuje pri promjeni frejmova, citirani tekst iskače na ekranu tokom intervjua, hip-hop džinglovi idu između scena.
Neki komentatori su, međutim, izrazili sumnju da će dokumentarac, više od dva sata dug, dovoljno doprijeti do ciljane publike da bi uticao na većinu: generacije Rusa odrasle znatno poslije haotičnih ali katarzičnih istorijskih rasprava 90-ih godina djeluju da su popustile pred zazorom od iskopavanja detalja zločina iz sovjetske ere.
Ipak, film je dobio dosta pohvala kao otrežnjujući podsjetnik tih zločina u vrijeme kada se zazor pojačava i kada, kako neki strahuju, nastaje kolektivna amnezija.
“Nisam ljubitelj Duda, ali je ovo odličan rad. Ovo je moćan materijal, posebno u svijetlu posljednjih nezdravih trendova” , napisao je istoričar Dmitrij Sokolov.
“Film je prilično dugačak s preko dva sata i povremeno ponavlja dobro poznate i lako dostupne, skoro trivijalne činjenice”, napisao je novinar Sergej Parhomenko, koji je 2014. pokrenuo projekat “Posljednja adresa” koji odaje poštu žrtvama represije.
“Ali to je sjajan rad, pouzdan i istrajan, nevjerovatno važan za zemlju i užasno važan za sve nas koji smo rođeni u Rusiji i koji planiramo da umremo ovdje”, dodao je on.
U vrijeme kada ruske ankete pokazuju da je odobravanje Staljina u usponu, neki vide Dudov film kao pokušaj da se ocrni nasljeđe sovjetskog diktatora za kojeg istoričari vjeruju da je nadzirao ubistvo najmanje dva miliona svojih sugrađana.
“Pročitaj neke istorijske udžbenike”, piše u jednom od komentara na Dudovom Instagram postu koji promoviše film.
“Možda ćeš početi da shvataš koliko je važna Staljinova ličnost. Sve što vidiš oko sebe postoji zahvaljujući njemu”.
“20 miliona osuđenih, dva miliona mrtvih. Jurij prestani da širiš te liberalne laži o trilionima mrtvih koje je izazvao ‘tiranin’ Staljin”, napisao je drugi.
Ruski mejnstrim mediji, u kojima dominira država i koji generalno iznose ambivalentan stav o ruskoj staljinističkoj prošlosti, nisu izvijestili o filmu.
Dud je odbio da da intervju za ovaj članak, kazavši za RSE u tekst poruci: “Avaj, nikada ne komentarišemo materijal koji objavimo. Ima nekoliko razloga, ali je glavni da ne želimo da nam skreću pažnju prethodni projekti, već radimo na novim stvarima”.
U svom dokumentarcu, međutim, on otkriva lični aspekt svog posljednjeg projekta koji je sada sakupio skoro osam miliona pregleda na Jutjubu – što nije u neskladu s podacima o gledanosti nekih od njihovih popularnijih videa.
“Cijeli život mi roditelji govore: budi pažljiv, ne privlači pažnju, ne ističi se. Ludački ih volim, ali to govore decenijama – čak i kada su stvari protivne razumu, kada se događa nepravda i kada smo sigurno u pravu”, kaže on u filmu.
“Uvijek sam se pitao: odakle starijim generacijama njihov strah? Moja pretpostavka: taj strah je rođen prošlog vijeka i došao je do nas prenoseći se generacijama. Jedno od mjesta na kojima se pojavio je Kolima”, zaključio je on.
