Oštećeni putevi, neredovna isporuka struje i vodosnabdijevanja, urušene kuće, nepostojeća zdravstvena zaštita, žalbe su koje se čuju u selu Bungur, u kome živi oko 600 ljudi u blizini grada Novokuznecka. To su pritužbe koje nisu neuobičajene za seoske ruske zajednice, piše Radio Slobodna Evropa.
Međutim, ovakav pristup seljana kako bi skrenuli pažnju Vlade na njihove probleme može biti jedinstven. Lokalni stanovnici u Bunguru pokrenuli su inicijativu za preimenovanje svog sela u Sirija-razlog za to je da ako Moskva ima nekoliko desetina miliona dolara za ulaganje u bliskoistočnu zemlju, možda će biti u mogućnosti da odvoji malo novca i za Siriju koja se nalazi bliže kući.
“Nemamo nikakvih očekivanja. Jedino što želimo je da preimenujemo Bungur u Siriju, a onda ćemo se obratiti Ruskoj Federaciji za humanitarnu pomoć”, kaže lokalni stanovnik Sergej Žavronkov, koji predvodi akciju preimenovanja.
“Napišite ovo”, naglasio je Žavronkov novinaru RSE: “Nadamo se da će umjesto Bungura biti Sirijska arapska republika, a pozvaćemo i neke Arape. Vlada pomaže Siriji, a i ovdje je uništavanje veliko kao što je tamo, samo što mi ne dobijamo nikakvu pažnju.”
Žavronkov kaže da je razgovarao o ovoj ideji sa svojim seljanima i svi se slažu da je to dobra ideja.
“Ne šalim se. Potpuno sam ozbiljan”, kaže on.
Selo se trudi da decenijama privuče bilo kakvu pažnju zvaničnika, ali bez uspjeha.
“Radio sam na poljoprivrednom gazdinstvu (u sovjetskom periodu)”. Viđali smo sekretara regionalnog komiteta i ostale velike zvjerke tri puta godišnje, dolazili su na sjetvu, kosidbu i žetvu. Mogli biste da ih pitate šta god želite. Sada nema ni jednog zamjenika u lokalnoj administraciji iz Bungura”, kaže lokalac Aleksandr Volkov.
Volkov dodaje da niko ne predstavlja selo u regionalnoj upravi Zagorsk koja nadgleda oko dvadesetak seoskih zajednica u Novokuznickom regionu.
Bungur nema ni školu ni vrtić. Osamnaestoro učenika ide u školu u Zagorsk, a 30 njih putuje u Rasvet. Zbog lošeg stanja u kome se nalazi jedini put koji povezuje selo s vanjskim svijetom, lokalni stanovnici strahuju da će autobusi prestati da dolaze.
“Imali smo školu, ali je više nema. Imali smo biblioteku, ali ona je zatvorena. Jedino što su ostavili je seosko vijeće i spomenik učesnicima u Drugom svjetskom ratu. Ovdje nema ništa. Samo groblje”, kaže Žavoronkov.
Eto tako.