Sve više ateista u Turskoj uprkos vjerskoj prisili

Molitva bi trebalo da bude upućena Bogu, ali u Turskoj je to sve manje tako. Molitva je postala izraz pokornosti prema političkoj moći i to ljudima sve više smeta. Zato i ima sve više ateista.

„U Turskoj postoji vjerska prisila“, tvrdi Ahmet Baljemez. „To ljudima sve više smeta. Pitaju se da li je to pravi islam. Sudeći po politici koju sprovode vlastodržci, može se reći da oni imitiraju početnu epohu islama. Ono što mi trenutno doživljavamo jeste dakle islam u njegovom izvornom obliku.“

Ahmet Baljemez (36) već više od deset godina sebe smatra ateistom. „Dolazim iz prilično religiozne porodice. Post i molitva za mene su bili normalna stvar“, priča taj 36-godišnji informatičar.

Islam igra i kulturološku ulogu

Baljemezov slučaj nije usamljen. Prema najnovijim anketama koje je sproveo renomirani institut za ispitivanje javnog mnjenja „Konda“, u Turskoj je sve više ljudi koji se izjašnjavaju kao ateisti. U posljednjih deset godina njihov broj se utrostručio. Istovremeno, procenat onih koji sebe doživljavaju kao muslimane smanjen je sa 55 na 51 procenat.

Konzervativni krugovi međutim uvijek naglašavaju da je među turskim stanovništvom 99 odsto muslimana. I Ministarstvo za religiozna pitanja (DIYANET), koje je 2014. godine formirao predsjednik Redžep Tajip Erdogan, tvrdi da se 99,2 procenta stanovništva u Turskoj izjašnjava kao muslimani. Zbog toga su diskusije koje su pokrenute nakon objavljivanja rezultate najnovije ankete tako žestoke.

To jedno s drugim ne mora da bude u suprotnosti, kaže profesor religije Džemil Kilič. On takođe smatra da 99 odsto građana Turske jesu muslimani, ali da za mnoge islam prije svega ima kulturološki i sociološki značaj. Drugim riječima, oni su muslimani u kulturološkom, a ne u vjerskom smislu.

Kilič ne ukazuje samo na razliku između muslimana i ateista, već i u okviru samih vjernika. Kao religiozne on označava prije svega one ljude koji se redovno mole, hodočaste i nose maramu. Ali islam je, kaže, više od rituala. „To da li je neki čovjek religiozan ili nije, trebalo bi da se posmatra na osnovu toga da li on odnosno ona zastupaju određene etičke i ljudske vrijednosti. Ako posmatramo samo one koji praktikuju vjeru, onda mislim da u Turskoj nema više od 60 odsto muslimana.“

Molitva kao akt pokornosti prema moći

U vezi sa aktuelnim ispitivanjima javnog mnjenja, Kilič kaže: „Većina muslimana u Turskoj islam vidi onako kako ga je vidjela dinastija Omejadi u sedmom vijeku. Molitva – tako piše u Kuranu – jeste pobuna protiv nepravde. Omejadi su međutim na molitvu gledali kao na akt pokornosti prema sultanu, državi i moći.“

„Molitva bi u suštini trebalo da bude upućena Bogu“, kaže Kilič. „U Turskoj to nije slučaj. Redovna molitva postala je izraz pokornosti prema političkoj moći. I u džamijama se sve češće mogu čuti propovjednici koji podržavaju politiku vlastodržaca.“ Istovremeno se, dodaje Kilič, neki ateisti više pridržavaju etike i savjesti nego brojni muslimani.

Tokom posljednjih 16 godina pod Erdoganom, Turskom upravljaju vlastodršci koji svoju politiku zasnivaju na religiji. Da li zbog toga i stanovništvo postaje religioznije? Naprotiv, vjeruje Kilič: „Ljudi se bune protiv preovlađujućeg shvatanja religije, protiv Ministarstva za religijska pitanja, protiv vlastodržaca. Oni odbijaju takvu vrstu religije i zvanične pobožnosti.“ Time se, smatra Kilič, može objasniti i to što se sve više njih izjašnjava kao ateisti.

Religija diskredituje samu sebe

To tako vidi i Selin Ezkohen. Ona je predsjednica turskog Udruženja ateista. Erdoganova želja da privuče religioznu generaciju, ljude je stavila pod pritisak, smatra Ezkohen. „Međutim, vjerske organizacije u posljednje vrijeme diskredituju same sebe. Oduvijek smo govorili da državom ne bi trebalo da upravljaju vjerske organizacije. Zbog toga ljudi preispituju sopstvenu religiju i postaju humanistički ateisti.“

Ezkohen podsjeća na pokušaj puča u julu 2016. godine koji je, barem po tumačenju turske vlade, bio puč pristalica propovjednika Fetulaha Guelan protiv njegovog bivšeg saveznika Erdogana. Religiozni ljudi okrenuli su se jedni protiv drugih, a posljedica je bio talas represije. „Ljudi to prepoznaju i distanciraju se. Ako onda razumno promislite, postajete ateisti“, vjeruje Selin Ezkohen.

„Danas su ljudi i hrabriji i izjavljuju da su ateisti“, zadovoljna je Ezkohen. Međutim, ateisti su u Turskoj izloženi pritisku društva – i to zbog politike: „Taj pritisak u lokalnim četvrtima i u džamijama, to da u 2019. još imamo vjeronauku u školama kao obavezan predmet, jasan je znak da je to tako.“