Visoka cijena turske kupovine ruskog oružja

Odluka Ankare da kupi ruski protivvazdušni sistem S-400, čiji su djelovi počeli da dolaze u Tursku, uprkos upozorenjima SAD, ne samo što je ugrozila višedecenijske strateške odnose dvije zemlje, već bi Turska mogla da bude na udaru američkih sankcija i da bude isključena iz programa naprednog borbenog aviona F-35 u koji je već uložila značajna sredstva, pišu svjetski mediji.

Dogovor Ankare i Moskve o kupovini protivvazdušnog sistema S-400 doveo je u pitanje višedecenijski strateški odnos SAD i Turske, pa i poziciju Turske kao članice NATO, dok je, s druge strane, učvrstio veze predsjednika Turske i Rusije Redžepa Tajipa Erdogana i Vladimira Putina, piše CNN.

Erdogan i SAD su već godinama u raskoraku, ističe se u analizi američke televizije. Turski predsjednik tvrdi da SAD štite imama Fetulaha Gulena kojeg krivi za pokušaj državnog udara 2016. godine, i uprkos zahtjevima za njegovo izručenje, nema naznaka da će SAD popustiti.

Erdogan i zvaničnici njegove Partije pravde i razvoja često igraju na antiameričko raspoloženje nacionalističke baze stranke, dok je turski predsjednik nezadovoljan i savezom SAD s kurdskim snagama u Siriji u kampanji protiv tzv. Islamske države.

Vašington je sa svoje strane bio ogorčen zbog zatvorskih kazni američkim državljanima, između ostalog pastoru Endruju Bransonu , za koje tvrdi da su politički motivisane i administracija predsjednika Donalda Trampa je uzvratila sankcijama turskim ministrima.

Pored toga, dodaje CNN, postoje tenzije i oko saudijske reakcije na ubistvo novinara Džamala Kašogija, kao i prijetnji Turske da će zatvoriti vazdušnu bazu SAD Indžirlik.

Ipak, sve te teškoće su blijede u poređenju sa sporom oko S-400, ocjenjuje CNN, dodajući da su i prije prvih isporuka, SAD upozorile Tursku da će je suspendovati iz programa naprednih aviona F-35. Erdogan je odgovorio da bi to bila “pljačka” pošto je Turska uložila više od milijardu dolara u konzorcijum za proizvodnju F-35 i planira da kupi 116 tih aviona.

S druge strane, ukazuje CNN, dogovorom se cementiraju topli odnosi Erdogana i Putina – dva lidera koji ne haju mnogo za opoziciju kod kuće i koji su potrebni jedan drugom u Siriji, a i Rusija je oduševljena ne samo što je prodala S-400 članici NATO-a, već i što je produbila jaz između Turske i SAD. Takođe, S-400 daje turskim oružanim snagama napredno oružje koje može pokriti veći dio teritorije Sirije i svog starog rivala Grčke. Erdogan, na vlasti više od 15 godina, želi da uobliči Tursku kao nezavisnu i uticajnu silu u regionu, bez obaveza prema SAD i bez potrebe za američkim nuklearnim kišobranom koji ju je decenijama štitio, ocjenjuje američka televizija.

SAD dvije godine upozoravaju tursku vladu da ne kupuje ruski raketni sistem, pošto je Vašington jasno stavio do znanja da neće imati izbora i da će uvesti sankcije koje bi mogle dodatno osakatiti tursku privredu, ograničiti ulogu Turske u NATO i zauvijek promijeniti savez SAD i Turske, ukazuje Vašington post.

Prošle nedjelje je Turska to nazvala američkim blefom, ali je problem Ankare što Trampova administracija ne blefira, ocjenjuje liberalni američki list, dodajući da postoji niz načina kako Vašington može kazniti Ankaru. Isključenje iz programa F-35 djeluje očigledno, pošto najosetljivija američka letjelica ne može dijeliti isti geografski prostor s ruskim sistemom koji je napravljen da otkrije te avione. Administracija ima na raspolaganju i druge kazne – isključenje turskih entiteta iz finansijskih institucija SAD, uskraćivanje viza turskim zvaničnicima i biznismenima, zamrzavanje imovine u SAD i onemogućavanje da Turska pozajmljuje novac kod međunarodnih institucija.

Odluka Turske o kupovini S-400, direktno prkosi Kongresu i vladi SAD, međutim, ne tiče se samo Turske, NATO-a ili Rusije, podvlači Vašington post. Trampova administracija se sve više oslanja na sankcije kao na ključni instrument u strategiji da utiče na ponašanje drugih zemalja. Izazivajući Trampov tim da sprovede zakon koji nalaže kazne zemljama koje posluju s ruskom odbrambenom industrijom, Erdogan je napao kredibilitet politike sankcije SAD širom svijeta.

Iako konačna odluka o sankcijama nije donesena, zvaničnici kažu da će odgovor administracije biti oštar, navodi list. Erdogan je izgleda odlučio da je više zainteresovan za odnos s Rusijom nego sa SAD. Kada sankcije budu uvedene, njegov narod će osetiti ekonomski bol, što mu može pomoći da shvati da su mu potrebni lideri koji vide bezbjednu budućnost Turske i napredne odnose sa Zapadom, a ne s Moskvom.

S druge strane, turski predsjednik je rekao da Tramp ima ovlašćenje da izuzme Ankaru iz sankcija – prema američkom zakonu koji treba da spriječi druge zemlje da kupuju vojnu opremu od Rusije – i da treba da nađe kompromis, prenosi Rojters.

Tramp je, kako ukazuje Rojters, izrazio razumijevanje za poziciju Turske kada se sastao s Erdoganom na samitu G20 prošlog meseca u Japanu, rekavši da je Ankara kupila S-400 od Moskve, zato što prethodna administracija nije htjela da joj proda odbrambeni sistem Patriot.

Erdogan je u nedjelju rekao da ne vjeruje da “Tramp misli kao oni ispod njega i to je rekao pred svim svjetskim medijima”, ali, ističe agencija, uprkos Trampovim riječima, zvaničnici SAD su rekli da administracija i dalje planira da djeluje.

Mada je Tramp djelovao pomirljivo u vezi s turskom kupovinom S-400, Erdogan mora da trpi neke posljedice, ocjenjuje Wall Street Journal i dodaje da će, ako predsjednik SAD “zažmuri “, Kongres morati da pokaže turskom predsjedniku cijenu izdaje saveznika.

SAD i NATO nemaju mnogo izbora osim da ponovo razmisle da li Turska i dalje pripada tom savezu, inače se obaveze prema alijansi svode na ništa, piše konzervativni američki list u uredničkom komentaru. Razlaz Turske i NATO-a jeste bio Putinov cilj u zalaganju za prodaju S-400, ukazuje list, uz ocjenu da bi SAD mogle izgubiti pristup vazdušnoj bazi u Indžirlik, dok bi Turska mogla potisnuti kurdske snage u Siriji koje su pomogle SAD u porazu tzv. Islamske države.

Međutim, mada Erdogan želi zauvijek da vlada, na kraju će i on otići, a njegov naslednik bi mogao da preispita neprijateljstvo prema Zapadu, zbog čega ne treba proterivati Tursku iz NATO-a, ocjenjuje njujorški list, dodajući da bi minimalna reakcija trebalo da bude okončanje učešća Turske u programu F-35. Prema izjavama američkih zvaničnika, ruski tehničari koji će pomagati Turskoj da pokrene S-400 mogu da ugroze integritet odbrambenih sistema NATO-a, pogotovo jer je S-400 manje-više dizajniran da obara avione alijanse.

Američki Pojas i put

Značaj američkog programa Združeni jurišni lovac, za razvoj i prodaju borbenih aviona F-35, jasniji je nego ikada s posljednjim tenzijama SAD i Turske, koja bi mogla mnogo da izgubi ako bi bila isključena iz tog projekta zbog kupovine ruskog odbrambenog sistema, piše časopis The Foreign Policy.

Zamislimo, poziva časopis, globalni ekonomski i bezbjednosni projekat – vrijedan više od hiljadu milijardi dolara i čije učesnice pokrivaju 40 odsto svjetske privrede – s ciljem da se unaprede interesi i uticaj vodeće države, pri čemu učesnici dobijaju velike ekonomske nagrade, ali im je teško da se izvuku iz te mreže. Kineska Inicijativa pojas i put jednog dana će možda doći do tog nivoa, ali program Združeni jurišni lovac je već to ostvario, ističe Foreign policy.

Napredni avioni pete generacije F-35 uprkos kritikama zbog kašnjenja i problemima s dizajnom, još nisu izgubili na formalnom tenderu od drugih aviona. I mada mnoge zemlje mogu napraviti infrastrukturu kao što su luke – mada ne tako jeftino kao Kina – pravljenje oružja je sasvim druga stvar, pri čemu nijedna država nije uspela da napravi napredan avion kao što je F-35, dodaje list.

Dok je Kina kritikovana zbog nametanja dužničkih obaveza preko Inicijative pojas i put, program F-35 ide još dalje, jer svaku zemlju čini decenijama zavisnom od SAD što Vašington koristi kao prednost, dodaje američki časopis. Turska je dodatno zavisna od mreže F-35, zato što njena avioindustrija snabdijeva više djelova za F-35 i bio bi veliki gubitak za Ankaru ako bi zauvijek bila isključena. Pentagon procjenjuje da će nalaženje alternativnih snabdjevača za zamjenu Turske dovesti do nekoliko mjeseci odlaganja, ali turske proizvodne linije neće lako moći da se prilagode, čime bi Ankara mogla da izgubi 12 milijardi u proizvodnji djelova.

Erdogan će utoliko platiti veliku cijenu ako ostane uporan u kupovini ruskog oružja. U odnosu na mrežu F-35, optimističke projekcije Pojas i put pokrivaju veću teritoriju i više zemalja, ali članstvo u programu Združeni jurišni lovac daje koristi u prestižu, pristupu tehnologiji i podugovorima, kao i bliske bezbjednosne veze sa SAD. Kineski Pojas i put, predstavljen kao generator bogatstva i mirne koegzistencije na svjetskom novu, možda pobijedi u budućnosti, ali sada je u prednosti američka verzija, zaključuje Foreign policy.