Evropa

Vladine nevladine organizacije sabotirale skup OEBS-a

Represivni režimi u bivšim sovjetskim republikama stvorili su vojske trolova vladinih ‘nevladinih’ organizacija kako bi spriječili kritike zbog lošeg stanja ljudskih prava u tim zemljama.

Od ukrajinske teritorije Krima pod okupacijom Rusije do centralnoazijskih represivnih režima bivših sovjetskih republika, sve je više lažnih nevladinih organizacija, takozvanih VNVO (GONGO na engleskom) koje imaju ulogu da utiču na međunarodne rasprave o lošem stanju ljudskih prava u tim zemljama, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Neke VNVO iz centralne Azije pokušale su da se krišom infiltriraju u koaliciju iskrenih aktivista civilnog društva koji sarađuju s Organizacijom za bezbjednost i saradnju u Evropi (OSCE).

Organizacija Hjuman rajts voč (Human Rights Watch – HRW) sa sjedištem u Njujorku saopštila je da su VNVO iz Tadžikistana, koje su se namnožile od 2016. godine, bile u velikom broju na OEBS-ovom Implementacionom sastanku ljudske dimenzije (Human Dimension Implementation Meeting – HDIM) u Varšavi, pa čak i prijetile samoizgnanim tadžikistanskim aktivistima za ljudska prava koji su vidjeli taj skup kao jedini međunarodni događaj gdje bi mogli da skrenu pažnju na postupke vlasti u Dušanbeu.

VNVO koje podržava Rusija na konferenciji su upadljivo branile ciljeve politike Kremlja na Krimu, što je dovelo do ljutitog nadvikivanja s delegatima ukrajinske vlade koji su iz protesta izašli.

“VNVO je NVO u organizaciji vlade, lažna NVO, kvazi-NVO”, objašnjava Juri Džibladze, šef nezavisnog Centra za razvoj demokratije i ljudskih prava sa sjedištem u Moskvi.

“VNVO finansiraju i ponekad prave vlade da učestvuju na sastancima, hvale režim i oduzimaju vrijeme da smanje trajanje i uticaj izjava pravih NVO”, saopštila je Helsinška komisija SAD, navodeći da je sve više VNVO na OEBS-ovim konferencijama posljednjih godina.

“Očigledne VNVO” iz Rusije i Azerbejdžana su posebno aktivne na skupovima OEBS-a o ljudskim pravima, saopštila je agencija američke vlade.

OEBS-ova varšavska konferencija je zapravo trebalo da bude forum na kojem bi aktivisti civilnog društva mogli direktno da razgovaraju s vladama i međunarodnim institucijama o kršenjima ljudskih prava u svojim zemljama.

Međutim, kaže Džibladze, legitimni aktivisti za ljudska prava iz bivših sovjetskih republika sada moraju da se bore da se njihov glas probije kroz dezinformacije i zbrku koju prave VNVO.

Istraživač za centralnu Aziju u HRW-u Stiv Sverdlou (Steve Swerdlow) bio je na više nedavnih sastanaka OEBS-a u Varšavi koje su preplavile VNVO. “U drugim djelovima bivšeg sovjetskog prostora vidjeli smo da VNVO prosto zauzimaju prostor i ništa ne govore – prosto, da daju privid postojanja civilnog društva u svojim zemljama”.

“Nisu tamo kao agresivni psi”, dodaje Sverdlou. “Oni su ponekad prosto pojedinci koje su instrumentalizovale vlade nekih zemalja članica OEBS-a da idu tamo, sjede tamo i zauzimaju prostor, i da ćute”.

Prokremaljske VNVO, koje su preplavile seminar 16. septembra o slobodi medija na ukrajinskom okupiranom Krimskom poluostrvu, bile su sve osim tihe.

Krimski advokati, novinari i aktivisti za ljudska prava – od kojih su neki primorani da pobjegnu s Krima ili bi se suočili s hapšenjima po optužbama za terorizam ili izdaju ruske države – došli su da govore na događaju u Varšavi.

Rusija, jedna od 57 članica OEBS-a, međutim, natrpala je program armijom trolova prokremaljskih državnih novinara i VNVO. VNVO za prokremaljskim VNVO govornicima predstavljali su se na podijumu kao da dolaze s “Krima iz Ruske Federacije”.

To je izazvalo gnijev delegacije ukrajinske vlade koja je skrenula pažnju da OEBS smatra da je ruska aneksija Krima 2014. godine nevažeća i da to poluostrvo priznaje kao ukrajinsku suverenu teritoriju.

Viši savjetnik predstavnika OEBS-a za slobodu medija Andrej Rihter je, međutim, odbacio žalbe delegata vlade u Kijevu. Rihter je rekao da je događaj “posvećen slobodi izražavanja” i dozvolio je da povorka prokremaljskih VNVO nastavi da ponavlja zvanične stavove Moskve.

Prokremaljske VNVO tvrdile su da nema ugnjetavanja na Krimu pod vlastima koje je postavila Rusija koje sada kontrolišu poluostrvo. One su tvrdile da je ruska nelegalna aneksija Krima validna i da je naširoko kritikovan i na brzinu organizovan referendum – sproveden pod okupacijom ruskih vojnih snaga – bio “legitiman”.

“Ljudi slobodno odlučuju na Krimu”, rekla Ljudmila Radev, novinarka ruskog državnog medija na Krimu koja je registrovana da govori kao NVO aktivistkinja iz grupe koja se zove Dijaspora Bugara na Krimu.

“Nepriznavanje ruskog statusa Krima je slepa ulica svjetske politike”, rekla je ona.

Tamila Taševa, aktivistkinja za ljudska prava koja je osnovala NVO KrimSOS pošto su ruske snage zauzele poluostrvo prije više od pet godina, suprotstavila se ruskim VNVO dugom listom novinara i “čitavih uredničkih timova” koji su zbog svog rada primorani da pobjegnu s okupiranog Krima.

Taševa je takođe navela imena desetak novinara kojima su vlasti postavljene iz Rusije zabranile ulazak na Krim ili su uhapšeni po krivičnim optužbama zbog svog izvještavanja. Među njima su dopisnik RSE-a Mikola Semena i drugi novinari RSE-a.

“Jedini pravi izvor informacija tamo (sada) su građani novinari – ljudi koji preko mreža društvenih medija pričaju šta se dešava na poluostrvu”, rekla je Taševa, dodajući da su čak i te blogere pravosudni zvaničnici koje je postavila Rusija proglasili “teroristima” i da bi mogli dobiti do 20 godina zatvora.

Prokremaljske VNVO na događaju su reagovale na govor Taševe napadajući nju i njenu organizaciju KrimSOS, koja objavljuje informacije o kršenju ljudskih prava na Krimu i sarađuje na projektima s Helsinškom fondacijom za ljudska prava sa sjedištem u Varšavi.

“Što se tiče navodnog projekta KrimSOS, ti ljudi su članovi terorističke organizacije koja je zabranjena u Rusiji i mnogim drugim zemljama i njihov rad nema nikakve veze s nekom vrstom novinarske aktivnosti”, rekla je Marija Volkonskaja, urednica lista Krimskaja gazeta pod kontrolom ruske države.

Izjava Volkonskaje bila je kap koja je prelila čašu za delegate ukrajinske vlade na seminaru o slobodi medija. Oni su iz protesta izašli i uložili zvaničnu žalbu da prokremaljski VNVO pokušavaju da iskoriste OEBS-ovu konferenciju o ljudskim pravima kao platformu za legalizaciju ruske okupacije Krima.

Kiril Ignatov, delegat ruske vlade, uzvratio je tvrdeći da je govornica OEBS-a iskorišćena za “zadiranje u teritorijalne integritet Ruske Federacije”.

Suočeni s činjenicama

To nije bio prvi put da je događaj OEBS-a o restriktivnoj kontroli medija na Krimu pod okupacijom Rusije ispunjen prokremaljskim VNVO. Zbog VNVO na događaju OEBS-a o medijskim slobodama u junu 2017. godine Misije SAD u OEBS-u je uložila zvaničnu žalbu.

“Sjedinjene Američke Države su razočarane, ali ne iznenađene, što su određene države učesnice, umjesto da djeluju s dobrim namjerama i koriste konferenciju u predviđene svrhe, nastojale da ispune tu sobu predstavnicima i zastupnicima – vjerovatno da potisnu druge glasove i uskrate priliku za smisleni dijalog”, napisao je u žalbi američki savjetnik za javna pitanja Džonatan Lali (Johnathan Lalley).

“Od ključnog je značaja da ne izgubimo iz vida činjenice, posebno u pogledu statusa slobode izražavanja i medija u nestabilnom okruženju, i posebno u pogledu Krima pod ruskom okupacijom”, naveo je Lali.

“Činjenica je da je Rusija nelegalno okupirala suverenu teritoriju svog susjeda, Ukrajine”, naveo je Lali. “Činjenica je da su se pojedinci koji su mirno izražavali protivljenje okupaciji suočili s uznemiravanjima, otmicama, nestancima, prisilnim psihijatrijskim hospitalizacijama i politički motivisanim sudskim postupcima”.

“Činjenica je da su nezavisni mediji i civilno društvo ućutkani i da su nestali s tog poluostrva”, naveo je on, dodajući da međunarodna zajednica nastavlja da prihvata Krim kao “integralni dio suverene teritorije Ukrajine”.

VNVO prijetnja

Londonski tink-tenk Četam haus (Chatam House) je u studiji iz aprila 2016. dokumentovao kako je Kremlj – od ukrajinske Narandžaste revolucije 2004. godine – razvio “širok opseg zastupničkih grupa za podršku svojim spoljnopolitičkim ciljevima”.

U studiji se navodi da su VNVO “posebno aktivne u Ukrajini, Gruziji i Moldaviji – zemljama koje su objavile svoju namjeru da se integrišu sa Zapadom”, kao i u Jermeniji.

“Takođe operišu u baltičkim državama, kao i na širem regionu Balkana, posebno u Srbiji i Bugarskoj, a njihovo prisustvo je povećano u Kirgistanu, otkad je ta država postala članica Evroazijske ekonomske unije u avgustu 2015”, navodi se u studiji.

Četam haus je zaključio da ruske VNVO “mogu ozbiljno naškoditi političkoj tranziciji i civilnim društvima” u bivšim sovjetskim republikama – posebno kada se “kombinuju sa znatnim resursima ruske državne administracije i bezbjednosnim aparatom, kao i uticajem” Ruske pravoslavne crkve, prokremaljskih oligarha, masovne kulture i ruskim državnim medijima.

U septembru 2016, tadašnji šef Misije SAD u OEBS-u, ambasador Daniel Baer, napisao je dugačak esej o tome kako je godišnja konferencija OEBS-a o ljudskim pravima sve više “zagađena VNVO”.

“Represivni režim” koji ne mogu uvjerljivo odgovoriti na kritike “iskrenih organizacija civilnog društva”, shvatili su da “mogu osnovati svoje lažne organizacije koje će raditi za vladu u pokušaju da odvrate pažnju od represije”, napisao je Baer.

“Preplavljivanjem HDIM plenarne sesije sa VNVO, smanjeno je vrijeme za prave organizacije civilnog društva”, naveo je Baer. “VNVO često iznose… lažne i apsurdne tvrdnje” koje “smanjuju uticaj i odjeke” uverljivih svjedočenja zasnovanih na činjenicama koje iznose prave NVO, dodao je on.

“VNVO koje se maskiraju kao iskrene organizacije civilnog društva se često udružuju s medijima pod kontrolom represivnih vlada” u “sinergiju lažnih vijesti i lažnih boraca” što “pomaže represivnim režimima da stvore pozorišne iluzije” kako bi “opravdale svoju vlast”, upozorio je Baer.

“Jednostavno rečeno, VNVO nisu ništa drugo do ekvivalent u realnom svetu armije internet trolova koje su nesigurni, autoritarni, represivni režimi pokrenuli na Tviteru (Twitter)”, naveo je on.

“Oni u suštini koriste istu taktiku kao njihove internet kolege – stvaraju buku i zbrku, preplavljuju prostor, koriste vulgarnosti, zastrašuju one s drugačijim stavovima i potiskuju legitimne glasove”, naveo je Baer.

Send this to a friend