Planeta

Ovo su najpoznatije afere svjetskih političara

O “aferi Ibica” pričaće se i u narednom periodu, a pojedine “antologijske” afere svjetskih političara moćnika koje su svojevremeno potresle svijet, ni dan-danas nisu zaboravljene, naprotiv…

“Afera Ibica” žestoko je potresla Austriju, a o tom činu bruji i cio svijet. Bivši vicekancelar ove zemlje Hajnc Kristijan Štrahe i doskorašnji šef poslaničke grupe Slobodarske partije Austrije (FPO) Johan Gudenus momentalno su podnijeli ostavke na sve javne funkcije.

Radi se, naime, o video snimku koji je nastao 2017. godine na pomenutom španskom ostrvu, na kome se vidi kako Štrahe i Gudenus nude državne poslove navodnoj nećaki ruskog tajkuna, u zamjenu za finansiijksu pomoć njihovoj stranci.

Epilog afere je ekspresna ostavka Štrahea kako na mjesto zamjenika kancelara, tako i na poziciji predsjednika FPO, dok se na isti korak odlučio i Gudenus. Poslije njih dvojice, ostavke u vladi podnijeli su i svi ministri FPO, dok su umjesto “slobodaraca”, upražnjena mjesta popunili eksperti.

Afera koja je čitavu Austriju stavila na stub srama, međutim, nije jedina. Dešavalo se u prošlosti da visokopozicionirani političari, pa i uticajni ljudi najmoćnijih država svijeta podlegnu razniim aferama, od seksualnih skandala, do korupcije i raznih malverzacija.

Koje su to afere svjetskih političara moćnika o kojima svijet i dan-danas bruji?

AFERA “VOTERGEJT”

Afera Votergejt jedan je od najvećih skandala u novijoj istoriji Sjedinjenih Američkih Država, koji je doveo do jedine ostavke predsjednika ove zemlje.

Novinari “Vašington posta” Bobi Vudvort i Karl Bernštajn postali su najsjajnije zvijezde svjetskog medijskog neba zahvaljujući otkriću afere tadašnjeg predsjednika SAD Ričarda Niksona iz Republikanske stranke.

Poslije njihovog pisanja o događanju u hotelu Votergejt u Vašingtonu, Nikson se u obraćanju naciji izvinio i podnio ostavku 9. avgusta 1974. godine.

Skandal je počeo hapšenjem petorice provalnika u kancelariji Demokratskog nacionalnog komiteta u ovom hotelu 17. juna 1972. godine. Istragu je započeo FBI, ali je ona kasnije prešla u nadležnost “Votergejt komiteta” koji je obrazovao Senat SAD. Istragom se ispostavilo da je ova provala bila samo jedna u nizu nelegalnih aktivnosti, koje su obuhvatale zastrašivanje, političku špijunažu i sabotiranje.

Za ovo je bio odgovoran Niksonov štab i ljudi lojalni njemu. Među nelegalnim radnjama bilo je ikorišćenje novca sumnjivog porijekla koji je dolazio iz Meksika a koji je između ostalog korišćen i za ućutkivanje sedmorice učesnika u provali iz 17. juna.

Nakon dvije godine istrage protiv predsjednika ustanovljeno je da je on znao za trake koje su snimane prilikom prisluškivanja demokrata. Nikson je deset dana nakon završetka istrage podnio ostavku. Niksonov nasljednik Džerald Ford je potpisao pomilovanje za Niksona nakon što je ovaj predao predsjedničku funkciju.

Ovaj skandal je imao toliki odjek , i to ne samo u SAD , tako da su mnogi skandali koji su dešavali kasnije dobijali sufiks ”gejt”.

Vudvort i Bernštajn dugo su skrivali kako su došli do saznanja o “Votergejtu”, a tek 2005. godine otkriveno je da je njihov izvor bivši zamjenik direktora FBI Mark Felt bio tajni izvor informacija koje su dovele do Niksonove ostavke. Dvojica novinara napisala su i knjigu “Svi predsjednikovi ljudi”, koja detaljno opisuje ovaj događaj.

Za aferu “Votergejt” i danas mnogi smatraju da je to najveći politički skandal 20. vijeka.

SEKSUALNA AFERA BILA KLINTONA I MONIKE LEVINSKI

Amerika je doživela “zemljotres” i prije 20 godina kada je otkrivena seksualna afera između tadašnjeg predsjednika Bila Klintona sa tada mladom stažistkinjom Bijele kuće Monikom Levinski.

Klinton je započeo vanbračnu vezu sa njom 1995. godine kada je Levinski imala 22 godine i stažirala je u predsjedničkoj rezidenciji. Njihova veza je trajala do 1997. godine, a konačno je razotkrivena početkom 1998. godine.

Levinski je o svom odnosu sa Bilom rekla Lindi Trip, sa kojom je radila u kancelariji za odnose sa javnošću u Pentagonu. Trip je, na nagovor literarnog agenta Lusijen Goldberg, navodila Moniku da joj detaljno opiše njihovu vezu i u tajnosti je snimala te razgovore.

Levinski je tvrdila da je sa predsjednikom Klintonom devet puta imala seksualni odnos, a njena koleginica ju je ubijedila da sačuva poklone koje joj je dao, kao i da ne skida fleke od sperme sa svoje plave haljine.

Klinton je, u obraćanju javnosti 1998. godine, te navode negirao.

“Nisam imao seksualne odnose sa tom ženom, gospođicom Levinski. Nikada nisam nikome rekao da laže, a ove tvrdnje su lažne. I moram da se vratim na posao za američki narod. Hvala vam”, rekao je jednom kada se zemlja uveliko digla na noge povodom skandala.

Međutim, pošto su postojali nepobitni dokazi njihove afere, Klinton je pred sudom priznao cio slučaj.

Na iznenađenje mnogih, Senat se većinom glasova opredijelio protiv smjene Bila Klintona, koji je tako ostao na čelu zemlje i završio i drugi mandat. Ne samo da je sačuvao mjesto šefa države, već je uspio da sačuva brak sa suprugom Hilari.

Stručnjaci tvrde da mu je povjerenje ukazano zbog njegovih uvjerljivih govora u kojma je potencirao stabilnost SAD-a, o dobrom stanju budžeta zemlje i borbi za spas socijalnog osiguranja.

“VIJAGRA PREMIJER” SILVIO BERLUSKONI

Bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni, koji je u tri mandata osvajao vlast, jedan je od najkontroverznijih evropskih političara. Često je dovođen u vezu s italijanskom mafijom, mitom i korupcijom, utajom poreza, seksualnim skandalima…

Berluskonijevu političku karijeru obilježili su skandali među kojima dominiraju seksualne afere, zbog čega je nekadašnji najmoćniji čovjek na Apeninskom poluostrvu dobio nadimak “vijagra-premijer”.

Seksualne afere

Najpoznatiji je po takozvanim “bunga-bunga” žurkama, gdje je na svojim raskalašnim zabavama orgijao sa djevojkama, među kojima je bilo i maloljetnica.

Berluskoni je završio na sudu zahvaljujući optužbama Marokanke Karime el Mahrug, zvane Rubi,koja je tvrdila da joj je tadašnji premijer Italije plaćao za seks tokom 2010. godine, a ona je tada imala 17. godina.

Berluskoni se “vadio” kako nije znao da je El Mahrug maloljetna.

Bio je upleten i u aferu s maloljetnicom Naomi Leticijom, koja ga je i dovela na rub razvoda.

Mito, korupcija, zloupotrebe položaja, zabrana obavljanja javnih dužnosti

Bivši premijer i vlasnik fudbalskog kluba Milan bio je, navodno, upleten u korupcionaški skandal 2006. godine, pošto je jednom senatoru dao mito od tri miliona eura da se pridruži njegovoj stranci i destabilizuje vladu lijevog centra.

Berluskoni je u junu 2013. godine proglašen krivim kako za plaćanje seksa djevojkama sa kojima je orgijao, tako i za zloupotrebu položaja. Zbog poreske prevare izbačen je iz gornjeg doma italijanskog parlamenta, bilo mu je i zabranjeno da u narednih šest godina zauzima bilo kakvu političku poziciju.

Italijanski sud je, međutim, prošle godine povukao zabranu obavljanja javnih dužnosti lidera desnog centra, što znači da bi u buduće bez poblema mogao da se kandiduje ne nekima od narednih izbora, ukoliko ga snaga posluži, s obzirom na to da će u septembru napuniti 83. godine.

FRANSOA MITERAN i ČUVENO PISMO LJUBAVNICI: “SREĆAN SAM ŠTO TE MOGU VOLJETI, SREĆO MOG ŽIVOTA”

Miteran je bio na čelu Francuske od 1981. do 1995. godine, i od svih predsjednika bio je najduže na vlasti. Ostao je upamćen po njegovoj politici vođenja zemlje prema čvrstoj evropskoj integraciji, a svakako je jedan od najznačajnijih evropskih političara svog vremena.

Uprkos tome što je Francuska doživljavala procvat za vrijeme njegove vladavine, Miteran nije ostao imun na “švalerske” prilike koje su mu se ukazale.

Tek nakon što je umro, procurilo je u javnost da je imao ljubavnicu – Anu Pinžo, sa kojom je imao i ćerku, kao i da je sve vrijeme svog predsjednjikovanja vodio dvostruki život.

Velika ljubav Miteranovog života 2016. godine objavila je 1.218 njegovih ljubavnih pisama koje je primila tokom njihove 33 godine duge veze. Posljednja pisma su iz 1995 godine. Nastala su nakon što je Miteran napustio Jelisejsku palatu.

“Srećan sam što mogu misliti na tebe i voljeti te. Bila si sreća mog života”, riječi su kojima je završio zadnje pismo.

Pinžo je imala samo 14 kada je njen otac, jedan od visokih službenika automobilske kompanije, Miterana doveo u njihovu kuću, nakon golf meča odigranog u Hosegoru, ljetovalištu na jugozapadu Francuske.

Miteran je u to doba već bio 20 godina u braku s Daniel, s kojom je imao dvojicu sinova i iza sebe četiri ministarska mandata – i samo godinu manje od Aninog oca.

Šest godina nakon tog susreta počeli su vezu koju su nastavili i za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata od 1981. do 1995. pa sve do njegove smrti od karcinoma prostate 1996. Plod njihove ljubavi bila je djevojčica Mazarin.

Takođe, švedska novinarka Kristina Forne je priznala da je za sve to vrijeme, tokom dugih petnaest godina, bila Miteranova ljubavnica.

HELMUT KOL – “KANCELAR UJEDINITELJ” i “UBACIVAČ” SUMNJIVOG NOVCA U PARTIJU CDU

Helmut Kol, njemački političar i državnik, bio je kancelar ove zemlje od 1982. do 1998. godine. Sa najdužim stažom na toj funkciji odnosno što je za vrijeme njegovog mandata srušen Berlinski zid, ponovno ujedinjena Njemačka i završen hladni rat pobjedom Zapadnog bloka.

Helmut Kol, dugogodišnji kancelar Njemačke, uz Fransou Miterana glavna figura svih značajnih evropskih skupova o evropskim integracijama, ali je takođe ostao upamćen i po tome što je nečasnim putem u kasu svoje Hrišćansko-demokratske partije (CDU) prilio oko 42 miliona njemačkih maraka.

To je značajno ocrnilo Kolovu reputaciju, a evropski mediji su takođe brujali o prodaji njemačkih tenkova Saudijskoj Arabiiji, kao i preuzimanje bivših istočnonjemačkih benzinskih stanica od strane francuske naftne kompanije Elf Acquitaine.

Njegove afere i korupcionaški skandali za koje se sumnjiči, nikad do kraja nisu razjašnjeni, a do kraja vladavine uživao je veliko povjerenje njemačkog naroda.

Bivši američki predsjednik Džordž Buš Stariji ga je opisao kao “najvećeg evropskog lidera druge polovine dvadesetog vijeka”.

Prvi priznao nezavisnost Slovenije i Hrvatske

Helmut Kol preminuo je u junu 2017. godine. Njemci će ga pamtiti kao ”kancelara ujedinitelja” i državnika hrišćanških vrijednosti i političkog vizionarstva, dok će u sjećanju građana bivše Jugoslavije ostati kao šef njemačke vlade koja je prerano i prije drugih evropskih zemalja priznala nezavisnost Slovenije i Hrvatske.

Slovenci i Hrvati su mu iskazivali zahvalnost jer je početkom 90-tih godina bio na njihovoj strani i podržavao njihove interese o formiranju nezavisnih država. Sa druge strane, pojedini stručnjaci i politički analitičari, tvrde da će istorija jednog dana pokazati u kojoj mjeri je Kolova vlada odgovorna za prerano priznanje nezavinsosti bivših jugoslovenskih republika, kao i sukoba u Bosni i daljeg raspada Jugoslavije.

Send this to a friend