Da li je Svjetska zdravstvena organizacija napravila najveću grešku u svojoj istoriji

Preliminarna istraga koju su sprovele kineske vlasti nije pronašla nikakve jasne dokaze prenosa novog koronavirusa (2019-nCoV) identifikovanog u Vuhanu, u Kini, s čovjeka na čovjeka, ovako glasi objava Svjetske zdravstvene organizacije SZO na Twitteru od 14. januara.

S današnjom vremenskom distancom, konstatacija SZO definitivno zvuči naivno, nekritično, pa i tragično neodgovorno. S druge strane, u tom je trenutku bilo potvrđeno manje od 50 slučajeva u Kini, a samo dva van nje -u Japanu i Tajlandu, piše index.

No je li ova izjava bila opravdana iz tadašnje perspektive? Objavljena je samo devet dana prije nego što je Kina ipak priznala da je epidemija u Vuhanu eskalirala i uvela masovnu karantin, prvo u tom gradu, zatim u cijeloj provinciji Hubei od 60 miliona ljudi, a onda i u drugim pogođenim gradovima širom države.

Samo tri nedjelje kasnije, 4. februara, van Kine je bilo potvrđeno već 204 slučaja, uključujući dvije smrti.

Zašto je SZO vjerovao na riječ kineskom režimu o koronavirusu?

Preliminary investigations conducted by the Chinese authorities have found no clear evidence of human-to-human transmission of the novel #coronavirus (2019-nCoV) identified in #Wuhan, #China🇨🇳. pic.twitter.com/Fnl5P877VG

— World Health Organization (WHO) (@WHO) January 14, 2020

U odbranu SZO-a moglo bi se reći da je samo prenio informacije koje je dobio od kineskih vlasti. No nije li upravo u tome problem? Kineski komunistički režim notoran je po svojoj masovnoj cenzuri, kao i po zataškavanju u slučaju epidemije SARS-a 2003/2004. koja je odnijela gotovo 800 života, uglavnom u Kini.

A u međuvremenu je procurilo pregršt informacija koje upućuju na to da je Komunistička partija Kine, na čelu sa Si Đaopingom, krila ili umanjivala ključne podatke o prirodi bolesti izazvane novim koronavirusom SARS-CoV-2, broju zaraženih i umrlih – pa i da se to umanjivanje i tajenje nastavlja do danas.

Predsjednik SAD-a Donald Tramp sigurno je imao na umu ovo kad je uputio najžešću kritiku SZO dosad, nazivajući ga “Kina-centričnim” u svom odgovoru na pandemiju koronavirusa i konstatirajući da su “zaista podbacili”.

Tramp: SZO je “Kina-centrična”, podbacila je

Pogriješili su. Prekasno su proglasili pandemiju, a trebali su to učiniti puno ranije. Super je kad takve organizacije dobro funkcionišu, ali oni su u ovom slučaju sve napravile pogrešno te su stali na stranu Kine. Zaustavićemo finansiranje SZO, zaprijetio je Tramp na pres konferenciji u utorak, da bi par minuta kasnije rekao da će samo razmotriti takav korak.

SZO je pak na to odgovorio pravdajući se da je bilo “apsolutno esencijalno” da blisko sarađuju s Kinom u ranoj fazi epidemije kako bi dobili “puni pristup svemu što je moguće, kako bi došli na teren i sarađivali s Kinezima da ovo shvate”.

Jasno je da međunarodne organizacije poput SZO ili UN-a moraju oprezno balansirati i pristajati na kompromise kada se bave krizama u autokratskim zemljama, bilo da je riječ o epidemiji, građanskom ratu ili progonu manjina.

Međutim, očito je da SZO nije dobio pristup svim informacijama kojima je kineski režim raspolagao. A postavlja se pitanje je li im to zaista bio prioritet – ili biti advokat Pekingu?

Jer, kako se u međuvremenu saznalo, laboratorija u Vuhanu već je krajem decembra prošle godine analizom uzoraka novog virusa koji izaziva “upalu pluća nepoznatog uzroka” utvrdio da se radi o koronavirusu. Peking je 31. decembra obavijestio SZO, ali bezbjednosne službe su u isto vrijeme energično krenule suzbijati – ne epidemiju, nego širenje informacija o njoj.

Peking u januaru ponavljao da je sve pod kontrolom, SZO ga hvalio

I dok su se slučajevi koronavirusa gomilali, vlasti su insistirale da je zaraza “pod kontrolom”, a medicinske institucije uporno su negirale da je došlo do prenosa s čovjeka na čovjeka, iako je otkriće da 14 od 41 slučaja nije imalo kontakt s pijacom sugerisalo upravo to.

Provincijska zdravstvena komisija u Hubeiju naredila je lokalnim institucijama da ne objavljuju informacije o zarazi, a laboratorijima da prebace uzorke u institucije predodređene za testiranje ili da ih unište, izvijestio je kineski portal na kineskom jeziku Caixin Global, a prenio američki portal Axios.

A nakon što je vodeći kineski ekspert za respiratornu medicinu Vang Guangfa posjetio Vuhan 10. januara izjavio je za državnu televiziju CCTV da je misteriozna upala pluća u Vuhanu “pod kontrolom” i “uglavnom blaga”. 11 dana kasnije, i sam je potvrdio da je zaražen koronavirusom.

Uostalom, u trenutku kad je SZO objavila nevjerovatno neodgovornu tvrdnju da nema dokaza o prenosu s čovjeka na čovjeka, zvanični broj zaraženih u Vuhanu neobjašnjivo je bio zamrznut na 45 slučajeva iako su se već počeli pojavljivati prvi slučajevi u ostatku Kine i susjednim zemljama. Svo to vrijeme stanovnici Vuhana slobodno su napuštali grad i putovali u druge dijelove Kine i u inostranstvo, a ljudi iz drugih dijelova zemlje posjećivali su grad.

Zašto WHO nije kritikovao ućutkivanje ljekara-zviždača?

Tek je nakon završetka skupštine u Vuhanu, očito uz zeleno svjetlo odozgo, broj potvrđenih slučajeva nastavio rasti. No u prve tri nedjelje januara, prije uvođenja zaista impresivnog karantina, kroz Vuhan je prošlo ili ga je napustilo čak sedam miliona ljudi, kako izvještava New York Times. Posljedice ovog slobodnog širenja zaraze na početku epidemije nesagledive su.

Osam ljekara iz Vuhana privedeno je ili upozoreno u januaru zbog “širenja glasina” o novoj bolesti i mogućoj reprizi SARS-a, policija je upozorila sve koji šire “lažne vijesti”, a sistem cenzure društvenih mreža ubacio je u još veću brzinu nego inače. Jedan od ljekara, Li Venliang, kasnije je i sam umro od covida-19, a čak ni njegova smrt nije mogla proći bez očitih laži i cenzure.

Da je karantin u Vuhanu uvedena tri semice ranije, broj zaraženih bio bi 95 odsto manji

Svako ko bude prikrivao nove slučajeve zaraze “biće prikovan na stub srama vječno”, upozorilo je krajem januata kinesko političko tijelo zaduženo za zakon i red u dramatičnom saopštenju. Kako se sada vidi, kineske vlasti su zaista po svemu sudeći prikrivale vitalne informacije o novoj epidemiji u kritičnom periodu kada se moglo najviše napraviti na njenom suzbijanju.

Naime, istraživanje naučnika sa Univerziteta u Sautemptonu pokazalo je da je Kina svojim mjerama masovnog karantina od 23. januara znatno umanjila broj novih slučajeva, ali i da se broj ukupnih slučajeva covida-19 mogao smanjiti za 66 odsto da su te zaštitne mjere u Vuhanu i Kini uvedene nedjelju dana ranije. Da su uvedene tri sedmice prije, mogao se smanjiti za nevjerovatnih 95 odsto.

Nažalost, koristeći sintagmu kineskog partijskog tijela, može se isto tako zaključiti da će SZO biti ta koja će takođe biti “pribijena na stub srama”, bilo zbog katastrofalne greške u procjeni ili zbog sramotnog podilaženja Kini – i to u trenutku kada je moglo i trebalo biti jasno da je situacija u toj zemlji već van kontrole i da izuzetno opasna zarazna bolest prijeti čitavom svijetu.

Čelnik SZO-a: Nema potrebe za zabranom letova iz Kine

Štaviše, SZO je odbila proglasiti međunarodno zdravstveno vanredno stanje 22. januara, uprkos potvrđenim slučajevima u pet drugih zemalja. S proglašenjem pandemije je, neobjašnjivo, čekala sve do 12. marta. Umjesto toga, SZO je hvalila Kinu za “transparentnost koju je pokazala”, kao i za sam odgovor na epidemiju. Iz SZO-a se nije mogla čuti jedna riječ kritike za Peking, dok je u isto vrijeme kritikovao SAD i druge zemlje za zabranu letova iz Kine, gotovo sinhronizirano s kineskim režimom.

Glavni direktor SZO-a, etiopski mikrobiolog Tedros Adhanom Ghebreyesus tvrdio je tako 3. februara da nema potrebe za mjerama koje “nepotrebno ometaju međunarodnu trgovinu i promet”. Dvanaest dana kasnije dao je bizarnu izjavu da “naš najveći neprijatelj nije virus, nego stigma koja nas okreće jedne protiv drugih”.

A da je broj potvrđenih slučajeva u Kini i dalje znatno umanjen, potvrđuju i izvještaji američkog Bloomberga i hongkonškog South China Morning Posta, prema kojima je službena praksa kineskih vlasti da asimptomatične slučajeve broji u evidenciji zaraženih tek ako počnu pokazivati simptome. To znači da se u Kini zaraženi koji ne razviju simptome ne dodaju u službeni broj slučajeva uprkos pozitivnom testu.

Tajvan upozorio SZO u decembru, ali SZO se pravi da Tajvan ne postoji

Rezultat je, jasno, mnogo manji broj slučajeva nego što bi bio inače. A kako je SCMP pisao još prošlog mjeseca, čak trećina ukupnog broja zaraženih u Kini mogla bi biti asimptomatična, prema povjerljivim podacima kineskih vlasti koje su ove novine dobile na uvid.

Možda i najsramotnija epizoda koja demonstrira potčinjenost SZO-a Pekingu je intervju koji je tajvanska novinarka imala s visokim savjetnikom SZO-a, kanadskim epidemiologom Bruceom Aylwardom.

Iako je odgovor Tajvana na koronavirus bio vjerovatno najuspješniji na svijetu, Aylward naprosto nije htio odgovoriti na pitanje o Tajvanu praveći se da ga nije čuo, a zatim prekidajući videovezu s novinarkom. Nakon toga je bizarno odgovorio da je “već govorio o Kini”, potpuno u skladu s političkom linijom Pekinga prema kojoj Tajvan nije de fakto neozavisna država, već odmetnuta kineska provincija koja će prije ili kasnije ponovo doći pod njenu vlast.

SZO će morati odgovoriti na niz neugodnih pitanja

A kako je prošli mjesec izvijestio Financial Times, tajvanski zdravstveni zvaničnici tvrde da su upozorili SZO i kineske zdravstvene službe da su dobili dojavu kako se kineski ljekatu razbolijevaju, što je jasni dokaz prenosa s čovjeka na čovjeka. SZO se, nažalost, oglušila na tu dojavu. Sada je prilično očito da je stavio političke interese svoje uticajne i moćne članice sa sve izraženijim globalnim ambicijama nad javnim zdravljem 194 svoje članice.

Zaustavljanje pandemije danas je apsolutni prioritet. Ali kada ta bitka završi, aktuelno vodstvo SZO-a trebaće odgovoriti svojim zemljama članicama pogođenima pandemijom na mnoga neugodna pitanja. A najvažnije pitanje će biti – treba li međunarodna zajednica finansirati i oslanjati se na zdravstvenu organizaciju koja u kritičnim trenucima služi kao političko oruđe jedne moćne države. Tweet s početka teksta ostaće kao bitan podsjetnik da se ta pitanja moraju postaviti.