Uoči izbora za Evropski parlament, ponovo rastu strahovi od lažnih vijesti na društvenim mrežama. Fejsbuk je doduše već uveo određene mjere zaštite, ali to je još daleko od dovoljnog – i mogućeg.
Internetom još kruži objava organizacije “Rekonkista nordšvaben” s početka aprila, pod naslovom “Zeleni autentično počinju izbornu borbu za Evropski parlament ove godine”.
Ispod naslova je fotografija prostorija stranke Zelenih u Donauvertu na koju su nalijepljeni plakati sa sloganima “Boriti se protiv nacista svim sredstvima” i “Smrt bijelom njemačkom čovjeku”.
Naravno, radi se o zlonamjernoj, namještenoj fotografiji čiji cilj je da se ocrni njemačka stranka Zelenih. Plakati su uklonjeni već iste večeri ali slika se još može naći na internetu.
Ali ako želite da proslijedite ovu objavu drugim korisnicima na Fejsbuku, dobićete upozorenje da “Korektiv i dpa-Faktenček sumnjaju u tačnost” ove informacije. DPA je skraćenica za Dojče pres agentur, najznačajniju novinsku agenciju u Njemačkoj.
Ova agencija je samo jedna od oko 40 organizacija koje se bave provjerom sumnjivih sadržaja na društvenim mrežama u Evropi.
Fejsbuk ipak uči na svojim greškama
Fotografija izbornog štaba Zelenih je samo jedan od mnogih primjera ciljanog širenja neistina sa svrhom da se promijene politički stavovi. Još se ne zna koliko je takva propaganda efikasna. Međutim, čak i ako samo mali broj birača promijeni stav zbog lažnih vijesti, to bi moglo da ima veliki uticaj na ishod predstojećih izbora za Evropski parlament.
Broj korisnika Fejsbuka oscilira u Evropi, ali ova društvena mreža je i dalje važna platforma za razmjenu mišljenja. Semjon Rens, jedan od menadžera Fejsbuka za Njemačku, Austriju i Švajcarsku priznaje da je njegova firma kasno shvatila da postoji opasnost.
“Mi smo 2016. godine kod predsjedničkih izbora u SAD loše krenuli s tom temom”, kaže Rens.
To je pokazao i izvještaj posebnog istražitelja FBI Roberta Malera u kome se tvrdi da su Rusi preko raznih kanala, uključujući i ogranizaciju “Internet Research Agency” (IRA) sistematski širili neistine kako bi doprinijeli pobjedi Donalda Trumpa.
Na tribini o lažnim vijestima u Hamburgu, Rens je pokušao da uvjeri druge učesnike da je Fejsbuk u međuvremenu preduzeo značajne korake i zadužio veliki broj saradnika da radi na tom problemu.
Međutim, problem je što su im potrebni pouzdani partneri na lokalu, a njih nije lako naći čak ni u svim državama Evropske unije. Njemačka je tu donekle izuzetak jer se Savezna kancelarija za sigurnost u informatičkoj tehnici brzo odazvala pozivu Fejsbuka.
Kako doći do pravih podataka?
Dodatna komplikacija je što je Evropska unija mnogo složenija od SAD: ako ništa drugo, tamo od Pacifika do Atlantika u svim saveznim državama praktično vladaju isti propisi kod izbora.
“U Evropi imamo posla sa potpuno različitim izbornim zakonima u 28 država članica”, žali se Rens.
Tako je i ispalo da je tek par nedjelja uoči izbora pokrenuta takozvana “Biblioteka propagande” – projekat koji korisnicima pokazuje koja politička stranka ili grupacija stoji iza određenog političkog oglasa, i koliko je za tu reklamu plaćeno.
“To je korak u pravom smjeru”, smatra Aleksander Zengerlaub iz fondacije Nova odgovornost iz Berlina. “Veoma smo znatiželjni da vidimo kako će to funkcionisati”.
Ali i tu ima problema: plaćeni oglasi političkih stranaka su samo jedna od mnogobrojnih političkih kategorija na društvenim mrežama. Pristup je ograničen za većinu tih kategorija.
Doduše, određene adrese za koje se vjeruje da šire netačne informacije se mogu pojedinačno analizirati, ali Zengerlaub smatra kako to ni u kom slučaju nije dovoljno.
“Kod kampanja dezinformacija često uopšte nije jasno ko to tačno širi tu laž i koja je njihova stvarna poruka”, kaže Zengerlaub.
On traži da istražitelji dobiju neograničen pristup svim objavljenim porukama kako bi se iz tih podataka mogle dobiti kvalitetne informacije.
U susret izborima “zatvorenih očiju”
Ovakav zahtjev je razumljiv, ali nas u praksi može odvesti u neželjenom smjeru. Jer upravo to je bila metoda sada zloglasne firme “Kembridž Analitika” koja je ciljano uticala na politički stav korisnika.
Fejsbuk je onda svima zatvorio pristup tim informacijama. Rens kaže da je pristup sad već ponovo dozvoljen, ali samo za određene naučnike i istraživanja. Ipak, nije još uvek jasno ko su ti naučnici pa se Zengerlaub žali da “letimo i prema evropskim izborima zatvorenih očiju.”
Fejsbuk kontroliše još dvije popularne društvene mreže Instagram i Whatsapp. Na WhatsApp mobilnoj aplikaciji još je teže pratiti širenje neistina.
“Ova platforma je šifrirana od početka do kraja, to znači i da podaci nisu sačuvani kod Fejsbuka”, kaže Rens.
Ali tu već dolazimo do principa – šta je važnije, zaustaviti neistine ili čuvati privatnost građana? Tu nije lako naći pravu ravnotežu, iako u slučaju WhatsApp-a to nije toliko važno za evropske izbore.
Na izborima u Brazilu je ta platforma igrala veliku ulogu, ali na evropskom tlu ona nije toliko raširena. Uz to je rukovodstvo WhatsApp-a već uvelo mjere kojima se ograničava prosljeđivanje poruka, da bi se spriječilo nekontrolisano širenje lažnih vijesti.
Trka pravih medija sa internetom
Na kraju se postavlja pitanje – ko to zapravo širi neistinite informacije. Najčešće lažne vijesti dolaze sa lažnih profila korisnika, a Rens tvrdi da se takvi korisnici stalno brišu i uklanjaju. Ali problem je i u tome što sve veći broj ljudi želi da ostane “nevidljivo” na internetu i ne vjeruje da će Fejsbuk čuvati njihov pravi identitet.
Tu su i trolovi i hakeri koji rade za neke države ili službe kojima je u interesu da šire dezinformacije. Nažalost, izvor neistina su sve češće i oni “pravi” mediji koji praktikuju loše novinarstvo.
U naporu da budu brži čak i od društvenih mreža, klasični mediji sve češće “zaboravljaju” da ozbiljno provere informacije kojima raspolažu. Uz to postoje i sasvim namjerne i konkretne dezinformacije koje služe državnoj propagandi. U tu kategoriju spadaju, na primjer, i antisemitski i antievropski plakati mađarskog premijera Viktora Orbana.
Nema zamjene za uključen mozak
Nažalost, za ovakvim taktikama posežu i inicijative i stranke od kojih se može očekivati pošten odnos sa javnošću. Nedavno je u Bavarskoj pokrenuta inicijativa da se održi referendum o očuvanju životinjskih vrsta.
U prvom planu kampanje bila je tvrdnja da pčelama prijeti istrebljenje. U stvarnosti, iako su mnogi insekti i druge životinje ugrožene, pčelama ide relativno dobro. Kako god bilo, zagovornici referenduma odnijeli su ubjedljivu pobedu.
Zaključak može biti samo jedan: bez obzira na to koju informaciju dobili i odakle ona potiče, uvijek treba dobro razmisliti o njoj. I to bez obzira na to da li tu informaciju dobijamo na društvenim mrežama ili u “stvarnom” životu.
