Planeta

Godine mučenja Rohindža: Mjanmar izbjegava odgovornost za genocid

Rohindže bježe iz Mjanmara u Bangladeš, foto: RSE

Nakon što su Ujedinjene nacije predstavile izvještaj u kome navode da je vojska Mjanmara imala genocidne namjere, a da civilna vlast nije ništa uradila da to spriječi, stižu zahtjevi za ostavkom vodeće političarke i de facto lidera države Aung San Su Ći.

Svjetski mediji, osim toga, podsjećaju na stravična svjedočenja žrtava, ali i govore o odgovornosti društvenih mreža u tom slučaju, te zahtijevaju da se cijeli slučaj nazove pravim imenom – genocidom.

Odlazeći šef UN-a za ljudska prava izjavio je da Aung San Su Ći treba da podnese ostavku zbog nasilne vojne kampanje protiv muslimanske manjine Rohindža prošle godine.

Zeid Rad al Husein je za BBC rekao da dobitnica Nobelove nagrade za mir treba da razmišlja o povratku u kućni pritvor, a ne o opravdanjima vojske.

“Decenijama, ona je pozdravljana kao heroina zajednice za ljudska prava – naročito zbog trajnog kućnog pritvora za njen pro-demokratski aktivizam tokom brutalne vojne diktature… 2015. godine, njena stranka Nacionalna liga za demokratiju osvojila je pobjedu na izborima i ona je postala de facto vođa Mjanmara.“

BBC objašnjava i da s obzirom da je nasilje počelo u avgustu 2017, Su Ći je propustila nekoliko prilika da javno govori o ovom pitanju, uključujući i Generalnu skupštinu UN-a u Njujorku prošlog septembra.

Kasnije je tvrdila da je kriza bila iskrivljena uz pomoć “sante leda sačinjene od dezinformacija”, ali je zatim rekla da osjeća “duboku” patnju “svih ljudi” u sukobu.

Britanski javni servis dodatno objašnjava i šta je kriza Rohindža:

“Rohindža je muslimanska manjina u Mjanmaru, kojima je uskraćeno državljanstvo i smatraju se ilegalnim imigrantima iz susjednog Bangladeša. Vojska je pokrenula akciju protiv njih prošle godine nakon što su Rohindža militanti izvršili smrtonosne napade na policijske stanice. Hiljade ljudi je poginulo, a više od 700.000 pobjeglo je u Bangladeš.“

Muhamed Husain poznaje čovjeka koji je predvodio napad na njegovo selo, pridružujući se vojnicima iz Mjanmara kako bi se dočepao svojih komšija Rohindža i, kako je rekao, “isjekao ih na komadiće”. Prije dvije godine, kaže , ista osoba ga je zaključala u tamnicu, spržila mu noge vrućom metalnom šipkom i gurala mu igle ispod noktiju, prenosi njegovu priču Njujork Tajms.

Bio je to isti čovjek koji je silovao Mostafu Katun više puta tokom nekoliko dana, a zatim je prerezao grkljan njenom mužu tokom napada vojnika na njihovo selo.

Gotovo dvadesetak muslimanskih Rohindža izbjeglica podijelilo je slične priče, s pojedinostima tokom godina ugnjetavanja i zlostavljanja koje su kulminirale masovnim pokoljima Rohindža u selu Čut Pjin, u Mjanmaru 27. avgusta prošle godine. Za sve je kažu odgovoran jedan čovjek: Oni znaju gdje živi, znaju mu broj mobilnog telefona. On je Aung Tein Mia, upravnik koji je još zadužen za nekoliko sela, uključujući Čut Pjin.

Njujork Tajms dodaje i da godinu dana nakon što je vojska Mjanmara započela svoju širu kampanju etničkog čišćenja Rohindža, spaljujući sela, ubijajući hiljade ljudi i prisiljavajući stotine hiljada da bježe u Bangladeš – gotovo da nema napretka u tome da se neko proglasi odgovornim.

Uredništvo Gardijana (The Guardian) smatra da se situacija u Mjanmaru ne može nazvati nepoznatom katastrofom.

“Svijet je morao da uloži određeni napor kako bi ignorisao ono što se dogodilo prošle godine. Ovo je vrsta zločina zbog kojih je uspostavljen Međunarodni krivični sud, ali Mjanmar nije potpisnik odgovarajuće konvencije. No, bilo kakvi potezi da se pred pravdu privedu vojnici koje UN navodi kao odgovorne, uključujući glavnog zapovjednika vojske, generala Min Aung Hlainga, zahtijevaju pristanak Savjeta bezbjednosti UN-a. To je malo vjerovatno. I Rusija i Kina dosljedno su podržale genocidnu vladu u UN-u. Samo prošle sedmice general je obišao Rusiju i tamo kupio oružje“, piše britanski dnevnik.

Gardijan ističe da Mjanmar nije jedini dio svijeta izobličen sistemskim kampanjama protiv civilnog stanovništva, odnosno da se u Jemenu, Siriji i centralnoj Africi, druge vlade ponašaju još beskrupuloznije i prolaze nekažnjeno.

“Mjanmar se razlikuje od tih slučajeva po jednom zanimljivom detalju: važnosti Facebook-a, i usluga koje posjeduje, u podsticanju i održavanju mržnje… Smatra se da je u Mjanmaru vlasnik Facebook-a Mark Zakerberg moćniji od generalnog sekretara UN-a, budući da je mogao, da je to želio, da ukine jedan od glavnih distributivnih kanala propagande protiv Rohindža i ostalih manjina.

Nakon objavljivanja izvještaja UN-a, kompanija je zabranila 18 naloga (i jedan Instagram nalog) sa ukupno 12 miliona pratioca. Ovo je premalo i prekasno. Pritisak na privatnu kompaniju da nadgleda i kontroliše internet u stranoj zemlji očigledno je problematičan. Ali šta drugo može da uradi međunarodna zajednica?“

Urednici Vošington posta institiraju da jasno treba reći da se u Mjanmaru dešava genocid.

“Administracija američkog predsjednika Donalda Trampa, Kongres, kao i većina Vlada na Zapadu su oprezno reagovali na napad mijanmarske vojske na manjinu Rohindža, iako se njihova akcija ističe kao jedna od najopasnijih i najdestruktivnijih kampanja etničkog čišćenja u novijoj istoriji. Ministarstvo finansija sankcionisalo je samo pet vojnih komandanata i dvije vojne jedinice, dok je kongresne sankcije blokirao lidera većine Mič Mekkonel. Stejt department još nije objavio obećani izvještaj o onome što je nazvao činom etničkog čišćenja“, piše Post.

List navodi i da su se Mekkonel i neki drugi u administraciji oduprli strožem odgovoru na ove užasne zločine zbog njihovih simpatija prema Aung San Su Ći, koja je djelimično vratila demokratiju u Mjanmar.

“Međutim, presuda UN-a o njenoj vladi je nespretna“, tvrdi WP i prenosi djelove izvještaja UN-a: „Aung San Su Ći nije iskoristila svoju de facto poziciju šefa vlade, niti njen moralni autoritet, da zaustavi ili spriječi te događaje“.

“Ali Trampova administracija treba da uvede sopstvene sankcije vrhovnom vojnom komandantu i drugim imenovanim u izvještaju i da prekine svaku saradnju sa vojskom. Državni sekretar Majk Pompeo treba da obezbijedi da izvještaj Stejt departmenta bude pošten kao i panel UN. Genocid se mora nazvati svojim imenom.“

Send this to a friend