Planeta

Kada će se i kako završiti najveća pandemija 21.vijeka?

Vjerovatno nadaleko i naširoko nema nikoga ko ne postavlja pitanje iz naslova: Kada će se ovo ludilo završiti? Kada će i kako okončati dosad najveća pandemija 21. vijeka koja je paralizovala svijet?

Gotovo svako u porodici ima nekoga ko spada u rizičnu skupinu zato što je stariji, ima bolest poput visokog pritiska, dijabetesa ili raka ili je istovremeno i star i bolestan. To, pak, znači da bi mnogi mogli ostati bez nekog člana porodice. A čak ni mlađi nisu bulletproof.

Pandemija se više ne može zadržati

Kratak odgovor na postavljeno pitanje bio bi da se ugledni svjetski epidemiolozi danas slažu da se pandemija Covida-19 toliko proširila svijetom da se više ne može zadržati.

“Prije dvije ili tri sedmice još smo se nadali obuzdavanju”, kaže za Vox Tara Smit, epidemiolog sa Univerziteta Kent State.

Epidemiolog s Harvarda Mark Lipsih poručio je na Twitteru da će Covid zaraziti između 20 i 60 odsto odrasle svjetske populacije.

Natan Grubauh, epidemiolog sa Jejla rekao je da bez vakcine ne vidi kako bi sve moglo završiti prije nego što milioni osoba bude zaraženo.

Drugim riječima, Covid-19 će najvjerovatnije nastaviti da se širi, uzrokovaće teška oboljenja i odnosiće živote sve dok ne pronađemo vakcinu ili dok dovoljan broj ljudi ne razvije prirodni imunitet za tzv. kolektivni imunitet.

Štaviše, vjerovatno će i tada nastaviti da se širi jer će mutirati pa će se vraćati u talasima poput sezonskog gripa.

Svjetski čelnici i zdravstveni sistemi moraju da osmisle strategije kojima će doći do nekog od ishoda u kojem će virus prestati da predstavlja ovakvu opasnost kakvu trenutno predstavlja.

Ovdje ćemo pojasniti neke ključne stvari u ovoju priči i neka moguća rješenja.

SARS smo uspjeli da zaustavimo, ali on je bio drugačiji

Epidemije novih virusa kao što je Covid-19 mogu se zaustaviti na razne načine. Ponekad je moguće oboljele pravovremeno identifikovati i izolovati kako bi se njihov kontakt sa zdravim ljudima onemogućio.

Na taj način broj ljudi koje jedan oboljeli uspijeva da zarazi, koji se izražava kao R0, pada ispod 1 te bolest jenjava i staje. Dok god je R0 veći od 1, odnosno dok god jedan oboljeli tokom bolesti u prosjeku zarazi više od jedne osobe, bolest će se uspješno širiti.

Mjere suzbijanja širenja virusa ponekad mogu biti učinkovite ako se primjenjuju jako dosljedno. Primjer je SARS koji je suzbijen ekstremno intenzivnim javnozdravstvenim intervencijama u Kini, Tajlandu, Vijetnamu, Kanadi i drugdje. Te mjere uključivale su ono što se posljednjih dana često ponavlja: otkrivanje i izoliranje oboljelih, karantene za njihove kontakte, zabrane održavanja raznih skupova, pranje ruku itd.

Pritom treba imati na umu da su te mjere u slučaju SARS-a bile vrlo djelotvorne, jer su oni koji su bili najviše zarazni istovremeno bili i jako bolesni, s jasnim i uglavnom teškim simptomima. Zato ih se moglo relativno lako pravovremeno identifikovati i izolovati prije nego što zaraze mnogo ljudi.

Ali, ne treba zaboraviti da je u Torontu SARS ponovo krenuo čim su bile ukinute mjere predostrožnosti nakon što je početni talas bio dobro kontrolisan. Virus koji se suzbije, ali se ne iskorijeni potpuno, može se vratiti u novom valu ili pojaviti u nekom džepu bez imuniteta.

Ne, Covid-19 nije kao sezonski grip

Prije nego što iznesemo ključne činjenice zbog kojih se Covid-19 najvjerovatnije više ne može suzbiti, ponovimo još jednom jednu važnu stvar – tu je bolest pogrešno upoređivati s gripom.

Ljudi svakodnevno vide medicinsko osoblje u skafanderima kako prevozi teško oboljele, prate kako brojke mrtvih rastu, čuju da su cijele države u strogim karantinima, da je ovo najveća pandemija 21. vijeka, a s druge strane čuju poruke političara i polustručnjaka koji ih uvjeravaju da nema razloga za prevelik strah, da je Covid-19 manje opasan od sezonskog gripa zbog kojeg se niko ni približno toliko ne uzbuđuje. Naravno da se pitaju ko je tu lud.

Priča prema kojoj je Covid-19 sličan sezonskom gripu jednostavno ne pije vodu. Te bolesti uzrokuju dvije sasvim različite vrste i dva sasvim različita razreda virusa. Patuljasti pinč i morž imaju neke sličnosti, oboje su sisari, ali niko ozbiljan ne bi tvrdio da su slični.

Osim toga, iako je grip tip virusa koji se sezonski mijenja i svake godine se ponovno moramo vakcinisati kako bismo se zaštitili, ipak se neke vrste ponavljaju ili su dovoljno slični prethodnima na koje smo se vakcinisali ili prirodno razvili imunitet, koji onda može djelovati na viruse koji su dovoljno slični.

Na to su upozorili brojni ugledni svjetski epidemiolozi i Svjetska zdravstvena organizacija. U stvarnom životu to su, pak, jasno pokazale situacije u kineskoj pokrajini Hubei i Italiji.

Kako će bolest izgledati kada eventualno postane sezonska, kada je preboli mnoštvo ljudi i kada bude pronađena vakcina, tek ćemo vidjeti. Svako ko u istom kontekstu govori o gripu i Covidu-19 trebao bi uvijek da ističe da je ova druga bolest trenutno neuporedivo opasnija.

Na tu činjenicu ovih je dana otvorenim pismom upozorilo i Italijansko udruženje biotehničara. Ono je uporedilo službene podatke državnih institucija o gripu iz sezone 2018.-2019. s podacima o Covidu-19 iz ove godine. U skladu s njima napravili su grafikon koji možete vidjeti dolje. Iz njega je jasno vidljivo da je u najgoroj sedmici do sada Covid-19 u Italiji potvrđeno odnio 23 puta više života nego što ih je potvrđeno odnijela gripa u najgoroj sedmici u 2019. godini.

Legenda:

Plavom bojom označen je broj oboljelih od gripe koji su trebali intenzivnu njegu, a ljubičastom broj umrlih od gripea. Žuti stupci prikazuju broj oboljelih od Covida-19 kojima je trebala intenzivna njega, a crvena broj umrlih.

Napomena: Ovo su brojevi potvrđenih slučajeva. Mnogi blaži slučajevi gripa i Covida-19, kao i neki slučajevi smrti, ne prijavljuju se ili se krivo pripisuju drugim bolestima.

”U sezoni 2018.-2019. gripa je u Italiji bila odgovorna za 812 slučajeva koji su zahtijevali hospitalizaciju na jedinicama intenzivnog liječenja (JIL), a u razdoblju od 33 sedmice uzrokovala je 205 smrtnih slučajeva. Vrhunac popunjenosti kapaciteta JIL bio je u 4. tjednu 2019. s 93 slučaja, a vrhunac smrtnosti u 5. sedmici s 29 smrtnih slučajeva.

Dostupni podaci za SARS-CoV-2 u Italiji potpuno su drugačiji. Epidemija je krenula u 9. sedmici 2020., a nedjelju dana nakon toga već je zabilježila 351 slučaj u JIL-u i 131 smrtni slučaj.

U 11. sedmici već se bilježilo 1028 slučajeva u JIL-u i 679 smrtnih slučajeva, a situacija je postala kritična za zdravstveni sustav mnogih italijanskih regija.

Glavni problem je u tome što veliki broj slučajeva (oko 10 odsto) treba hospitalizaciju na odjeljenjima intenzivnog liječenja, kako mladi, tako i stariji, a terapije obično traju 2-3 sedmice prije nego što prođe kritična faza. To, pak, zahtijeva ogroman napor zdravstvenog sistema kako bi se osigurala odgovarajuća skrb za sve kojima je potrebna, i to vrlo dugo, pa ponestaju resursi za bolesnike s drugim oboljenjima.

Istina je da u većini slučajeva umiru starije osobe, ali samo zato što stariji često imaju hronične bolesti i ne podnose dobro invazivne tretmane. Sve dobi mogu da zatrebaju  hospitalizaciju.

Dakle, pripremite se, pomozite svojoj zemlji da pravilno informiše svoje ljude i pomozite im da poštuju pravila za zaustavljanje zaraze. Učinite to za sebe, za ljude do kojih vam je stalo, za svoje sugrađane, posebno one najslabije.

Ne, smrtnosti gripa i Covida-19 nisu slične

Ovdje treba još jednom ponoviti da startne pozicije epidemija gripe i Covida-19 nisu iste. Naime, laike često zbunjuje činjenica da je grip već ove godine u svijetu odnio više života od Covida. Tu treba znati da se grip brže širi jer se sezonski prenosi s miliona ljudi na jednoj polulopti, dok je Covid-19 krenuo od nekolicine ljudi u pokrajini Hubei u Kini. Stoga će mu trebati više vremena da se razmaše.

Takođe, još jednom ćemo ponoviti da je smrtnost (case fatality ratio – CFR) od Covida-19 svuda mnogostruko veća nego od gripa, iako taj broj varira zavisno od brojnih segmenata, prije svega od kvaliteta medicinske njega.

WHO je nedavno ocijenio da je CFR za Covid 3,4 odsto,  dok je CFR za sezonski grip manji od 0,1 odsto. Današnje aktualne brojke za cijeli svijet to potvrđuju. Čak i najniži CFR za Covid-19 gotovo je posvuda 10-ak puta veći nego za gripu. A CFR se za sve bolesti računa isto i služi istoj svrsi – da se procijeni težina bolesti.

Druge načine računanja oboljelih i umrlih ne bi trebalo miješati s CFR-om. Na kraju, CFR uglavnom raste prema kraju epidemije (primjera radi, u Kini se posljednjih dana broj umrlih gotovo izjednačio s brojem novooboljelih), a čak je i relevantniji od ukupnog broja umrlih na svijetu.

Od bjesnila umre svako ko se ne liječi, ali je globalno smrtnost od nje mala jer imamo vakcinu. Grip se više raširio, a Covid-19 će se tek raširiti pa ih tek onda možemo upoređivati.

Drugim riječima, nije dobro javnost uljuljkivati osjećajem lažne sigurnosti jer je nedostatak ozbiljnosti u ovom slučaju opasniji od povišenih stepena anksioznosti. Strah je prirodna reakcija na ugrozu, a pandemija Covida-19 je ozbiljna ugroza. Ako ljudi nisu u strahu, onda imamo slučajeve neozbiljnih ljudi koji bježe iz karantina, kakve smo u Hrvatskoj viđali posljednjih dana.

Zašto je Covid-19 gotovo nemoguće zaustaviti?

Jedan od važnih razloga zbog kojih je Covid-19 sada već gotovo nemoguće zaustaviti jest to što se bolest proširila u mnoge djelove svijeta. Pritom bi broj zaraženih mogao biti značajno veći od broja onih koji su potvrđeno oboljeli (više od 160.000 u nedjelju ujutro), a nemaju sve zemlje mogućnost da pouzdano testiraju oboljele i pratie sve njihove kontakte.

Osim toga, neka nova istraživanja pokazala su da oboljeli mogu zaraziti druge čak i kada nemaju vidljive simptome.

Jedna studija pokazala je da SARS-CoV-2 ima čak 10 do 20 puta veći afinitet da se veže za ljudske stanice nego SARS-CoV koji je uzrokovao SARS.

Takođe se pokazalo da u ovoj pandemiji postoje superširitelji koji mogu zaraziti mnogo više ljudi od prosjeka, koji je trenutno između 2 i 2,5. To može značajno ubrzati širenje, što se dogodilo u Južnoj Koreji i Italiji. Za uporediti, R0 sezonske gripe je 1,3.

Virus je nov, a mi nemamo ni vakcine kojima bismo stvorili kolektivni imunitet koji bi smanjio R0 ispod 1 i zaustavio širenje virusa.

Kada bolest jenjava?

Dakle, sada kada je već svima jasno da se virus ne može zaustaviti, važna zadaća državnih čelnika i zdravstvenih stručnjaka je da urede odgovarajuće zdravstvene politike kako bi štete za društvo bile što je moguće manje, posebno u smislu zdravlja i života ljudi, no ako je moguće, i ekonomski.

Tu postoje dva glavna pristupa, međutim, da bismo ih razumjeli, razjasnimo prvo podrobnije u kojim okolnostima bolest posustaje.

Bolest staje kada se više nema gdje širiti i kada su ljudi s kojima oboljeli dolaze u kontakt imuni. Imunitet se može steći na prirodan način ili vakcinom. Osim imuniteta, zaštitu pruža i tzv. kolektivni imunitet. Rizične skupine, koje ne mogu biti vakcinisane ili kod kojih vakcina nije dovoljno djelotvorno jer imaju slabu reakciju na vakcinisanje, ili ne mogu biti vakcinisanje zato što vakcine nema, mogu se zaštititi kolektivnim imunitetom koji se formira kada je postotak imunih u stanovništvu dovoljno velik da vjerojatnost prijenosa virusa postaje mala i on prestaje cirkulisati.

U ovom trenutku nemamo ni prirodan, ni vještački, ni kolektivni imunitet. Vještački zato što nemamo vakcinu, pa ne možemo zaštititi ni ranjive (starije, bolesne i medicinsko osoblje) ni opšzu populaciju. Prirodan imaju samo oni relativno malobrojni koji su preboljeli Covid-19. Kolektivni nemamo jer je nedovoljno ljudi– nismo još dosegli prag kolektivnog imuniteta.

Prag kolektivnog imuniteta potreban za zaustavljanje određene bolesti zavisi od njene zaraznosti. Što je bolest zaraznija, to je prag viši. On se izračunava sljedećom formulom: Prag kolektivnog imuniteta = (R0-1)/R0.

Primjera radi, za ospice, najzarazniju bolest koju znamo, čiji je R0 negdje između 12 i 18, preko 90 odsto ljudi mora biti imuno. To se uglavnom postiže vakcinacijom.

U slučaju Covida-19 R0 je oko 2 pa lako dolazimo do izračuna prema kojem je za prag kolektivnog imuniteta potrebno oko 50 odsto imunih. Drugim riječima, oko 50% čovječanstva trebalo bi da preboli Covid-19 da bi rizične skupine imale zaštitu kolektivnog imuniteta.

To, pak, znači da će se Covid-19 nastaviti da se širi sve dok pola svjetske populacije ne stekne imunitet. Naravno, ako virus bude brzo mutirao, onda ni to neće biti zaštita. Trebaće nam vakcina koja će se svako toliko prilagođavati evoluiranom virusu. Sasvim drugačiji slučaj su ospice za koje imunitet možemo steći sa dva vakcinisanja zato što taj virus slabo mutira.

Kada budemo imali efikasne vakcine, moći ćemo vakcinisati rizične, a ostali će moći da steknu imunitet na prirodan način, kao što danas radimo s gripom.

Dvije strategije borbe s pandemijom

Na temelju svega što za sada znamo, vlasti mogu slijediti dvije strategije suzbijanja Covida-19. Jedna je kineska, koju slijedi većina zemalja, a drugu je, kako se čini, odlučila slijediti britanska vlast.

Ukratko, cilj prve je da se virus kontroliše drastičnim mjerama kako bi se kupilo vrijeme do stvaranja cjepiva, a druge da se otporniji dio stanovništva, odnosno mladi i zdravi, puste da se razbole kako bi stekli prirodni imunitet u dovoljnom broju za stvaranje kolektivnog imuniteta.

Potvrđeno uspješno kinesko rješenje

Prva strategija je potvrđena jer je svojim primjerom uspješno demonstrirala Kina. Rigoroznim mjerama otkrivanja, praćenja, karantinom i izolacijom u relativno kratkom roku smanjio broj ljudi koje su oboljeli uspijevali zaraziti i tako je drastično usporio širenje virusa.

Covid-19 u Kini nije počeo da jenjava zato što je dosegnuo neki prirodni vrhunac (mada je to moglo dijelom pridonijeti stišavanju epidemije lokalno u mjestima u kojima je velik postotak ljudi obolio), već zato što se njegov R0 vještački drži na niskom stepenu zahvaljujući naporima vlasti i naroda.

Takvim mjerama Kina je uspjela da smanji i smrtnost oboljelih. Naime, velika analiza WHO-a provedena u Kini, kao i iskustva iz kineskog i talijanskog sustava, koji je jedan od boljih zdravstvenih sustava na svijetu, pokazala su da će težina bolesti i postotak smrtnosti u velikoj mjeri ovisiti o mogućnosti pružanja odgovarajuće skrbi i terapija, primjerice, o tome hoće li osoba biti izložena većoj ili manjoj količini virusa, koliko rano će početi primati kisik i koliko dugo će ga moći primati, hoće li imati na raspolaganju antiretrovirusne lijekove koji, kako se čini, pomažu barem u nekoj mjeri, itd. Taj pristup mogao bi se nazvati ublažavanjem krivulje (grafikon dolje).

Drugim riječima, širenje virusa nastoji se zadržati pod kontrolom kako broj oboljelih na vrhuncu epidemije ne bi značajno preplavio kapacitete zdravstvenog sustava jer u tom slučaju težina bolesti i smrtnost počinju drastično rasti. Liječnici tada moraju provoditi tzv. trijaže, odnosno moraju odlučivati kome će omogućiti potrebne terapije, lijekove i respiratore, a kome ne jer jednostavno nemaju dovoljno za sve.

Tada medicinsko osoblje postaje premoreno i obolijeva pa cijeli sustav pati, a mnogima koji čekaju neke druge medicinske zahvate stanje se pogoršava pa se i među njima smrtnost povećava.

Takvo preopterećenje dogodilo se u Wuhanu iz kojeg je epidemija krenula. Zato je ondje smrtnost bila gotovo 6%, dok je u nekim drugim gradovima u kojima su stroge mjere uvedene na vrijeme bila oko 1%.

Trenutno je u Kini situacija pod kontrolom, broj novooboljelih broji se u desecima, a ne u stotinama ili tisućama. Svojim pristupom Kina je kupila vrijeme do pronalaska prvih učinkovitih i sigurnih cjepiva, a ljudi se polako vraćaju na posao i love zaostatke. Kinezi se i sami čude kako su uspjeli kontrolirati ovaj virus. Sličnim putem sada već idu i Japan i Južna Koreja.

No tu postoji jedan problem. Bolest je pod umjetnom kontrolom. Stanovništvo te mnogoljudne zemlje još je daleko od kolektivnog imuniteta. Da bi ga stekli, Covid-19 trebalo bi preboljeti oko pola Kine, odnosno oko 700 milijuna ljudi. To, pak, znači da u svakom trenutku negdje može izbiti novo žarište i krenuti novi val. Ipak, s iskustvom koje Kina sada ima, postoji velika šansa da se to neće dogoditi. Pod budnim okom svako novo žarište može se ugasiti poznatim mjerama i tako se bez velikih žrtava mogu dočekati cjepiva. Ako je to uspjelo u Wuhanu, zašto ne bi drugdje?

Britanska strategija

Britanski premijer Boris Džonson i njegovi savjetnici skloniji su drugom rješenju – stvaranju kolektivnog imuniteta.

Za razliku od ostatka svijeta, oni se nisu odlučili za mjere društvenog distanciranja, nisu krenuli u zatvaranje škola, ni u zabranjivanje okupljanja ili sportskih događaja, ni u karantene i izolacije.

Umjesto toga, odlučili su da se oslone na koncept koji je u bihevioralnoj nauci poznat kao ”nudge”, odnosno podsticanje. Teorija koju su popularizovali ekonomista Ričard Taler i politički analitičat Kas Sanstajn sa Univerziteta u Čikagu ide za tim da se umjesto zabranama, koje će ionako većinu ljudi brzo zamoriti pa ih se neće dugo pridržavati, problem rješava pozitivnim podsticajima.

Drugim riječima, ljudima se ništa ne zabranjuje već ih se samo pdsotiče da se odgovorno ponašaju – da peru ruke, da se ne rukuju s drugima, da ostanu kod kuće ako se osjećaju bolesno, da se samoizoluju, posebno ako su stariji i bolesni itd. Štaviše, u Velikoj Britaniji djeca moraju u škole, a ljudi na posao.

Prema toj strategiji, stariji i bolesni trebali bi da praktikuju samoizolaciju i društveno distanciranje, dok bi mlađi i otporniji kroz normalne društvene kontakte oboljeli i stekli imunitet. Pritom bi vlasti strože mjere poput karantina čuvale za vremena kada bi se broj oboljelih približio kapacitetima koje britanski zdravstveni sistem može podnijeti.

U takvim situacijama škole bi mogle da se zatvore, a veća okupljanja zabrane. Jednostavno, vlasti bi po potrebi otvarale i zatvarale otvore društvenog distanciranja i tako održavale osjetljivu ravnotežu.

Ipak, mnogi smatraju da je to previše rizičan eksperiment koji bi se mogao lako oteti kontroli. On bi trebao da se prevali preko leđa britanskog stanovništva, a da niko ne zna kakav bi mu mogao biti ishod.

Naime, za kolektivni imunitet trebalo bi da oboli oko 50 odsto Britanaca. To znači više od 32 miliona ljudi. Budući da se ništa bitno ne bi promijenilo, ne bi trebalo očekivati da će smrtnost biti puno manja od sadašnje u Velikoj Britaniji koja se kreće oko 2,5 odsto. To, pak, znači da bi moglo umrijeti oko 640.000 ljudi. U kritičnim fazama preopterećenja sistema smrtnost bi mogla i značajno porasti.

Britanska vlada u nedjelju je objavila da će, u skladu sa svojim planom, strogo izolovati sve starije od 70. Ali, šta je sa onima koji su između 50 i 70? Mnogi u toj dobi još uvijek rade, štaviše, najčešće su na važnim vodećim pozicijama u društvu, a udio onih koji među njima mogu umrijeti nije zanemariv (pogledajte grafiku dolje).

Kritičari ističu da bi ovaj veliki eksperiment mogao da rezultira zdravstvenom katastrofom koja bi zemlju mogla dovesti do još veće krize pa se nameće pitanje je li ekonomski isplativije sprovesti strogi karantin od mjesec ili dva koja će suzbiti Covid-19 i onda krenuti u akciju, ili pustiti da se masovno obolijevanje i umiranje produži, a zdravstveni sistem preoptereti.

Osim toga, pokazalo se da i mladi teško obolijevaju, posebno ako su izloženi visokom stepenu virusa. Ako virus među njima počne nekontrolirano da se širi, mnogi će trebati hospitalizaciju i respiratore.

To, pak, znači da bolnice mogu vrlo brzo postati prenatrpane, a tada čak i među mladima rastu smrtnost i teške bolesti s trajnim oštećenjima.

Na kraju, nema garancije da će imunitet koji ljudi budu tako stekli biti trajan jer virus može mutirati. Imunitet koji se stiče prirodnom infekcijom ne mora uvijek biti dovoljan da zaštiti od ponovne zaraze. Ponekad je onaj postignut vještačkim načinom čak bolji jer se usmjerava samo na najbolje antigene.

Kada se sve to uzme u obzir, ljudi bi za svaku smrt voljene osobe mogli kriviti vlasti i premijera Džonsona zbog grijeha nepreduzimanja ničega, posebno kada je već očito da postoji rješenje koje dobro funkcioniše.

Kako pranje ruku sapunom uništava viruse?

Budući da je za uspjeh svih strategija jedna od najvažnijih stvari pranje ruku, nije naodmet pojasniti kako sapun uništava virus. Naime, za održavanje ruku čistima nisu neophodna sredstva s alkoholom, dovoljan je običan sapun koji će destabilizovati virus zbog svojih zanimljivih svojstava.

To odlično tumači grafika koju je za New York Times napravio Feris Jabr i objavio na svom Twitter-u (pogledajte dolje).

Na njoj se vidi kako molekule sapuna, koje su s jedne svoje strane hidrofilne (označeno kružićima na ”punoglavcima”), a s druge hidrofobne (označeno krivudavim repićima).

Hidrofilni dio vezuje se uz molekule vode, a hidrofobni uz molekule masnoća, odnosno lipida od kojih je sastavljena membrana virusa. Na taj način molekule sapuna razlažu membrane virusa, vezuju se uz njihove djeliće i okružuju ih mjehurićima koji se nazivaju micele. To, pak, znači da su najbolji sapuni oni koji se puno pjene (sa Na-lauryl sulfatom ili Na-laureth sulfatom).

Jedna dobra vijest za kraj

Kako smo već istakli, mutiranje SARS-CoV-2 moglo bi da zakomplikuje stvari. Posebno ako bude brzo mutirao. U tom slučaju prve vakcine koje se otkriju neće nužno biti djelotvorne. Da stvar bude još gora, imunitet krda, s kojim računaju britanske vlasti, mogao bi biti prolazan i slabo koristan. Naravno, kada jednom budemo znali metode pronalaženja učinkovitog cjepiva, moći ćemo brže razvijati nova, za mutirane viruse.

Da smo kojim slučajem nastavili da razvijamo vakcinu za SARS-CoV, umjesto što smo stali čim je epidemija SARS-a zaustavljena, danas bismo puno brže mogli pronaći vakcinu za SARS-CoV-2. To je jedan od razloga zbog kojih mnogi smatraju da razvoj vakcina ne bi trebalo prepustiti isključivo velikim privatnim kompanijama kojih danas u svijetu ima samo četiri.

Ali, u ovoj priči ipak ima jedna dobra stvar. Naime, iako je SARS-CoV-2 virus koji sadrži RNK, baš kao i virusi gripe, što uglavnom znači da ima veću sklonost greškama i mutacijama, on ima neka svojstva koja njegove mutacije čine sporijima.

DNK u našem tijelu djeluje kao hard disk koji čuva glavne informacije, a RNK je tek djelić te informacije i uglavnom funkcioniše kao njen prenosnik za razne potrebe, primjera radi za stvaranje određenih proteina. Zbog toga su mehanizmi koji čuvaju tačnost DNK mnogo rigorozniji jer su potencijalne štete koje mogu nastati od mutacija u DNK mnogo ozbiljnije.

Virusi za razmnožavanje koriste naše mehanizme za duplikovanje DNK ili RNK jer nemaju svoje. Kako su naši mehanizmi rigorozniji kada je u pitanju prepisivanje DNK nego prepisivanje RNK, stoga će i virusi koji koriste RNK češće imati greške i brže mutirati. Neke od tih mutacija biće im korisne i oni će ubrzo početi dominirati.

Na taj način već u organizmu jednog oboljelog može se pronaći mnoštvo različitih podvrsta virusa s različitim RNK, što otežava borbu i stvaranje imuniteta protiv njih. Jedan takav virus je HIV pa zato još nemamo vakcinu protiv njega.

Panika nije korisna, ali ni pretjerana opuštenost

SARS-CoV-2, za razliku od gripa i HIV-a, ima malo vjernije prepisivanje svojih RNK genoma zbog određenih modifikacija i enzima koji popravljaju greške i čine njegovu replikaciju tačnijom. To, pak, znači da bi vakcina mogla imati nešto duži vijek nego ona protiv gripa. Nadalje, nisu sva mjesta u genomu jednog virusa jednako sklona nakupljanju mutacija.

Oni djelovi koji kodiraju za funkcije važne za ulazak virusa u stanicu (primjera radi, protein spike (eng. šiljak)) lako mogu nakupljanjem mutacija izgubiti funkcionalnost pa su stoga zgodne mete za razvoj vakcine i terapijskih postupaka. Već sada brojni naučnici intenzivno rade na razumijevanju toga kako ovaj protein međureaguje s areceptorom Ace2, koji virus koristi da uđe u naše stanice dišnog sustava kako bi mogli razviti strategije za blokiranje tih ulaza.

Na kraju zaključimo da je najbolje rješenje za nas i naše najmilije da se strogo pridržavamo svih pravila ponašanja koja preporučuju WHO i HZJZ.

Takođe, zaključimo da nam nije korisna panika, ali i da nam je još štetnija pretjerana opuštenost. Vakcine su na putu; najvažnije je da nas do njihova dolaska preživi što je moguće više.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Nikola
Gost
Nikola

U podnaslovu “Jedna dobra vijest za kraj” nema ništa dobro, pa se da zaključiti da se neko malo posprdava sa svim.

ime
Gost
ime

“Epidemija” ce se zavrsiti kada “tata” kaze da je dosta bilo.

Burek sasirom
Gost
Burek sasirom

Britanci su pametno to predložili. Neka se čuvaju oni koji stvarno imaju šanse da umru od virusa, drugi neka prebole i steknu imunitet, i više im korona nije tema od svakodnevnog značaja. Em se gradi kolektivni imunitet, em će preteći dosta glasača. Svi srećni

Barski
Gost
Barski

Naucnik iz engleske je bio jasan, naravno nema ga u medijima, pandemija ce proci kada se svi zarazimo i stekne se imunitet.. Nazalost ko zna koliko ljudi ce nestati dok se imunitet ne stekne 😭

Ripjezik
Gost
Ripjezik

Čak ni najmladji nisu BULLETPROOF….

Jer da ste napisali ‘otporni’ niko ne bi shvatio…

yolo
Gost
yolo

Mozes da procitas gore da pise da je preuzeto sa index hr, a hrvati koriste izraze cesto na taj nacin. I ne vidim sto je to od tolikog znacaja sto je neko iskoristio tu rijec, a ne otporni. Ne treba vam nista ni pisat, no kao ovce sjedite i slusate Miroljuba Petrovica i Tesu Tesanovica.

Invincible
Gost
Invincible

Zaboravili smo brzo spanjolicu da se od nje zarazila trecina svijeta za dvije godine i umrlo 100 miliona ljudi a to je bilo prije sto godina kad ljudi nisu ni priblizno putovali kao danas

Invincible
Gost
Invincible

Svaki dan gledamo filmove o virusima i kako americki naucnici i americka vojska nalaze lijek za svaki virus i bolest…. dje su im sad ti naucnici

KANGAL
Gost
KANGAL

Strah panika duga neizvesnost će izazvati užasne posledice na imunitet i psihu građana …i ko zna čega i šta još

Hydra
Gost
Hydra

Ko vam rece da je ovo najveca,ko zna sta tek slijedi.

MOLITVA
Gost
MOLITVA

GOSPODE BOZE ISUSE HRISTE SINE BOZIJI MOLIM TE POMOGNI LJUDIMA NA OVOJ PLANETI

Sitan šećer
Gost
Sitan šećer

To će te sigurno spasiti, nema ti problema.

Mama mija
Gost
Mama mija

Najjaci opstaju

Koliko para...
Gost
Koliko para...

Odlican tekst.

Kakoe
Gost
Kakoe

Bas dobar tekst, steta sto ga nece ni 1% ljudi procitati i malo razmisliti. Nego ce i dalje da pricaju kako je ovo obican grip i da je sve teorija zavjere.

Peđa
Gost
Peđa

Kod “bulletproof” sam prestao čitati.

anka
Gost
anka

e vidje li ovo..

Anonimous
Gost
Anonimous

I zato ćeš ostati neznaven…

Bole
Gost
Bole

I ja.

Send this to a friend