Nepoznat većini Iranaca sve do ovog petka, kad je na njega izvršen atentat, nuklearni naučnik Mohsen Fahrizade bio je dobro poznat onima koji su pratili iranski nuklearni program. Zapadnjački bezbjednosni izvori smatrali su ga ključnim čovjekom.
Iranski mediji umanjili su Fahrizadeov značaj, predstavivši ga kao naučnika i istraživača koji je posljednjih nedjelja učestvovao u potrazi za „domaćim testom na Kovid-19″.
Mark Ficpatrik, vanredni savetnik pri londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS) koji pomno prati iranski nuklearni program, takođe je tvitovao: „Iranski nuklearni program je davno prošao tačku kad zavisi od jednog jedinog pojedinca”.
A opet znamo da je, u vrijeme kad je napadnut, Fahrizade bio u društvu nekoliko tjelohranitelja, što ukazuje na to koliko je ozbiljno Iran shvatao njegovu bezbjednost.
Dakle, motiv za njegovo ubistvo – za koje niko nije preuzeo odgovornost – čini se da je prije politički, nego da ima veze sa iranskim nuklearnim aktivnostima.
Ističu se dva moguća motiva: prvo, ugrožavanje potencijalnog unaprjeđenja odnosa Irana i nove Bajdenove administracije u Sjedinjenim Američkim Državama.
I, drugo, podsticanje Irana na upuštanje u čin odmazde.
„Neprijatelji prolaze kroz stresne sedmice”, izjavio je iranski predsjednik Hasan Rohani u prvim komentarima na ubistvo.
„Oni su svjesni da se globalna situacija menja i pokušavaju da izvuku najviše što mogu iz ovih dana kako bi destabilizovali region”, dodao je.
Kad Rohani govori o „neprijateljima” Irana, on očigledno misli na Trampovu administraciju, Izrael i Saudijsku Arabiju.
I Izrael i Saudijska Arabija zabrinuti su zbog promjene političke klime na Bliskom Istoku i posljedica po njih jednom kad izabrani predsjednik Džo Bajden preuzme dužnost.
Bajden je jasno stavio do znanja tokom izborne kampanje da želi da se vrati iranskom nuklearnom sporazumu, do kog je pregovorima došao njegov prethodnik Barak Obama 2015. godine, a poništio ga Donald Tramp 2018. godine.
Zabrinutost Izraela i Saudijske Arabije zbog Irana navodno je bila tema razgovora tokom sastankom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i saudijskog prestolonasljednika Muhameda bin Salmana u Neomu prošle nedjelje koji su izraelski mediji nazvali tajnim.
Saudijski ministar spoljnih poslova negirao je da je došlo do tog sastanka.
Netanjahu navodno takođe nije bio uspješan u ubjeđivanju princa da normalizuje diplomatske odnose između dviju zemalja.
U ponedjeljak, kad su jemenski pobunjenici Huti, koje podržava Iran, napali postrojenje saudijskog naftnog giganta Aramko u gradu Džedi na Crvenom moru, to je bila prilika za kažnjavanje Saudijaca.
Štampa tvrde struje u Iranu hvalila se „herojskim napadom balističkim raketama” koji su izveli Huti.
„Bio je to strateški potez, dobro tempiran da se dogodi u vrijeme saudijsko-izraelskog sastanka, upozorivši ih da se ne preračunaju u svojim potezima”, napisala je novinska agencija Mer.
Amerikanci su bili podjednako bijesni zbog napada kao i Saudijci.
Bivši američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džon Bolton objasnio je u svojoj knjizi, Soba u kojoj se sve desilo, kako je Trampova administracija doživljavala iransku podršku Hutima kao „kampanju protiv američkih interesa na Bliskom Istoku”.
Za navodni sastanak u Neomu kaže se da ga je ugovorio američki državni sekretar Majk Pompeo, koji je malo prije toga bio u Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), gdje je Iran bio glavna tema razgovora.
Dvije nedjelje ranije, predsjednik Tramp se raspitivao kod svojih viših savjetnika da li postoji opcija da preduzme vojnu akciju protiv iranskog glavnog nuklearnog postrojenja, prema izvještavanju američkih medija. Čini se da je tražio priliku za obračun sa Iranom prije napuštanja funkcije.
U januaru, Tramp se razmetao atentatom u američkom napadu dronom u Iraku na vrhovnog iranskog vojnog komandanta generala Kasema Sulejmanija, uprkos tome što ga je specijalni izaslanik UN-a kasnije proglasio „nezakonitim”.
„Zaustavili smo ga brzo i zaustavili smo ga u mjestu… na moju direktivu”, rekao je on.
Dakle, moglo bi se ustvrditi da se predsjednik u potpunosti ne protivi atentatima.
Njegov iranski kolega je za Fahrizadeovo ubistvo okrivio Izrael.
I zaista, mnogi medijski izvještaji navode da je premijer Netanjahu bio jedan od rijetkih svjetskih lidera koji je direktno pomenuo ovog naučnika.
U televizijskoj prezentaciji iz 2018. godine, govorio je o Fahrizadeovoj vodećoj ulozi u iranskom nuklearnom programu i pozvao ljude da „zapamte to ime”.
Iako je Izrael bezbjedan znajući da će SAD ostati posvećene njegovoj sigurnosti i pod Bajdenom, mora biti zabrinut zato što je njegov kandidat za državnog sekretara, Entoni Blinken, vatreni zagovornik nuklearnog sporazuma sa Iranom.
Blinkenov pristup Bliskom Istoku mogao bi da dovede i do više prilika za Palestince. On je bio kritičan prema Trampovoj odluci da preseli američku ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalim, iako je Bajden izjavio da neće poništavati tu odluku.
Vrhovni iranski vođa ajatolah Ali Hamnej pozvao je na „konačnu kaznu” za odgovorne za Fahrizadeovu smrt.
Šef Savjetodavnog vijeća Mohsen Rezaei istakao je bezbjednosne i obavještajne propuste.
„Iranske obavještajne agencije moraju da pronađu infiltrirane ljude i izvore stranih špijunskih službi, i da osujete formiranje timova za atentate”, rekao je on.
I zaista, mnogi Iranci na društvenim mrežama zapitali su se kako, uprkos iranskoj retorici o vojnoj i obavještajnoj nadmoći, neko ko je toliko dobro čuvan može da bude ubijen u po bijela dana. Takođe vlada zabrinutost da će se ubistvo sada iskoristiti kao izgovor za buduća hapšenja unutar zemlje.
Sada kada je Trampova administracija u odlasku, a Izrael i Saudijska Arabija gube glavnog saveznika, Iran jedva čeka mogućnost popuštanja sankcija od Bajdenove administracije i mogućnost da povrati svoju ekonomiju.
Pod takvim okolnostima, bilo bi iracionalno odlučivati se za odmazdu.
Doktorka Masume Torfe naučna je saradnica na londonskoj Školi ekonomije i (LSE) i Školi orijentalnih i afričkih studija (SOAS), specijalizovana za politiku Irana, Avganistana i centralne Azije. Nekada je bila UN-ova direktorka za strateške komunikacije u Avganistanu.
