Dogovor predstavnika talibana i uticajnih Avganistanaca ove nedjelje u Kataru o “mapi puta ka miru” važan je korak u naporima da se okonča 18-godišnji rat, ali najveći izazovi u traženju dogovora o političkoj budućnosti zemlje tek predstoje, dok se na terenu nastavljaju borbe u kojima stradaju civili, pišu svjetski mediji.
Zajednička deklaracija
Oko 70 predstavnika delegata završilo je dvodnevni sastanak u Dohi zajedničkim saopštenjem o “mapi puta ka miru”, piše agencija Frans pres (Agence France-Presse), ukazujući da je to treći takav sastanak poslije samita u Moskvi u februaru i maju.
Među dogovorenih osama tačaka “mape puta” su otvaranje nadziranog mirovnog procesa, povratak interno raseljenih ljudi i nemiješanje regionalnih sila u Avganistanu, a takođe se, kako ističe AFP, traži obezbjeđivanje prava žena “u političkim, društvenim, ekonomskim, obrazovanim, kulturnim pitanjima unutar islamskog okvira islamskih vrijednosti”.
Učesnica razgovora u Kataru Mari Akrami, direktorka Avganistanske ženske mreže, rekla je da to nije sporazum, već osnova za početak razgovora, navodi francuska agencija i ukazuje da su među neriješenim spornim pitanjima dijeljenje vlasti s talibanima, uloga regionalnih sila poput Pakistana i Indije, kao i sudbina administracije avganistanskog predsjednika Ašrafa Ganija.
Takozvani međuavganistanski sastanak je uslijedio poslije šest dana direktnih razgovora SAD i talibana koji su pauzirani radi održavanja avganistanske konferencije u nedjelju i ponedjeljak, navodi AFP i dodaje da je rezultat razgovora među Avganistancima položio osnove za obnovljene pregovore SAD i ekstremista.
Vašington kaže da želi politički dogovor s talibanima prije avganistanskih predsjedničkih izbora zakazanih za kraj septembra što bio omogućilo početak povlačenja stranih sila. Dogovor s talibanima bi trebalo da ima dvije osnove – povlačenje SAD iz Avganistana i obavezivanje ekstremista da neće pružati utočište džihadistima, ukazuje AFP i podsjeća da su odnosi talibana s Al Kaidom bili glavni razlog američke invazije prije skoro 18 godina.
Dobar znak?
Sama činjenica da su viši zvaničnici avganistanske vlade i talibanski zvaničnici bili u istoj sobi značajan je korak naprijed u mirovnom procesu, ocjenjuje BBC.
Talibani su dosad odbijali da razgovaraju direktno s vladom predsjednika Ganija, pošto smatraju da je nelegitimna, ali je sastanak omogućio kompromis prema kojem su svi delegati na sastanku učestvovali kao privatna lica.
Volstrit džurnal (The Wall Street Journal) takođe ukazuje da za mnoge učesnike razgovora u Dohi dobar znak predstavlja činjenica da su ogorčeni neprijatelji razgovarali i došli do zajedničke deklaracije, pošto je sličan sastanak planiran u Dohi u aprilu propao uslijed neuspjeha dvije strane da se dogovore o listi učesnika.
Ipak, iako dogovor o skupu principa predstavlja najvažniji iskorak dvije strane u Avganistanu u polaganju osnova za zajedničku viziju političke budućnosti, daleko je od jasnog, ocjenjuje američki list, koliko je to korak ka završetku rata pregovorima, pošto deklaracija nije obavezujuća i ne postavlja datum za dalje razgovore ili prave pregovore, osim što svi učesnici insistiraju na nastavku dijaloga.
Deklaracija s osam tačaka sugeriše da je prisustvo rivala u istoj sobi samo početak izazova, budući da će dva uslova za buduće pregovore sigurno biti sporni, ocjenjuje list. Jedan tvrdi da islamski sistem mora biti institucionalizovan, što na neki način prihvata talibanski zahtjev za potpuno uvođenje islamskog zakona i uspostavljanje islamskog emirata, čemu se protive mnogi u Avganistanu. Drugi je poziv za “reformu… fundamentalnih institucija”, uključujući odbranu, što je direktno odbacivanje insistiranja predsjednika Ganija da se ne mijenjaju avganistanske oružane snage.
Nejasna mapa puta
Maratonski pregovori u Dohi su završili pozitivnom, ali nejasnom mapom puta, piše Vašington post (The Washington Post) i prenosi upozorenja da talibani u osnovi nisu odustali od svojih ekstremnih zahtjeva i da su neiskreni po pitanju prava žena.
Pojedini delegati i posmatrači, dodaje američki list, izrazili su uzdržanost, jer talibani na konferenciji nisu izrazili žaljenje zbog dva nedavna bombaška napada u kojim je povrijeđeno više od 100 djece, kao i to da nisu ni eksplicitno pristali da razgovaraju s vladom, niti su ublažili insistiranje da zemlja mora prihvatiti šerijatski zakon.
Među osam uslova za mapu puta ka miru, na prvom mjestu je “institucionalizacija islamskog sistema u zemlji”, što je, kako objašnjava Vašington post, poznat talibanski jezik koji direktno protivrječi zahtjevima mnogih Avganistanca da zemlja ostane demokratska islamska republika s modernim ustavom.
Mada je nekoliko analitičara reklo da je zajednička rezolucija pozitivan korak zato što su iznijeti konkretni uslovi za postizanje mira, oni, s druge strane, kažu da nisu spomenuta ključna pitanja, posebno kako će tajming povlačenja stranih trupa biti povezan s budućim razgovorima s avganistanskim liderima i da li će u to biti uključene vlasti u Kabulu, podvlači vašingtonski dnevnik.
Delegati su takođe izrazili zabrinutost da su talibanske vođe neiskrene po pitanju prava žena i zaštite civila. U zajedničkom saopštenju su navodi da sve stane podržavaju garanciju za prava žena “unutar islamskog okvira islamskih vrijednosti”, ali, ističe Vašington post, tokom vlasti talibana od 1996. do 2001. godine, ekstremne talibanske vlasti su suzbile prava žena na rad i obrazovanje, uz zabranu izlaska iz kuće bez muške pratnje.
Rat protiv civila, dok se razgovara o miru
Dok su zvaničnici u Kataru razgovarali o miru u Avganistanu, u zemlji je nastavljeno stradanje civila, ukazuje Njujork tajms (The New York Times).
U nedjelju ujutro, dok su talibanski zvaničnici vodili razgovore s avganistanskom delegacijom o potrebi smanjenja broja civilnih žrtava više od sto djece je ranjeno u talibanskom napadu na istoku Avganistana. U utorak ujutro, avganistanski komandosi su upali u bolnicu u centralnom dijelu zemlje i navodno ubili četiri bolnička radnika, upravo pošto je izdata zajednička deklaracija u kojoj se govori o “minimiziranju civilnih žrtava na nulu”.
Dva napada podvlače otrežnjujuću realnost u Avganistanu, ističe Njujork tajms, dodajući da javni pozivi za poštedu civila ne znače puno dok sukobljene strane pokušavaju da ostvare prednost nastavljanjem napada koji ugrožavaju nevine posmatrače.
Američko-talibanski razgovori su takođe vođeni u pozadini stradanja civila. Kada su se pregovarači sastali 1. jula, u talibanskom napadu u Kabulu je ubijeno 40 ljudi, većinom civila. Tog dana u Dohi, nijedna strana nije javno komentarisala napad koji je bio usmjeren na vladinu zgradu, ali je pogodio i školu ispunjenu đacima, podvlači američki list.
Ujedinjene nacije su u aprilu saopštile da je prvi put otkada su počele da dokumentuju stradanja civila prije deset godina, u prvom tromjesečju ove godine više civila stradalo u napadima američkih i avganistanskih snaga, nego u napadima talibana i drugih pobunjenika. Prošla godina je bila s najvećim brojem civilnih žrtava u Avganistanu u deceniji, saopštile su UN u februaru. Od 3.804 ubijena civila, 927 su bila djeca, što je takođe rekordan broj, ukazuje Njujork tajms.
