Planeta

Kritike Trampu zbog najave zatvaranja meksičke granice

Foto: Twitter

Najavljene mjere američkog predsjednika Donalda Trampa da će zbog povećanog priliva migranata zatvoriti granicu s Meksikom i ukinuti pomoć centralnoameričkim državama iz kojih oni dolaze, mogle bi samo da pogoršaju problem, pišu američki mediji, ukazujući da je prije svega potrebno promijeniti imigracione zakone u SAD.

Pucanj u nogu

Prijetnjom da će zatvoriti granicu s Meksikom i ukinuti pomoć Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru, iz kojih dolaze mnogi migranti u SAD, predsjednik Tramp je praktično pucao Americi u nogu, ocjenjuje Njujork tajms u uredničkom komentaru.

Kao i s Trampovim predloženim zidom na granici s Meksikom, koji će malo toga uraditi da obeshrabri neodobrenu migraciju, a kamoli unošenje droge, niko ko zna nešto o imigracionoj politici, piše Njujork tajms, ne vjeruje da je zatvaranje granice rješenje za nedavno povećanje broja migranata na južnoj granici SAD.

Ekonomski poremećaj za zajednice iz pogranične oblasti i uticaj na trgovinu bi bio katastrofalan, ocjenjuje njujorški list i dodaje da zatvaranje granice neće zaustaviti migrante da ulaze u SAD i traže azil, pošto su mnoge migrantske grupe proteklih mjeseci ulazile u zemlju između zvaničnih prelaza.

Vrijeme je za “proaktivne mjere”, piše uticajni liberalni list, navodeći među njima rješavanje osnovnih uzroka povećanja dolaska migranata “od reforme federalnih imigracionih zakona do poboljšanja ekonomskih uslova u Centralnoj Americi”, nasuprot Trampovoj najavi da će ukinuti pomoć Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru.

Neophodna reforma imigracionih zakona

S druge strane, konzervativcima naklonjen Volstrit džornal (The Wall Street Journal), u uredničkom komentaru takođe piše da izgradnja zida, zatvaranje granice i ukidanje pomoći centralnoameričkim državama neće spriječiti migrante da dolaze, ali naglasak stavlja na reformu, kako ocjenjuje, “izopačenog zakona o azilu” koji “priziva talas migranata koji je opteretio bezbjednost granice”.

Imigraciona politika je, ukazuje list, toliko polarizovana da desnica i ljevica imaju veto nad svakom konstruktivnom mjerom. Ipak, Kongres mora da napravi snažnije pravne prepreke koje migranti i sudije ne mogu izbjeći, zaključuje Volstrit džornal.

Navodeći izjavu američkog komesara za carinu i zaštitu granice da je granica dostigla “tačku pucanja” uslijed priliva porodica iz Centralne Amerike, list ističe da je između 2000. i 2017. pritvaranje migranata na granici opalo 80 odsto s poboljšanjem ekonomske situacije u Meksiku i pojačanom bezbjednosti granice, ali da se imigracija ubrzala prošle godine pošto se pročulo da roditelji sa djecom koji traže azil mogu ostati godinama i možda zauvijek.

Problem je, ocjenjuje Volstrit džornal, što tražioci azila mogu izbeći trenutnu deportaciju prostim uvjeravanjem imigracionih zvaničnika da imaju “kredibilan strah” da će biti proganjani po povratku u zemlju, što je definisano kao proganjanje po pitanju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti pojedinoj socijalnoj grupi ili političkom mišljenje. Ali migranti koji se žale na nasilne supružnike ili ekonomske teškoće takođe prolaze.

Trampova administracija je prošle godine pokušala da oteža prolaženje testa kredibilnog straha, uskraćivanjem ostanka onima koji bježe iz socijalnih ili ekonomskih razloga, ali je to blokirao federalni sud. Zato poslanici u Kongresu treba da nadvladaju neosnovane sudske presude, zaključuje Volstrit džornal i ocjenjuje da će demokrate, ako odbiju da djeluju po pitanju imigracije, biti više krive za sve veću humanitarnu i bezbjednosnu krizu nego administracija.

Trampova rješenja možda donesu rezultate

Prijetnja zatvaranjem granice s Meksikom i ukidanjem pomoći centralnoameričkim državama “kontraintuitivno može raditi u korist svih”, ocjenjuje kolumnista Vašington posta (The Washington post) Henri Olsen (Henry), dodajući da su to poslednji primjeri “poznatog kursa lukavog predsjednika” – dobiti prednost nad nekim koga želiš da primoraš da sjedne za pregovarački sto.

Trampova taktika je već viđena, piše Olsen i podsjeća da je prijetnja povlačenjem iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) primorala Kanadu i Meksiko da prihvate promjene; ljutite riječi o NATO su pomogle da mnoge zemlje povećaju potrošnju na odbranu; prijetnje carinama Kini, EU i Japanu su dovele do trgovinskih pregovora koji još traju.

Otkazivanje pomoći Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru daje Trampu prednost, ili makar on to misli, da ih navede da urade više da spriječe migrante da odlaze, piše Olesen. Mada upozorava da bi ukidanje pomoći moglo imati suprotan efekat ako se u tim zemljama pogoršaju uslovi, on ipak kaže da bi se mogao povećati pritisak na njihove vlasti.

Isto tako, dodaje kolumnista Vašington posta, zatvaranje granice s Meksikom bi odmah stavilo ogroman pritisak na meksičku privredu, ali bi posljedice trpjeli i američki potrošači, uvoznici hrane i automobilske kompanije koje uvoze djelove. Međutim, ocjenjuje Olsen, to bio moglo takođe da se pretvori u Trampovu prednost, pošto bi mogao da se žali da mu demokrate nisu dale šta želi za bezbjednost granice.

“Trampova krajnja linija je jasna: zaustaviti veliki broj migrantskih porodica da stižu na granicu SAD. Strane koje mu mogu dati ono što želi – demokrate, meksički lideri i centraloameričke vlade – trebalo bi da uvide da su njegove prijetnje napravljene da privuče njihovu pažnju da stvarni pregovori mogu početi. I pošto je već izneo svoju krajnju liniju, trgovanje na bazaru bi moglo biti profitabilno za one koji žele da učestvuju u cenkanju”, zaključuje kolumista Vašington posta.

Zbunjenost i nagađanja

U danima pošto je Tramp obnovio prijetnju da će potpuno zatvoriti južnu granicu, čak su i zvaničnici administracije i kongresni republikanci zbunjeni i nagađaju šta bi mogao biti sljedeći potez predsjednika o ključnom pitanju njegovog mandata, piše Politiko (Politico).

Administracija razmatra kako da smanji broj ljudi koji ulaze u SAD iz Meksika, što bi moglo značiti zatvaranje nekih ulaznih tačaka ili ograničavanje ko može preći granicu, objašnjava Politiko, dodajući da je drugi prijedlog zabrana da putnička vozila, ali ne i komercijalni kamioni, prelaze granicu.

Međutim, piše Politiko, posle Trampove prijetnje su i republikanski zvaničnici ocijenili da bi dramatično ometanje redovnog prekograničnog saobraćaja moglo dovesti predsjednika u novi sukob s njegovom partijom, čiji lideri upozoravaju da bi zatvaranje djelova ili cijele granice moglo izazvati ekonomsku pustoš.

Uz ocjenu da zatvaranje ili ograničavanje granice na zvaničnim prelazima neće spriječiti migrante da ilegalno ulaze u SAD, Politiko ukazuje da su i neki bliski Bijeloj kući rekli da je riječ o “praznoj prijetnji” i da predviđaju da Tramp neće zatvoriti granicu s trećim po veličini trgovinskim partnerom SAD s kojim ima preko 600 milijardi dolara vrijednu prekograničnu razmjenu.

Neuspjeh administracije

Trampova administracija je u pravu u vezi s jednom stvari: američki imigracioni sistem je slomljen, a talas očajnih migrantskih porodica iz Centralne Amerike koje stižu na granicu SAD-Meksiko prijeti da preplavi resurse koje je vlada rasporedila, ocjenjuje Los Anđeles tajms (LA Times), ističući da besmislene Trampove reakcije ne samo da neće riješiti probleme, već će ih vjerovatno pogoršati.

“Neke od politika – kao što je prisiljavanje tražilaca azila da čekaju u često prljavim uslovima u Meksiku dok se njihovi zahtjevi procesuiraju – nehumane su i vjerovatno nezakonite”, napisao je novinar Skot Martel (Scott Martelle) u rubrici “Mišljenje”.

On ocjenjuje da je Trampova odluka o zamrzavanju više od 500 miliona dolara humanitarne pomoći Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru – s objašnjenjem da te vlade nisu uspjele spriječiti migrante “da odu” – pogrešna, jer ne kažnjava te vlade, već je u pitanju novac prvenstveno namijenjen neprofitnim organizacijama koje se bore za stabilizaciju zajednica – kako bi se manje ljudi osjećalo primoranim da ode. “Ukidanje pomoći će pogoršati problem na koji se predsjednik žali”, ističe se u tekstu.

Losanđeleski list podsjeća da prema američkom zakonu i međunarodnim sporazumima, ljudi imaju pravo da traže azil tako što se predstavljaju na granici i podnose zahtjev. “Ono što je Trampova administracija bila nesposobna da uradi je da organizuje neophodne resurse za riješavanje zahtjeva. Da li je to granična kriza? Ne. To je neuspjeh administracije i upravljanja”, ističe se u tekstu.

Send this to a friend