Planeta

Memoari odbjeglog uzbunjivača (ili izdajnika)

Edvard Snouden, uzbunjivač ili izdajnik, objavio je knjigu memoara u kojima govori o svom odrastanju i radu na informatičkim sistemima američkih obavještajnih službi gdje je saznao za tajne programe nadziranja Amerikanaca.
Memoari “Permanent Record” Edvard Snouden (Edward Snowden), kojeg neki smatraju uzbunjivačem herojem, dok ga vlada SAD optužuje za izdaju, nude uvid u iskustva koja su ga dovela do razotkrivanja tajnih programa nadzora američkih obavještajnih službi, ali i upozorenja o mogućnostima daljih zloupotreba tehnološkog napretka, pišu svjetski mediji.

“Permanent Record” vjerovatno neće promijeniti ničije mišljenje o Snoudenu, ali kad je riječ o privatnosti, slobodi govora i Ustavu, njegova priča razjašnjava koji su ulozi, ističe Njujork tajms (The New York Times).

Snouden je kao radnik po ugovoru za obavještajne službe 2013. objavio dokumenta o programima nadzora vlade SAD, koji su odustali od ideje da Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) i srodne službe igraju staru igru špijun protiv špijuna, ograničavajući se na specifične osobe od interesa, piše list i dodaje da su tehnološke promjene i napad terorističke organizacije Al-Kaida na SAD 11. septembra 2001. dali nova oruđa za masivno nadziranje, kao i podsticaje da se koriste.

Zbog otkrivanja tajnih programa sakupljanje podataka s telefona i aktivnosti na internetu američkih građana, kao i o prisluškivanju stranih lidera, Snoudena je administracija prethodnog predsjednika SAD Baraka Obame proglasila izdajnikom i optužila ga za kršenje zakona o špijunaži, oduzevši mu pasoš, čime je praktično zarobljen u Moskvi, gdje od tada živi.

Snouden je isprva potpuno podržavao odbrambeno i ciljano nadziranje, ali je kao sistem administrator u obavještajnim službama saznao da vlada masovno i bez razlike prikuplja podatke internet komunikacije Amerikanaca i čuva ih za moguću kasniju upotrebu. Takođe, kako navodi list, kaže da je bio uvrijeđen licemjerjem – Obama, koji je pobijedio na izborima kao kritičar administracije Džordža Buša i vanrednog pozivanja na izvršna ovlašćenja, ne samo što je nastavio programe nadziranja svog prethodnika, već ih je i pojačao.

Snouden, ističe Njujork tajms, traži od čitaoca da se pita šta znači što su podaci o našim životima sakupljeni i sačuvani na kompjuterskom fajlu, dostupni ne samo sad, već potencijalno zauvek; da li tako povjerljiv rad treba davati privatnim ugovaračima; šta povlači za sobom efektivan nadzor dok je javnost u mraku; i kada zabrinutost za nacionalnu bezbjednost može skliznuti u nekontrolisanu vlast?

Poziv dužnosti

Poziv dužnosti i patriotski pedigre dobili su prioritet u Snoduenovom opisu motiva za objelodanjivanje tajnih programa nadziranja, ali njegova knjiga takođe upozorava na opasnosti masovnog nadziranja koje dolaze s tehnološkim napretkom, posebno kako se vještačka inteligencija stapa s kapacitetima nadziranja, piše Gardijan (The Guardian).

“Permanent Record” je Snoudenov pokušaj odgovora na pitanja šta je uradio i kako nazad, upravo kroz nešto što on sam, kako ističe Gardijan, smatra neugodnim i antitetičkim: kršenjem sopstvene privatnosti i otvaranjem onoga što naziva “prazna zona koja se nalazi izvan domaha države”. Taj prostor je čuvao šest godina, ali njegov opis iskustava koji su ga doveli do značajne odluke, zajedno s detaljima o porodičnom porijeklu, služe kao snažna odbrana od optužbi da je izdajnik, ocjenjuje list.

Knjiga takođe nudi podsjetnik da je objelodanjivanje masovnog nadgledanja i obimnog skupljanja ličnih podataka važno sada kao što je bilo 2013. i još više, tvrdi Snouden, imajući u vidu da su privatne kompanije sada postale čudovišta novih podataka.

Snouden dolazi iz porodice patriota – jedan djeda mu je bio kontraadmiral, otac je radio za obalsku stražu, a majka je radila u NSA. U mladosti se zainteresovao za kompjutere i bio je opsjednuti očevim Komodorom 64 (Commodore), a s pojavom interneta je svaki slobodan trenutak provodio onlajn, učeći kako da kodira i kako da razbija kodove. Poslije napada terorističke organizacije Al-Kaida na SAD 11. septembra 2001, pridružio se vojsci. Sada kaže da se najviše kaje zbog svoje “refleksne, neupitne podrške” odluci da se pokrene rat poslije napada i kako je to dovelo do “tajnih mjera, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova”.

Za taj paralelni univerzum je saznao radeći za različite obavještajne službe na unapređenju prastarih informatičkih sistema.

Veliki trenutak je došao kada je pitan da sastavi prezentaciju kineskih “potpuno zapanjujućih” kapaciteta nadziranja. Kada je to uradio, shvatio je da gleda u “ogledalo i vidi odraz Amerike”, pa je želio da ustanovi da li su njegovi strahovi osnovani.

Ljut svojim otkrićem kopirao je dokumenta o najšokantnijem programu skupljanja dokumenata na malu sim karticu koju je prokrijumčario iz zgrade NSA.

Snouden je na kraju odlučio da nije odan agencijama za koje je radio, već javnosti koju je trebalo da one štite, ukazuje Gardijan i ističe da je osjetio da su obični građani izdani i da ima dužnost da objasni kako.

Izdajnik ili patritota

S druge strane, časopis Njujorker (The Newyorker) ocjenjuje da Snoudenovi memoari ne rješavaju ključna pitanja njegovog slučaja uzbunjivača – “Permanent Record” je autobiografija gejmera, ispijenih očiju prikovanih za ekran i željnog nevidljivosti.

Kritičari Snoudena optužuju za izvlačenje i izokretanje, a pristalica ga vide kao svetionik iskrenosti i plemenitosti nespornog integriteta, ukazuje Njujorker uz ocjenu da će čitaoci biti podijeljeni i oko njegovih memoara, iz kojih neće saznati mnogo osim kako izgleda um gejmera, pošto veći dio knjige bilježi, ne Snoudenova otrkića i njihove posljedice, već njegovo djetinjstvo, adolescenciju i rane godine odraslog doba, igru po igru, od Nintenda do NSA.

Snouden je kontroverzna ličnost, a uzbunjivanje, kako Snouden opisuje šta je uradio, sporno je pitanje, posebno kad je riječ o obavještajnim operacijama, ocjenjuje Njujorker.

Veći dio kontroverzi u Snoudenovom slučaju tiče se nečega što izgleda kao pitanje mišljenja – da li je patriota ili izdajnik.

Obamina administracija ga je optužila za izdaju po zakonu o špijunaži. Njegovi kritičari sugerišu da bi trebalo da ide na suđenje, mada bi proces, pošto je materijal koji je ukrao povjerljiv, bio zatvoren za javnost, čime su šanse za pravično suđenje dodatno smanjene.

Ljudi koji smatraju Snoudena patriotom tvrde da je razotkrivanje masivnog programa nadzora NSA usluga javnosti i herojski čin, dok oni koji ga smatraju izdajicom tvrde da su njegova otkrića unazadila američke protivterorističke operacije i da su ugroženi obavještajni agenti SAD i njihovi izvori širom svijeta. Neki ukazuju i na okolnosti njegovog bijega – prvo je tražio utočište u Hong Kongu, a onda dobio azil u Rusiji – pa tvrde da je vojne tajne SAD dao Kini i da ga je iskoristio ruski predsjednik Vladimir Putin.

Dilema patriota-izdajnik ne bi trebalo da je pitanje mišljenja, ali je zakon ovde nejasan, ističe Njujorker.

S jedne strane, ako je Snouden patriota, onda zaslužuje zaštitu kao uzbunjivač, ali je problem što je potpisao zakletvu da neće odavati državne tajne, a zakon o zaštiti uzbunjivača ne štiti ljude koji otkrivaju povjerljive informacije.

S druge strane, ako je Snouden izdajica, ministarstvo pravde je u pravu što ga je optužilo po zakonu o špijunaži, osim što ne djeluje da je bio špijun – FBI vjeruje da je Snouden radio na svoju ruku.

“Permanet Record” ne rješava ta pitanja niti pokazuje mnogo interesovanja za njih, ističe njujorški časopis.

Povratak kući?

Snouden je u intervjuu za američku televiziju CBS rekao da želi da se vrati u SAD, ali pod uslovom da dobije pravično suđenje, što, prema njegovim riječima, američka Vlada odbija da garantuje.

Na pitanje da li smatra da su njegovi postupci nezakoniti, Snouden je odbio da zauzme stav, ali je rekao da “nije teško” napraviti argumentaciju da je prekršio zakon, mada, s druge strane, Vlada SAD još nije pokazala da je njegov potez nanio štetu.

NSA je u saopštenju za CBS navela da je Snouden prekršio životnu obavezu da štiti povjerljive informacije i da je izdao povjerenje svojih kolega i američkog naroda.

Snouden je odbacio da je položio zakletvu kada je ušao u CIA, tvrdeći da tako nešto ne postoji, već da postoji sporazum o tajnosti i zakletva službi u kojoj se zaklinje na čuvanje, ne službe ili predsjednika, već Ustava SAD od svih neprijatelja, spoljnih i unutrašnjih.

“I to postavlja pitanje, šta se dešava kada naše obaveze dođu u sukob”, rekao je on.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Realan
Gost
Realan

Svaka cast Snoudenu, da je vise takvih svijet bi bolji bio….

Definicija
Gost
Definicija

Špijun je kada otkriva tajne zapadnih zemalja a uzbunjivač je kada otkriva tajne istočnih zemalja

Send this to a friend