Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEK) i zemlje van kartela predvođene Rusijom dogovorile su produženje ograničenja proizvodnje nafte s ciljem da se povećaju cijene, ali i formalizovali savez u kojem dominiraju Moskva i Rijad.
Poslije novog dogovora Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) i država van tog kartela, na čelu s Rusijom, da produže ograničenje proizvodnje nafte s ciljem povećanja cijene – učesnice sporazuma su formalizovale saradnju u kojoj glavnu riječ imaju Moskva i Rijad, što bi moglo uticati na geopolitičku dinamiku na tržištu tog energenta, pišu svjetski mediji.
Koncentracija moći u rukama Moskve i Rijada
Ove nedjelje je 14 članica OPEK-a produžilo dogovor s 10 zemalja izvan te organizacije, na čelu s Rusijom, o ograničenju proizvodnje nafte do 2020. godine, piše Volstrit džurnal (The Wall Street Journal), ali i ističe da je u pokušaju kartela da poveća cijene nafte sužena osnovina odlučivanja – sad su važni jedino Rijad i Moskva.
OPEK je nastao 1960. kao partnerstvo Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije i Venecuele. Vremenom je pridodavao članice i povećavao svoju moć – 70-ih godina je sedam zalivskih zemalja pokrivalo skoro 40 odsto svjetske proizvodnje, podsjeća američki list.
Uticaj kartela je poslije počeo da se smanjuje i ukupni udio zemalja kartela u svjetskoj proizvodnji je sada nešto iznad 30 odsto, ali kada se spoji s Rusijom, kontrola nad tržištem nafte skače na preko 45 odsto, ukazuje Volstrit džurnal.
Pored toga, kako piše list, ruski predsjednik je preuzeo glas OPEK-a prošlog vikenda kada je objavio odluku o produženju ograničenja proizvodnje poslije sastanka sa saudijskim prijestolonasljednikom Muhamedom bin Salmanom. Međutim, i s nastavkom partnerstva, cijena referentne nafte Brent pala je oko pet odsto od prošle nedjelje, uprkos rastu na berzama i ublažavanju trgovinskih tenzija što bi trebalo da povoljno utiče na potražnju.
Pod pritiscima Trampa, OPEK prihvatio Putina
Na složene geopolitičke i ekonomske odnose na tržištu nafte ukazuje i agencija Rojters (Reuters) koja piše da su OPEK i Rusija, nekada nepoverljivi rivali, ušli u brak iz interesa s ciljem da povećaju cijene nafte kako bi poduprle svoje finansije. S druge strane, kartel, koji de fakto predvodi Saudijska Arabija, tim potezom takođe može ojačati svoju poziciju dok je suočen sa zahtjevima američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) da se snize cijene.
Putin je poslije sastanka sa saudijskim prijestolonasljednikom najavio da će OPEK produžiti ograničenje proizvodnje nafte, prije nego što se ta organizacija uopšte sastala da odobri takav dogovor, što je razgnijevilo neke od članica koje su nezadovoljne vodećom ulogom Rusije u oblikovanju politike te grupe, navodi agencija.
Članice su međutim prihvatile realnost da Moskva može pomoći OPEK-u u podizanju cijena nafte u trenutku kada se organizacija suočava s pritiskom na drugom frontu – od predsjednika SAD. Rojters ukazuje da se na rusko-saudijsku dominaciju posebno požalio iranski ministar za naftu Bidžan Zanganeh, prije nego što su se ministri članica sastali u Beču da bi u suštini stavili pečat na gotov dogovor, ali da je i on na kaju stao iza sporazuma.
I ostale članice su se povoljno izrazile o uticaju Moskve. Takvo horsko odobravanje je, ističe Rojters, oštar zaokret u odnosima OPEK-a i Rusije koji su decenijama bili ispunjeni antipatijom i nepovjerenjem, posebno otkad je Moskva 2001. pristala da smanji proizvodnju u saradnji s kartelom, a onda povećala proizvodnju. Sada saradnja Putinu omogućava dodatne prihode, a Saudijskoj Arabiji podršku nasuprot Trampu koji zahtijeva da Rijad poveća snabdijevanja ako želi vojnu pomoć SAD u sukobu s regionalnim rivalom Iranom, ocjenjuje agencija.
Direktor Blek gold investors (Black Gold Investors) Geri Ros (Gary Ross) rekao je za Rojters da nije bilo delikatno što je Saudijska Arabija dozvolila Putinu da objavi dogovor, ali da to pokazuje promjenu dinamike na tržištu nafte. On je dodao da je Putin od ključnog značaja za OPEK, a da je i dalje u najboljem interesu Rusije da sarađuje sa OPEK-om, pošto polovina njenog budžeta dolazi iz prihoda od energenata. Rusiji je potrebna cijena od 45 do 50 dolara po barelu da uravnoteži budžet dok su njene finansije opterećene sankcijama SAD poslije aneksije Krima. Saudijskoj Arabiji je potrebna još viša cijene od 80 američkih dolara, pri čemu je nafta Brent sada na oko 65 dolara po barelu.
Nova polja geopolitičkog uticaja Rusije?
Rusija je shvatila da je njena budućnost kao proizvođača nafte sve zavisnija od OPEK-a, ali isto važi u suprotnom smjeru, piše Njujork tajms (The New York Times) povodom toga što su u utorak OPEK i drugi proizvođači nafte predvođeni Rusijom potpisali “Povelju o saradnji” za upravljanje globalnim tržištem nafte.
Najavljeni sporazum daje Moskvi novo polje geopolitičkog uticaja, koje je od posebnog značaja za SAD, rekao je direktor Centra za globalnu energetsku politiku na Univerzitetu Kolumbija Džejson Bordof (Jason Bordoff). On i drugi analitičari kažu, navodi list, da bi sve čvršća saradnja Rusije s OPEK-om i posebno sa Saudijskom Arabijom, mogla promijeniti geopolitičku dinamiku naftnog tržišta, ali izazvati podozrenje u SAD.
Dogovor, o kojem je OPEK iznio malo detalja i koji moraju ratifikovati vlade učesnica, proizašao je iz napora, predvođenih Saudijskom Arabijom i Rusijom, da se formalizuju dvije i po godine koordinacije u ograničenju proizvodnje nafte kako bi se ojačale cijene koje su pod pritiskom povećanja proizvodnje, posebno iz naftnog škriljca u SAD. Rusija je donedavno nevoljno sarađivala s drugim naftnim gigantima i trebalo je da dođe do sloma cijene nafte 2014. da bi se priključila smanjenju proizvodnje 2016, podsjeća njujorški list.
Moskva je dogovorom s OPEK-om pojačala uticaj nad sirovinom koja ima veliki ekonomski i politički značaj i za Rusiju i za SAD, prenosi list ocjene analitičara. Smanjenje na koje je Rusija pristala – 230.000 barela dnevno – malo je u poređenju s obzirom na to koliko nafte proizvodi. Saudijska Arabija je pristala da smanji proizvodnju za 320.000 barela, ali zapravo dnevno proizvodi milion barela manje nego krajem 2017. Time je u zamjenu za relativno mali doprinos Rusije, Putin izgleda povećao svoj uticaj na tržištu nafte, piše list.
S druge strane, ukazuje Njujork tajms, analitičari kažu da obimna intervencija na tržištu ima smisla usljed neizvjesnosti koja proizlazi iz trgovinskog rata SAD i Kine, ali da to ne može trajati beskonačno. OPEK skoro u kontinuitetu smanjuje proizvodnju od kraja 2016. i glavni rezultat dosad je bio postepeni gubitak udjela u tržištu pred proizvođačima iz škriljca u SAD i drugim zemljama izvan OPEK.
‘Partnerstvo od istoka do zapada’
Dok je OPEK nekada mogao da promeni tržišta nafte samo jednom najavom, toj organizaciji je danas potrebna pomoć ključnih partnera – posebno Rusije – da izvrši takav uticaj, ističe američki Nešnal pablik rejdio (National Public Radio – NPR).
Decenijama je OPEK sam imao velik uticaj, pošto su njegove članice kontrolisale većinu snabdijevanja sirovom naftom u svijetu, ali se ravnoteža moći na globalnom tržištu nafte promijenila, ukazuje NPR. Tehnološka revolucija je oslobodila velike količine ranije teško dostupne nafte, a SAD su neočekivano postale najveći proizvođač nafte u svijetu i značajan izvoznik, pa se OPEK našao u poziciji da kontroliše manje od polovine svjetske sirove nafte i gleda kako cijene padaju.
Zato se Saudijska Arabija, kako navodi američki radio, okrenula zemlji koja do prije nekoliko godina nije sarađivala s OPEK-om u smanjenju proizvodnje – Rusiji, koja je poslije SAD i Saudijske Arabije najveći proizvođač nafte u svijetu. Ove nedjelje je “Poveljom o saradnji” formalizovan prošireni savez, koji uključuje Kazahstan, Meksiko i druge zemlje, navodi NPR i citira saudijskog ministra za naftu Halida Al-Faliha koji je rekao da je to “istorijski” potez pošto je “stvoreno jedno od najsnažnijih partnerstava proizvođača u istoriji, koje se proteže širom svijeta od istoka na zapada”.
Izgradnja tog partnerstva nije bila laka, ukazuje NPR, pošto je Iran, jedan od osnivača OPEK-a, oduvijek bio sumnjičav prema regionalnom rivalu Saudijskoj Arabiji, a novi OPEK+ dogovor – koji se zasniva na partnerstvu Rijada i Moskve – daje još više autoriteta Saudijcima.
Analitičari, kako dodaje NPR, ocjenjuju da Iran ima razloga za zabrinutost da bi saudijsko-rusko partnerstvo moglo ugroziti strateški vojni savez Irana i Rusije. Zbog toga se Iran, mada je prihvatio smanjenje proizvodnje, usprotivio formalizaciji saveza i iranski ministar za naftu je rekao da bi “OPEK mogao umrijeti” kao rezultat dominacije Saudijske Arabije i Rusije, ali je posle maratonskih pregovora, Iran pristao da potpiše tekst povelje.
