Predsjednik Južne Koreje, Mun Džae In, zaslužan je za ono što se do nedavno smatralo nezamislivim – pomirio je i radi sve što je u njegovoj moći kako bi se održao sastanak lidera Sjeverne Koreje Kim Džong Una i američkog predsjednika Donalda Trampa. Mun, liberalni advokat i aktivista, čija su specijalnost ljudska prava, nalazi se na čelu Južne Koreje od maja prošle godine i oduvijek je bio zagovornik umjerene politike prema Sjevernoj Koreji.
Iako je Mun u drugom planu zbog mogućeg sastanka Trampa i Kim Džong Una, sve zasluge za približavanje sjevernokorejske i američke strane, kao i moguće pomirenje na korejskom posluostrvu poslije više od 70 godina, pripadaju upravo njemu.
Otac predsjednika je prebjegao iz Sjeverne u Južnu Koreju, zbog čega su ga mnogi njegovi protivnici pred izbore verbalno napadali da je simpatizer režima u Pjongjangu.
“Činjenica je da Mun namjerava da potpuno promijeni pristup sjevernom susjedu i to ne samo u odnosu na prethodnu vlast, već i u odnosu na dugogodišnju međunarodnu izolaciju koja se dolaskom Donalda Trampa u Bijelu kuću samo pojačala”, naveo je prošle godine “Dojče vele”, što se iz današnje perspektive može realno sagledati i utvrditi da je Mun, ne samo ispunio obećanje, već je i na putu da uspije da to uradi u veoma kratkom roku.
Mun smatra da Seul treba da vodi samostalnu politiku prema Sjevernoj Koreji i da zauzme vodeću poziciju u očuvanju mira i stabilnosti na Korejskom poluostrvu.
Imao je teške razgovore i lobiranja između Trampa i Kima, čije se diplomatsko ulaganje, kako se približavao datum samita (12. jun), isplatilo. Čak i prošle nedjelje, kada je izgledalo da će istorija malo sačekati, kada je Tramp otkazao samit, Mun je nastavio da pregovara, što je rezultiralo iznenadnim sastankom sa Kim Džong Unom za vikend.
Predsjednik Južne Koreje preuzeo je kontrolu nad onim što se smatra da će donijeti konačni mir na Korejskom poluostrvu, a to je trenutno sastanak Kima i Trampa.
Mun je planirao da se, ako postane predsjednik, sretne sa sjevernokorejskim liderom, ponovo otvori zonu Kaesong kao i jedno odmaralište u sjevernokorejskim planinama. U tome je i uspio, čak se vidio sa liderom Sjeverne Koreje dva puta za mjesec dana.
U aprilu ove godine, Kim Džong Un prvi put je prešao granicu i stigao u Južnu Koreju, gdje ga je dočekao Mun Džae In, koji ga je pohvalio zbog “veoma hrabre odluke” da dođe na Jug na istorijski sastanak dvije Koreje. Kim Džong Un postao je prvi sjevernokorejski lider koji je kročio u Južnu Koreju od kako je poluostrvo podijeljeno ratom iz 1953. godine.
Kim Džong Un je pozvao tada južnokorejskog lidera da nakratko kroči u Sjevernu Koreju, što je on i učinio, nakon čega su se zajedno vratili u Južnu. Sve vrijeme držeći se za ruke.
“Istorija počinje sada”, rekao je lider Južne Koreje.
Mun je tada rekao da ima visoka očekivanja da će oni uspjeti da postignu dogovor koji će biti “veliki poklon cjelokupnom korejskom narodu i svakoj miroljubivoj osobi na svijetu”.
To je bio prvi samit dvije strane poslije više od 10 godina, a tek treći za 65 godina od kraja Korejskog rata.
Južnokorejski zvaničnici izjavili su da bi predsjednik Mun Džae In mogao da prisustvuje samitu lidera Sjeverne Koreje Kim Džong Una i SAD Donalda Trampa.
Munovo prisustvo zavisi od napretka u razgovorima o samitu između lidera SAD i Sjeverne Koreje, saopšteno je iz predsjedničke Plave kuće.
Istorijski sastanak trebalo bi da se održi 12. juna u Singapuru i to bi bio prvi susret lidera te dvije zemlje.
Detalji o potencijalnom samitu nisu poznati, ali se očekuje da će se voditi diskusija o denuklearizaciji Korejskog poluostrva. SAD i Sjeverna Koreja ne slažu se u vezi sa time šta podrazumijeva “denuklearizacija”.
Mun je izbaran prošle godine za predsjednika tokom “eksplozije idealizma”, nakon masovnog pokreta “Svjetlost”, kada je srušena konzervativna i korumpirana predsjednica Park geun-he. Tada je napravio nešto novo u korejskoj politici – pokušao je da prevaziđe poslijeratnu ideološku podjelu zemlje.
Kao i većina ljevičarsko orijentisanih Južnokorejaca, Mun je kritičan prema mega-konglomeratima u zemlji i ravna se sa siromašnom i radničkom klasom. Simpatizuje se sa korejskim žrtvama za vrijeme japanskog kolonijalne vladavine i vojnim diktaturama iz svoje zemlje. Mun ne koristi antiameričku retoriku i nije voljan, ili ne može, da dovede u pitanje veliku američku vojnu prisutnost u Južnoj Koreji.
Vjeruje da Korejci treba da budu na čelu korejskog mira, ali je brzo pohvalio Trampa i podržao razgovore koji bi uključivali sve tri zemlje.
Mun je započeo svoj posao u februaru, za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu. Koristeći duh i spektakl Igara, povezao je dvije Koreje, i u izvjesnom smislu, SAD i Sjevernu Koreju.
Koliko je skroman predsjednik Južne Koreje, govori i činjenica da je predložio Trampa za Nobelovu nagradu za mir zbog “rješavanja situacije u vezi sa Sjevernom Korejom”, iako je, realno gledajući, Mun taj koji je prvi ispružio ruku ka svojim komšijama i od početka je vodio politiku pomirenja.
Kako piše Atlantik, Mun je tip progresivnog lidera Južne Koreje. Viši južnokorejski zvaničnik, koji je zatražio anonimnost zbog osjetljivosti pregovora sa Sjevernom Korejom, rekao je da je Munova vlada “poslala konzistentnu poruku Sjevernoj Koreji da je otvorena za dijalog kad god i bilo gdje” i da je predsjednik “od početka želio da iskoristi Olimpijske igre kao prozor za pokretanje dijaloga.”
