Virolozi su u trenutnoj krizi odlučujući savjetnici političara. Ali oni ne mogu i ne smiju da donose odluke, smatra Aleksander Gerlah.
Izgleda da Njujork najgore već ima iza sebe. Prošle nedjelje je prošao kroz teška iskušenja – tri dana za redom po 800 mrtvih. Istovremeno su se pojavile i neke dobre vijesti: značajno se smanjio broj novih pacijenata na intezivnoj njezi. Samo 17 novih slučajeva u poređenju sa 300 novih pacijenata sa najtežim simptomima dnevno – to izgleda kao pravo čudo. Mjere “socijalnog distanciranja” počinju da djeluju.
Osim toga, znatno manje bolničkih kreveta je zauzeto nego što su predvidjeli stručnjaci. Guverner savezne države Njujork Endrju Kuomo je prije tri nedjelje računao da će biti neophodno 140.000 kliničkih kreveta i 40.000 kreveta na stanicama za intenzivnu njegu. Ispostavilo se da je bilo potrebno “samo” 19.000 bolničkih kreveta i 5.000 kreveta na intenzivnoj njezi.
Virolozi kao političari?
Takav razvoj događaja ponovo je podstakao diskusiju o tome koliko dugo se moraju zadržati restriktivne mjere. Nije malo onih koji ističu da se prognoze virologa nisu ostvarile, pa ne bi trebalo da se njima prepusti politika. Iza cijele debate se krije principijelno pitanje – koliko izabranih političara a koliko stručnjaka je najbolje za opšte dobro.
Stručnjaci poznaju detaljno svoju materiju . Sjetimo se ekspertne vlade Marija Montija u Italiji prije jedne decenije, za vrijeme finansijske krize. Izabrani predstavnici predstavljaju ljude koji su ih birali. U idealnom slučaju bolje osjećaju puls naroda, ali u stručnim stvarima moraju da potraže pomoć eksperata.
Politika kao sinteza
Politika je, kao što se vidi i u pandemijskoj krizi, vaganje različitih maksimalističkih interesa, sa ciljem da se postigne najbolji rezultat za najveći mogući broj ljudi. U trenutnoj situaciji to znači da bi virolog na osnovu svog znanja mogao da dođe do zaključka da je najbolje da godinu dana ostanemo kod kuće. On vidi samo pitanja bolesti i zdravlja izolovano od cjeline, jer nije toliko stručan u oblastima kao što su ekonomija, sociologija.
Ekonomisti s druge strane kažu – ako ekonomiju stavimo u karantin godinu dana, ona se od toga ne bi mogla oporaviti. Sociolozi i psiholozi opominju da rastuća nezaposlenost dovodi do masovnog osiromašenja, zapostavljanja djece, gladi, kućnog nasilja i porasta broja samouubistava. Svi ovi faktori imaju različitu težinu zbog specifičnosti različitih zemalja.
Političari moraju sve te različite savjete stručnjaka iz različitih oblasti dovesti do sinteze. Moraju razraditi predlog koji uzima u obzir sve scenarije i povezuje ih. Taj predlog mora biti izvodiv i ljudi moraju biti u mogućnosti da ga razumiju i podrže. Guverner države Njujork Endrju Kuomo je na primjedbu da su stručnjaci omanuli u svojim prognozama odgovorio da je on radije htio da ide na sigurno nego da izgubi više ljudskih života.
Vrijeme je za sposobne lidere
U međuvremenu se za riječ javljaju stručnjaci koji svoj pogled, svoja istraživanja i projekte žele da učine poznatijim tako što se suprotstavljaju etabliranom mišljenju. Taj hor različitih glasova samo zbunjuje obične građane. Zato je kucnuo čas za politiku, na potezu su sposobni lideri. Odličan virolog Kristijan Drosten ne bi nužno bio dobar kancelar Drosten.
Naredne nedjelje donose diskusiju, a potom odluke i njihovo sprovođenje u suzbijanju zaraze. Svjedoci smo vjenčanja politike i sposobnosti da se na osnovu činjenica i predviđanja izdvoji ono što je stvarno izvodivo, kako bi političari zaista predvodili ljude.
