Papa Franjo u Africi je dočekan skoro kao rok zvijezda, dok je, s druge strane, u bogatim zemljama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, pod oštrim kritikama konzervativnih crkvenih krugova. Papa kaže da se moli da ne dođe do raskola, ali i da se ne plaši.
Poglavar Rimokatoličke crkve Franjo poslije posjete afričkim zemljama, gdje se ponovo založio za saosjećanje sa siromašnima, pravdu za migrante i zaštitu životne sredine, iznio je dosad najotvorenije priznanje tenzija s konzervativnim katolicima u SAD koji ga optužuju za antikapitalistički program i odstupanja od osnovnih učenja crkve, pišu svjetski mediji.
‘Molim se da ne bude raskola’
Suočen s upornim protivljenjem katoličkih konzervativaca iz SAD i optužbama da gura tradicionaliste od crkve, papa je rekao da se nada da neće doći do raskola, ali i da ga se ne plaši, ističe Njujork tajms (The New York Times).
Franjo je to rekao dok se vraćao u Rim iz posjeta Mozambiku, Madagaskaru i Mauricijusu koje su pokazali prioritete njegovog papstva – približavanje siromašnim, zalaganje za pravdu za migrante i druge marginalizovane, kao i za zaštitu životne sredine od razuzdanog kapitalizma.
Takvim zalaganjima, ukazuje Njujork tajms, Franjo je otuđio neke konzervativce, posebno u SAD, koji kažu da promoviše antiamerički i antikapitalistički program, ali i da odstupa od osnovnih učenja crkve.
“Molim se da ne bude raskola, ali se ne plašim”, rekao je papa novinarima na avionu za Rim, dodajući da “uvek postoji mogućnost raskola u crkvi”, ali da “put raskola nije hrišćanski”.
Neki od Franjovih bliskih saradnika posljednjih mjeseci javno govore da je meta zavjere konzervativnih neprijatelja koji su ugroženi pristupom koji je crkva zauzela po njegovim vođstvom, prenio je Tajms. Njegov blizak savjetnik Antonio Spadaro, jezuit koji uređuje časopis Sivilita katolika (Civilta Cattolica), optužio je američke ultrakonzervativne katolike da prave sraman savez “mržnje” s evangelističkim hrišćanima uz pomoć predsjednika SAD Donalda Trampa (Trump).
Ultrakonzervativno krilo Katoličke crkve u SAD često kritikuje Franja, tvrdeći da se ne protivi dovoljno snažno abortusu, a da je previše sažaljiv prema homoseksualcima i razvedenima, kao i da je previše pomirljiv prema muslimanima, ističe agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Najžešći i najglasniji papin kritičar je američki kardinal Rejmond Burk (Raymond Burke), konzervativni sveštenik koji je posebno kritikovao kako je Franjo rješavao krizu s pedofilima među sveštenicima, za koju je Burk optužio homoseksualnost.
Pojedini nezadovoljni konzervativni katolici traže papinu ostavku, optužujući ga za “jeres”, dodaje AFP i ukazuje da su vođu 1,2 milijarde katolika u svijetu, zbog njegovih čestih kritike kapitalizma i podrške ugnjetavanima, neki označili kao komunistu.
Franjo međutim insistira da su njegove izjave o društvu isto ono što je govorio papa Jovan Pavle Drugi koji je veoma popularan među konzervativnim katolicima. “Iste stvari! Kopiram ga!” Dok je rekao da pozdravlja “konstruktivnu kritiku”, papa je rekao da nema vremena za one koji mu s osmijehom zabijaju nož u leđa.
Najpoznatija podjela u hrišćanskoj crkvi je bio Veliki raskol 1054. na istočno i zapadno hrišćanstvo koji traje skoro 1.000 godina, dok je, podsjeća AFP, u 20. vijeku najznačajniji raskol predvodio francuski nadbiskup Marsel Lefevr (Marcel Lefebvre) koji se odvojio s malim brojem katolika, postavivši četiri biskupa bez odobrenja pape 1988. godine.
Odbrana siromašnih i kritike bogatih
Dok je išao u posjetu nekim od najsiromašnijih zemalja na svijetu, papa je iskoristio priliku da napadne svoje neprijatelje među najbogatijim, ocjenjuje britanski Gardijan (The Guardian) u uredničkom komentaru.
Na putu iz Rima, papa je na pitanje o knjizi francuskog novinare o naporima konzervativnih crkvenih krugova u SAD da bude smijenjen, rekao je da mu je “čast” kada ga Amerikanci napadaju, navodi Gardijan i ističe da nema greške kad je riječ o dubini podjele u najvećoj i najvažnijoj hrišćanskoj crkvi u svijetu.
U Njemačkoj, Francuskoj i SAD crkva je podijeljena na liberalne i konzervativne struje, koje se međusobno optužuju za pad broja vjernika i skandale sa zlostavljanjima, ukazuje londonski list.
S druge strane, papa ostaje odlučan da preorijentiše crkvu ka jugu, gdje i dalje raste impresivno, posebno u Africi i da se stavi na stranu siromašnih. Ma koliko djelovalo da crkva malo znači u razvijenom svijetu, nema spiritualnog vođe koji iznosi argumente protiv neobuzdanog kapitalizama i uništavanja okoline tako silovito i s tolikom publikom kao što Franjo radi na jugu, ističe Gardijan.
Papa u Africi kao rok zvijezda
Dok je veći dio ove godine u Vatikanu bio u sjenci svešteničkih zlostavljanja, Franjo je odlazak iz Rima iskoristio da ponovi teme za koje želi da obilježe njegovo papstvo, ističe BBC uz ocjenu da nije slučajno odabrao Mozambik, Madagaskar i Mauricijus.
Prema podacima UN, 80 odsto stanovnika Mozambika ne može da priušti minimalne troškove adekvatne ishrane, dok 90 odsto stanovništva Madagaskara živi s manje od dva dolara dnevno. Madagaskar, dodaje BBC, prolazi kroz žestoku deforestaciju – 40 odsto njegove šume je nestalo u posljednjih 60 godina, što je posebno opasno pošto se 80 odsto njegovih biljnih i životinjskih vrsta ne može naći drugdje na planeti. Slično, Mozambik je izgubio osam miliona hektar šume od 1970.
Papa je u Mozambiku kritikovao “težnje za grabljenjem i haranjem podstaknute pohlepom” spolja, dok je na Mauricijusu pozvao da se prihvataju migrantski radnici, prenosi BBC i ukazuje da se na otvorenoj misi na Madagaskaru, prema organizatorima, okupilo više od milion ljudi. Buka okupljenih, ističe britanski servis, više je odgovarala dolasku rok zvijezde nego 82-godišnjeg sveštenika.
Ovo je bila Franjova četvrta posjeta Africi otkada je postao papa 2013. Njegov prethodnik Benedikt Šesnaesti bio je u Africi samo dva puta za osam godina na čelu crkve. Prema podacima Vatikana, broj katolika u Africi se povećao za 6,3 miliona između 2016. i 2018, i sada ih ima više od 150 miliona.
Problemi s američkim konzervativnim katolicima
Na putu iz Afrike, Franjo je iznio do sada najotvorenije javno priznanje tenzija s konzervativnim katolicima u SAD, rekavši da se nada da podjele neće dovesti do raskola, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).
Papu, objašnjava list, kritikuju konzervativni katolici, od kojih su mnogi Amerikanci, zbog umanjivanja značaja tradicionalnih učenja o braku, seksualnosti i bioetici, dok se fokusira na društvena pitanja kao što su klimatske promjene i migracije. Jedan od najistaknutijih kritičara, kardinal Burk je s još trojicom kardinala papi javno uputio kritička pitanja o njegovim stavovima o razvodu.
U SAD se takođe dogodio najveći skandal u Franjovom mandatu – bivši nuncije u SAD optužio je papu da je ignorisao neprihvatljiva seksualna ponašanja tadašnjeg kardinala Teodora Mekerika (Theodore McCarrick). Bivši nadbiskup u Vašingtonu negirao je krivicu, pošto je osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika i nedopustive seksualne odnose s odraslima. Mekeriku je oduzeto sveštenstvo čime je on prvi kardinal koji je dobio takvu kaznu u modernom dobu.
Papa i američki biskupi su se takođe sukobili oko rješavanja seksualnih zlostavljanja i njihovih prikrivanja, ukazuje Volstrit džurnal, dodajući da je Vatikan prošlog novembra spriječio biskupe u planovima da se postave nova pravila za prijavljivanje i kažnjavanje biskupa koji zgriješe, prije nego što je iznio svoja pravila za ta pitanja.
Papine strastvene odbrane migranta i izbjeglica, njegovo protivljenje planovima predsjednika SAD za zid na meksičkoj granica, simpatije prema homoseksualcima i njegova otvorenost da se ponovo vjenčanim razvedenim ljudima dopusti pričešće, stvorili su gnijev među konzervativcima, posebno u SAD, ocjenjuje Dejli telegraf (The Daily Telegraph).
Među konzervativnim katolicima nelagodu izazivaju i Franjova više puta ponovljena upozorenja da neumjerenosti kapitalizma zapostavljaju milione ljudi, kao i da podstiču socijalne tenzije i ugrožavaju planetu.
Franjo je na putu iz Afrike takođe osudio populizam i ksenofobiju, upoređujući populističke političare s nacističkim vođom Adolfom Hitlerom. “Nekada negdje čujem govore koji zvuče slično kao Hitlerovi 1934. To je kao da želimo da vratim prošlost u Evropi”, rekao je on i dodao da je ksenofobija “ljudska bolest, kao boginje”.
Prije tri godine papa je kritikovao Trampove predloge za zid na granici s Meksikom, rekavši da svako ko želi da gradi zidove a ne mostove “nije hrišćanin”, što je naljutilo tadašnjeg republikanskog predsjedničkog kandidata koji je odgovorio da je “sramotno” što papa dovodi u pitanje njegovu vjeru, podsjeća Telegraf.
