Kako su se pas Gobi i maratonac sprijateljili usred pustinje

Ultramaratonac Dion Leonard (41) iz Edinburga je usred 250-kilometarske trke kroz pustinju u Mongoliji slučajno opazio da ga prati pas lutalica. Tada nije ni slutio da je to početak najljepše priče o prijateljstvu u njegovom životu.

Trećeg dana, dok je prelazio rijeku, čuo je cviljenje i lajanje i vidio psa na obali koji ga više nije mogao pratiti. Kad se okrenuo da ponese psa preko rijeke, znao je da “nema nazad”.

Pas, kojeg je nazvao Gobi po pustinji gdje su se sreli, pratio je Leonarda gotovo 128 kilometara. Leonard je taj doživljaj i čudesnu pustolovinu koja je uslijedila opisao u svojoj knjizi “U potrazi za Gobi”.

Ljupki pas pratio ga je u stopu preko pješčanih dina, pa je Dion pustio Gobi da prespava s njim u šatoru, dijeleći s njim ono malo hrane koje je imao i prenoseći ga preko brojnih rijeka.

A nakon trke zarekao se da će pronaći načina da ga dovede k sebi kući u Škotsku. Međutim, desila se prava drama. Pošto je ostavio je u Kini Gobi je nestala, a Dion je odmah organizovao potragu za njom.

Toliko je bio vezan za psa da je pokrenuo crowdfunding kampanju i otputovao u Kinu da je pronađe. Svaki je dan prolazio ulicama Urumqija, a pomagali su mu lokalni ljudi koji su postavljali letke, ispitivali građane i širili vijesti internetom. Tokom potrage stalno su stizale informacije, ali i opasne prijetnje i Gobi i Leonardu. Neki su prijetili da će ubiti Gobi ako im se ne plati, a drugi da su je već ubili.

Ali jedan poziv iz grada doveo je do ponovnog susreta Leonarda s Gobi, pronađene na ulici. Kako je Gobi imala povrijeđen kuk – što je zahtijevalo hirurški zahvat –morala je da boravi u karantinu. Leonard je tako sa psićem proveo četiri mjeseca, a zatim su se zajedno vratili u Edinburg.

Gobi danas sad živi s Leonardom, njegovom suprugom Lucijom i mačkom Larom.

Leonard je imao mnogo teško djetinjstvo, pa su ga ta iskustva nadahnula da udomi Gobi.

“Majka mi je stalno govorila da ništa ne vrijedim. Govorila je i da je bolje bilo da me nikad nije imala i da me mrzi. Kad sam imao 14 godina, noću me je zaključavala u prizemlju kako bi me odvojila od ostale porodice. Godinu dana poslije napustio sam dom i počeo sa prijateljem da živim u hostelu. Da sam ostao, samo Bog zna šta bi se dogodilo sa mnom i kako bih završio. Sigurno bih bio na drogama ili alkoholu. Nisam imao nikoga da mi pomogne, nikoga da me podupre i usmjeri u pravom smjeru. Kad sam vidio Gobi, znao sam da joj neko mora pomoći i da sam ja ta osoba. Želio sam da to uradim”, kaže Dion.