Sestra ili majstor špijunaže: Ko bi mogao da zamijeni Kim Džong Una

Od spekulacija i glasina o zdravlju Kim Džong Una možda neće ispasti ništa, ali uvijek će se postavljati pitanje ko bi mogao da ga naslijedi u skorijoj ili daljoj budućnosti. BBC je razgovarao sa analitičarima o pretendentima na njegovu poziciju i da li je istorija na njihovoj strani.

Muški član porodice Kim vladao je Sjevernom Korejom otkako je osnovao Kim Il Sung 1948. godine – a mitologija ove porodice ima duboke korijene u sjevernokorejskom društvu.

Propaganda o njenoj veličini za građane počinje još prije nego što nauče da čitaju: predškolska djeca pjevaju pjesmicu koja se zove: „Želim da sretnem našeg lidera Kim Džong Una”.

Kako onda zamisliti Sjevernu Koreju bez njene simbolične i političke figure na vrhu? Kako će se elite organizovati, baš kao i društvo u cjelini?

Laki odgovor je: ne znamo. Da sve bude interesantnije, ne znaju ni oni sami. Nikad to još nisu morali da rade.

Uvijek je postojao Kim…

Dok se Kim Džong Un pripremao za preuzimanje vlasti, čak je počeo da se koristi izraz „Loza Paektu” kako bi lakše legitimisala njegova vladavina.

Paektu je sveta i mitologizovana planina na kojoj je, prema predanju, Kim Il Sung vodio gerilski rat i gdje je navodno Kim Džong Il rođen. Kim Džong Un i dalje odlazi tamo kad želi da naglasi važne političke odluke.

Uvijek je u ideološkom srcu zemlje postojao neki Kim.

Kakva bi Sjeverna Koreja bila bez jednog takvog nasljednika? Smatra se da Kim Džong Un (36) ima djecu – ali ona su premlada. Vjeruje se da ima troje djece, da najstarije ima 10 godina, a najmlađe tri.

Sam Kim Džong Un se smatrao veoma mladim kad je preuzeo vlast – imao je svega 27 godina.

Vrlo je vjerovatno da će iznići neka vrsta grupnog vođstva, možda kao u Vijetnamu, koje će se umnogome zasnivati na učenjima i nasljeđu osnivača kako bi učvrstilo vlastiti položaj.

Posmatrači mogu da utvrde ko drži određene ključne položaje i mogu da prate obavještajne podatke iz otvorenog izvora o važnim institucijama, ali ne mogu da procijene na koji način se razvijaju frakcije, niti ko ima moć preko ličnih umjesto institucionalnih veza.

Takođe, ponekad potpredsjednici ili zamjenici direktora drže veću vlast nego šefovi institucija po tituli. Ovo izuzetno otežava bilo kakva predviđanja.

Tri preostala Kima

Postoje tri Kima koji bi potencijalno mogla da učestvuju u političkom sastavu Sjeverne Koreje ukoliko Kim Džong Un nestane. Svi se oni suočavaju sa ograničenjima u produžetku porodične vladavine.

Prva je Kim Jo Džong, Kim Džong Unova mlađa sestra. Za nju se govori da je bila očeva miljenica koji je komentarisao njenu preranu zrelost, njeno zanimanje za politiku od najmlađeg doba. Njen nastup je efikasan, umjeren i, pretpostavlja se, pronicljiv. Mnogo se pričalo o njenoj bliskosti sa bratom.

Na singapurskom sastanku između Kima i Trampa ona je bila prisutna da mu proslijedi olovku za potpisivanje sporazuma, a na narednom sastanku u Hanoju primijećena je kako viri iza ćoška dok njen brat pozira za državničke fotografije.

A opet nije bila izuzeta od privremenog ražalovanja nakon sastanka u Hanoju – navodno zbog njegovog neuspjeha, iako to nikad neće biti potvrđeno.

Ona se ne nalazi u vrhovnom tijelu koje donosi odluke, Komisiji za državne poslove, ali je naizmjenični član Politbiroa i zamjenica direktorke Odeljenja za propagandu i agitovanje (PAD) Radničke partije Koreje.

Ovo možda djeluju kao nekakvi besmisleni akronimi, ali PAD je moćna organizacija koja obezbjeđuje ideološku lojalnost sistema.

Ona je, međutim, žena i zbog toga je teško zamisliti na vrhu jedne tako izrazito patrijarhalne zemlje. Sjeverna Koreja je ekstremno muška država, u kojoj pol sa sobom nosi kruta očekivanja.

Biti vrhovni vođa, a svakako nalaziti se na vrhu vojske, ne uklapa se u očekivani dijapazon ženskih zaduženja.

Drugi je Kim Džong Čul. On je stariji brat Kim Džong Una, ali nikad nije djelovao kao da ga zanimaju politika ili moć. (Za njega se zna da ga zanima Erik Klepton.) U najboljem slučaju, mogao bi da bude simbolična veza sa porodicom Kim: možda da bude postavljen na čelo neke fondacije i zadužen da pročita poneki govor.

Posljednji je Kim Pjong Il, Kim Džong Ilov polubrat. Njegova majka – Kim Džong Ilova maćeha – radila je na tome da on postane Kim Il Sungov nasljednik. To joj nije pošlo za rukom, a Kim Džong Il je skrajnuo kad je počeo da stiče veći uticaj.

Kim Pjong Il poslat je u Evropu 1979. godine, gdje se nalazio na raznim ambasadorskim pozicijama, vrativši se u Sjevernu Koreju tek prošle godine. To znači da je vrlo malo vjerovatno da posjeduje razrađenu mrežu da bi mogao da bude centralni igrač u elitnoj politici Pjongjanga.

Drugi najmoćniji čovjek u Sjevernoj Koreji u ovom trenutku

Ima drugih pojedinaca koji su bili ključni u eri Kim Džong Una, ali je teško znati ko će među njima formirati saradnju i ko će se nadmetati sa kim.

Jedan od njih je Čoe Rjong Hae. On je pod Kim Džong Unom imao uspona i padova, ali nakon što je preživio nekoliko oluja, trenutno sjedi u predsjedništvu politbiroa, a isto tako je i prvi potpredsjednik Komisije za državne poslove.

Prošle godine je postao prvi novi predsjednik u posljednjih 20 godina, zamijenivši ostarjelog Kim Jong Nama – tako da je on čovjek koji predstavlja Sjevernu Koreju na međunarodnim sastancima.

Čoe je bio i na visokim položajima u vojsci i u Odjeljenju za organizaciju i vođstvo (OGD) Radničke partije Koreje, zaduženog za održavanje lojalnosti u čitavom režimu.

To je jedna izuzetno moćna organizacija – ona osigurava privrženost svih građana ideologiji Sjeverne Koreje. Vjerovatno je drugi najmoćniji čovjek Sjeverne Koreje.

Stari majstori špijunaže i politički vrhovnici u usponu

Drugi je Kim Jong Čol. Ovaj general utro je put sastancima Trampa i Kima, sastavši se u nekoliko navrata sa američkim državnim sekretarom Majkom Pompeom. Bio je šef Odjeljenja ujedinjenog fronta (zaduženog za odnose sa Južnom Korejom) i Generalnog biroa za izviđanje, glavne obavještajne službom zemlje.

Čini se da je bio ražalovan poslije neuspjeha pregovora sa SAD, ali je malo vjerovatno da će ovaj prevejani stari majstor špijunaže dugo ostati u zapećku.

Još jedan je Kim Džae Rjong. Pored toga što se nalazi u Komisiji za državne poslove, on je i premijer kabineta, što je umjereno uticajna pozicija. O njemu se relativno malo zna, ali njegova zvijezda je zasjala posljednjih godina dok su drugi oko njega padali.

Poznat je po višegodišnjem upravljanju industrijom i vođenju najizolovanije pokrajine, u kojoj se nalaze ključna vojno-industrijska postrojenja. To bi moglo da znači da je tijesno povezan sa nuklearnim programom.

Džong Kjong Teak je zadužen za Odjeljenje državne bezbjednosti, koje istražuje i kažnjava političke zločine. Ono takođe fizički pomaže da se zaštiti vođstvo zemlje. Ovo su ključna zaduženja koja pomažu u održavanju stabilnosti sistema.

Hvang Pjong So još je jedan zvaničnik koji se nalazio na najvišim vojnim položajima, a vodio je i OGD u eri Kim Džong Una. Kao i Čoe (i mnogi drugi) bio je kažnjen; čini se, međutim, da nije bio rehabilitovan na isti način.

Drugi moćni političari zaduženi za spoljne poslove iz 2010-ih Ri Jong Ho i Ri Su Jong takođe su nedavno bili degradirani. Zamijenili su ih Ri Son Gvon i Kim Hjung Jun. Za potonjeg se priča da je saveznik Kim Jong Čola.

Vojni moćnici

Šačica najistaknutijih generala Korejske narodne armije (KPA) sasvim sigurno bi takođe vršila uticaj u bilo kakvom prelaznom periodu. Trenutno se dvojica njih nalaze u Generalnom političkom birou KPA, Kim Su Gil i Kim Von Hong.

Ovaj biro obezbjeđuje političku lojalnost u vojsci, nešto što bi bilo od apsolutno ključne važnosti tokom perioda neizvjesnosti.

Primjer Kim Von Honga pomaže da se ilustruje koliko je teško predvidjeti kako će moć biti raspodijeljena ukoliko Kim Džong Un ne bude bio više prisutan. Smatra se da su Kim Von Hong i Hvang Pjong So rivali, nadmećući se u uticaju na Kim Džong Una na štetu ovog drugog.

Među vrhovnom elitom, ko bi se sukobio, a ko stupio u savez? Da li bi bilo frakcija za Kim Jo Džong i protiv nje? Da li bi strah od nestabilnosti spriječio da se rivalstva otrgnu kontroli?

Na kraju krajeva, nije u interesu nijednog elitnog političara da vidi kako se njegova država raspada, otvarajući mogućnost za neku vrstu preuzimanja u režiji Južne Koreje, a možda čak i Kine.

Trenutno ne postoji savršen kandidat: njegova sestra morala bi da se izbori sa seksizmom i raskine sa tradicijom muškog nasljednika. Niko drugi nije direktni nasljednik te toliko važne loze Paektu.

Ali na kraju krajeva, oni će svi morati da misle na jedinstvo države zbog čijeg očuvanja su se suprotstavili svakoj međunarodnoj normi.