Šta ako Tramp odbije da napusti Bijelu kuću

U 244 godine američke istorije, nikada nijedan predsjednik nije odbio da napusti Bijelu kuću poslije izgubljenih izbora.

Uredna, zakonska i mirna smjena vlasti jedan je od kamena temeljaca američke demokratije.

Iz tog razloga, objava predsjednika Donalda Trampa da odbija da prihvati poraz od Džoa Bajdena stvorila je situaciju koja je onoliko nova koliko je i uznemirujuća za ovu zemlju.

I predstavlja veliki izazov za analitičare u smišljanju prethodno nezamislivih scenarija.

“Daleko od gotovog”

Tramp je 7. novembra igrao golf izvan Vašingtona kad su velike medijske kuće proglasile Bajdenovu izbornu pobjedu.

Ubrzo poslije toga, Trampov izborni štab objavio je saopštenje u kom se insistira da su ovi „izbori daleko od gotovih”.

“Svi znamo zašto Džo Bajden žuri da se lažno predstavi kao pobjednik i zašto se njegovi medijski saveznici toliko trude da mu pomognu: ne žele da se otkrije istina”, navedeno je u saopštenju.

„Prosta činjenica je da su ovi izbori daleko od gotovih”, dodaje se, čime je nagoviješteno da će Tramp nastaviti da osporava rezultat žalbama, tvrdeći da je došlo do izborne krađe.

Ustav Sjedinjenih Država apsolutno je jasan kad tvrdi da se aktuelni predsjednički mandat „završava u podne 20. januara”.

Džo Bajden je uspio da osvoji dovoljno saveznih država da mu to garantuje više od neophodnih 270 elektorskih glasova.

Stoga, on ima pravo na predsjednički mandat naredne četiri godine.

Donald Tramp ima legalne i legitimne resurse koje i dalje može da iskoristi da ospori rezultat glasanja.

Ali ukoliko ne bude dramatičnog obrta na sudovima u bliskoj budućnosti i on ne uspije da dokaže postojanje neregularnosti za koje inače tvrdi da su se desile bez ikakvih dokaza, 20. januar je datum kad započinje mandat novog predsjednika.

I kad Tramp mora da se povuče.

Ko bi mogao da izbaci Trampa?

Tramp je tokom čitave kampanje nedvosmisleno upozoravao da neće prihvatiti poraz.

On je uporno ponavljao da je čvrsto riješen da ostane na vlasti, bez obzira na to šta kažu izborne komisije, nagovijestivši da je jedini način da izgubi izbore ako oni budu bili pokradeni.

I tako je u zemlji počelo da se priča o tome šta će se desiti ako Tramp ostvari ovu prijetnju i pokuša da zadrži vlast.

O toj hipotezi govorio je čak i Bajden tokom izborne kampanje.

U televizijskom intervjuu datom 11. juna, komičar Trevor Noa pitao je Bajdena da li je pomislio na mogućnost da poraženi Tramp odbije da napusti predsjedničku rezidenciju.

„Jesam, razmišljao sam o tome”, odgovorio je Bajden, dodajući da je ubijeđen da bi, u takvoj situaciji, vojska bila zadužena da ga spriječi da ostane na vlasti i da bi ga prosto izbacila iz Bijele kuće.

Bajdenovo insistiranje da su glasači, a ne kandidati, ti koji odlučuju o ishodu izbora potvrđeno je u saopštenju njegove kampanje izdatom u petak:

„Američki narod će odlučiti o ovim izborima, a vlada Sjedinjenih Američkih Država savršeno je sposobna da izvede neovlašćena lica napolje iz Bijele kuće”, rečeno je.

Moglo bi da se desi da zadatak izvođenja Trampa iz predsjedničke rezidencije dopadne američkim šerifima ili Tajnoj službi.

Tajna služba je civilno tijelo zaduženo za predsjednikovu bezbjednost, ali ona ima i zakonsku obavezu da štiti sve bivše predsjednike i nastaviće da štiti Trampa i poslije 20. januara.

Otkako je Bajdenova prednost na izborima postala očigledna, a objava njegove pobjede djelovala sve bliže, Tajna služba je pojačala mjere zaštite novoizabranog predsjednika.

On sada ima „predsjednički” nivo zaštite, uprkos Trampovom insistiranju da je njegov rival poražen.

Nezamisliv scenario?

Ukoliko bude došlo do najekstremnijeg ishoda i Tramp bude ostao uporan u odbijanju da napusti Bijelu kuću, možda će biti neophodno procijeniti lojalnost snaga bezbjednosti predsjedniku.

BBC je pitao eksperte da li je održivo za Trampa da pokuša da iskoristi snage bezbjednosti da ilegalno ostane na vlasti.

„Da predsjednik zloupotrebi predsjednička ovlašćenja da bi ostao na vlasti nakon što je očigledno izgubio izbore bilo bi teško i uništilo bi vitalne norme. Ali nije nezamislivo”, kaže za BBC profesor Dakota Radesil, stručnjak za politiku nacionalne bezbjednosti i zakonodavstvo pri Državnom univerzitetu u Ohaju.

„To bi nanijelo veliku štetu zemlji, važnim načelima građansko-vojnih odnosa i globalnim izgledima za demokratiju”, upozorio je on.

Međutim, on je pojasnio da je scenario u kom Tramp odbija da preda vlast uz podršku snaga bezbjednosti, malo vjerovatan.

„Vojno osoblje se zaklinje na vjernost Ustavu, a ne političaru koji je trenutno na vlasti. A čovjek koji se nalazi na najvišem vojnom položaju u zemlji u ovom trenutku, general Mark Mili, predsjednik Združenog generalštaba, više puta je ponovio da vojska neće igrati nikakvu ulogu na ovim izborima.”

Profesor Radesil nije jedini koji razmišlja o ovim pitanjima.

Kejša Blejn je profesorka Univerziteta u Pitsburgu i stručnjakinja za studije pokreta društvenih protesta.

„Sama činjenica da moramo da se zapitamo da li će oružane snage intervenisati na izborima govori mnogo o žalosnom stanju stvari u našoj zemlji”, kaže ona za BBC.

„Prije četiri godine, većina Amerikanca se nije pitala oko ovoga. Ali nakon što smo vidjeli da je Tramp posljednjih mjeseci angažovao federalne agente tokom nedavnih nemira u Portlandu i Vašingtonu, to je postao ozbiljan razlog za zabrinutost.

„Ne vjerujem da je to mnogo vjerovatan scenario, ali ne smijemo da ga odbacimo kao ozbiljnu mogućnost, imajući u vidu sve što se desilo ove godine”, dodala je ona.

I zaista, tokom građanskih protesta koji su izbili sredinom godine u okviru antirasističkog pokreta, Tramp je razmišljao o tome da izvede vojsku na ulice da razbije demonstracije.

Njujork tajms je 5. juna pisao da je general Mili ubijedio Trampa da se ne pozove na Zakon o pobuni iz 1807. godine za mobilisanje trupa u aktivnoj službi širom zemlje kako bi suzbio proteste.

List je napisao da je to „granica za koju brojni američki vojni zvaničnici tvrde da je neće preći, čak i ako predsjednik izda to naređenje”.

Na kraju je Tramp izdao naređenje za izvođenje Nacionalne garde, koja, u zavisnosti od okolnosti, može da djela po naređenju predsjednika i/ili guvernera savezne države.

Članovi nevojnih snaga bezbjednosti koji odgovaraju Ministarstvu za domovinsku bezbjednost takođe su učestvovali u suzbijanju protesta u Vašingtonu, Portlandu i drugim američkim gradovima.

I zato su neki spekulisali da bi u izbornoj krizi, Tramp mogao da izda naređenje za angažovanje brojnog naoružanog nevojnog osoblja.

Međutim, pod pretpostavkom da se oružane snage ne stave na raspolaganje predsednikovog političkog opstanka, teško je zamisliti Trampov uspješan potez za ostanak na vlasti.

Nasilje tokom čekanja?

Profesor Radesil kaže da je zabrinut zbog srodnih scenarija.

„Pisao sam već o mogućnosti da predsjednik Tramp pokuša da upotrijebi izvršno naređenje ili da Ministarstvo pravde koje kontrolišu njegovi politički saveznici pokuša da izda ‘direktivu’ kojom se sugeriše da Izvršna vlast smatra da je Tramp pobjednik osporenih izbora”, kaže ovaj ekspert za BBC.

Ali upozorava da bi to bilo „potpuno neprimjereno i neprihvatljivo”.

„Naređenje da vojska nastavi da sluša predsjednika poslije okončanja njegovog mandata 20. januara stavilo bi vojsku u nemoguć položaj.”

„Pola zemlje i mnogi ljudi širom svijeta mislili bi da je apolitična američka vojska zauzela stranački stav. Vojska ne smije nikad, nikad, da primi to naređenje”, kaže profesor Radesil.

A pored ekstremnog slučaja u kom je autonomija oružanih snaga dovedena u pitanje zbog spora između političkih stranaka, drugi upozoravaju da aktuelna politička situacija može da dovede do nasilja i u drugim oblastima.

Situacija u kojoj poraženi kandidat na predsjedničkim izborima odbija da prihvati rezultat može da dovede i do „mogućnosti ozbiljnih građanskih nemira”, kaže Kejša Blejn za BBC.

Trampova retorika je „povećala mogućnost protesta, pa čak i nasilja”, tvrdi ona.

Situacija u američkim gradovima posljednjih mjeseci, kada su demonstranti naoružani do zuba izražavali podršku predsjedniku, kao i pojavljivanje radikalnih opozicionih snaga na ulicama, od kojih su neke takođe bile naoružane, podsjetnik je na trenutnu moguću zapaljivu situaciju u SAD.