Jedan osamnaestogodišnji Indonežanin koji je preživio 49 dana plutajući na moru, na maloj drvenoj platformi za ribolov, koja se otkačila sa sidra dok je na njoj radio, kaže da je bez hrane ostao već za nedjelju dana i preživio jedući ribu, a pijući morsku vodu koju je cijedio kroz odjeću.
Aldi Novel Adilang izjavio je za AP u ponedjeljak da je uključivao jaku ribarsku lampu svaki put kada bi vidio neki brod, a ne može da prebroji koliko ih je prošlo “nesvjesno mog iskušenja”.
Konzulat Indonezije u Osaki, u Japanu, objavio je da je osamnaestogodišnjaka spasao panamski brod 31. avgusta, kod ostrva Guam, 1.920 kilometara od mjesta sa kojeg ga je more odnijelo, a u Indoneziju se vratio nedavno.
On od svoje 16. godine radi na jednom od najsamotnijih poslova na svijetu: na “rompongu” – drvenom splavu s kolibom, održava i pali lampu čija svjetlost noću privlači ribu. Njegova platforma je bila usidrena 125 kilometara od obale arhipelaga Sulavesi.
Obala ostrva se ne vidi sa ribarskih splavova, a mnogobrojni “romponzi” su međusobno udaljeni po nekoliko kilometara, rekla je Adilangova majka Net Kahiking. Snabdijevanje, uključujući hranu i gorivo za generator, donose im se oprilike jednom nedjeljno, ili rjeđe. Čuvari platformi, koji zarađuju 130 dolara mjesečno, putem toki-vokija komuniciraju s ribarskim brodovima kada se približe.
“Bio sam na splavu mjesec i 18 dana, a hrane mi je nestalo već poslije prve nedjelje “, rekao je Adilang. Pošto danima nije bilo kiše, “pio sam vodu koju sam cijedio iz odjeće koju sam natapao u moru”.
Njegov otac, Alfijan Adilang, rekao je da je porodica presrećna što se vratio, ali da je ljuta na njegovog poslodavca jer to je treći put da je mladića odnijelo more jer se platforma otkačila od sida. Prethodna dva puta ga je spasao vlasnikov brod, rekao je mladić.
Splavovi su konopcima vezani za sidra, a Aldi Adilang kaže da pucaju od jakog trenja o platforme zbog talasa.
“Mislio sam da se nikada više neću sresti sa roditeljima, tako da sam se molio svaki dan”, rekao je on.
Adilangu je život spasao prenosivi radio, toki-voki.
“Bilo je rano jutro 31. avgusta kada sam vidio brod i zapalio lampu i u radio viknuo Upomoć!”, rekao je on.
“Brod je prošao oko milje daleko od mene, ali se onda okrenuo ka meni. Možda zato što sam upotrebio englesku riječ”, rekao je on. “Onda su se javili radiom”.
Brod “Arpeđo”(Arpeggio) koji je spasao Adilanga s mora kod Guama, stupio je u kontakt s indonežanskom misijom u Japanu kada je uplovio u Tokujamu, a zvaničnici Konzulata u Osaki su ga preuzeli 6. septembra. Vratio se u Indoneziju 8. septembra.
Adilang, koji ima četvoro starije braće i sestara, rekao je da više ne želi da radi na “rompongu”.
“Moji roditelji se slažu”, dodao je on.
Borba za opstanak.I u zivotui u toj situaciji.Siromastvo tjera da prihvate svakakav posao.Inace zem
lja sa brojnim stanovnistvom.Kao i svugdje u svijetu onaj ko ima tlaci onog koji nema.Jednostavnim jezikom objasnjeno.
Tkanina zadrzava mnogo soli
Ovo je neozbiljno,sta cijedio morsku vodu,pa moze da je cijedi do preksjutra ona ce i dalje biti isto slana,jer je rastvorena u vodi. Isto kao da cijedite mineralnu vodu da nebude vise mineralna
mislim da je vise neozbilno od svijeta, poslodavaca i roditelja sto dijete salju na tako visoko rizican posao.
Kad se stavi slana voda u tkaninu ,tkanina zadrzava 50-60% soli,tako da u unjerenim kolicinama moze se piti a da ne oštetiš organe.plus je jeo ribu a krv ribe i kornjače se može piti i zamijeniti vodu jer ima elektrolite …