Ugledni britanski The Economist objavio je zanimljivu analizu govora američkog predsjednika Donalda Trampa kao glavni razlog njegove pobjede na izborima.
Svi znaju da imitiraju javni nastup Donalda Trampa. U govoru samo usvojite njegovu karikaturalnu mimiku, glasnoću i ritam velikih riječi i snažne intonacije. U pisanom obliku razbacujte se “velikim slovima”, boldirajte emotivne izraze i sve završite uzvičnikom. Takve pristup izgovoru i pravopisu Trampu olakšavaju posao, ali oni ne objašnjavaju lako njegov politički uspjeh. Međutim, način na koji konstruiše rečenice nudi određen uvid u to kako je preuzeo mjesto predsjednika.
Kada se analizira jezik Trampa, uočljivo je izrazito uvjerenje u vlastito znanje. Poput Stiva Džobsa – koji je nadahnuo svoje kolege u Eplu čineći da nemoguće izgleda moguće – i Tramp kreira svoje „polje izobličenja stvarnosti“. Jedna od njegovih omiljenih uzrečica je “ovo ne zna mnogo ljudi …” On je predstavio komplikovanu prirodu zdravstvene zaštite ili činjenicu da je Abraham Linkoln prvi republikanski predsjednik, kao istine koje su samo nekolicini poznate. Srodni zvučni udar koji koristi je “niko ne zna više o tome od mene …” Područja stručnosti koje je Tramp na ovaj način dotakao uključuju finansiranje kampanja, tehnologiju, političare, poreze, dug, infrastrukturu, okolinu i ekonomiju.
Njegovi kritičari su često to pripisivali narcizmu, ali komplementarno objašnjenje je da je i to jedna od njegovih snaga – prodaja. Iz ugla nastupa Donalda Trampa, on posjeduje rijetke informacije. Stoga je u mogućnosti da da kupcu posebno dobru ponudu za posao o kojem “ne zna puno ljudi”. Ako biste bili u iskušenju da posao povjerite konkurenciji, on će vas podsjetiti da “niko ne zna više o tome” od njega.
Možda najupečatljiviji element beskompromisnog vjerovanja Trampa u vlastitu prodajnu tehniku može se sagledati na neobičnom mjestu: njegovim greškama. Tramp se često predstavlja kao jezički kreten, govoreći stvari koje imaju toliko malo smisla da ih njegovi kritičari predstavljaju kao dokaz velikog kognitivnog pada.
Svi ljudi prave neke propuste i spoticanja kada govore: ne samo oni poznati po njima (recimo, Džordž Buš), već i oni poznati po rječitosti (na primjer, Obama). Tramp redovno pravi greške, ali nasuprot njima, njihov se efekat uklapa u ukupni dojam. Pogledajte nedavni intervju za Fox News, u kojem je govorio o različitom stavovima američkih guvernera prema pitanju nošenja maski. Neki su stroži od drugih kada traže da ih ljudi nose kako bi usporili širenje koronavirusa. Ili, kako je rekao Tramp, “oni su više maskični”.
Ono što je izvanredno nije greška. Svakome je lako spustiti se u sintaktičku slijepu uličicu. Mnogi će reći nešto poput “su više mask…” i shvatili da više nemaju kamo. Rečenica zahtijeva “popravku”, koja obično uključuje povratak unatrag. Osim ako ste gospodin Tramp, u tom slučaju ste samouvjereno intonirali „ični“ i krenuli dalje, ne dajući ni naznake problema.
Ovo odbijanje priznanja grešaka pokazuje, naravno, ozbiljnije mane, poput predsjednikove nespremnosti da preuzme odgovornost za zablude svoje administracije za vrijeme pandemije. Takođe pomaže da se objasne dvije misterije. Prvo je neobično izbacivanje riječi koje napisane na stranici izgledaju besmisleno i scenskog prisustva koji očarava publiku – to je asertivna osobina Trampa koja uvjerava više od njegovih riječi.
Drugo je kako to djeluje na njegove obožavatelje. U nedavnom istraživanju koje je proveo Pew, Amerikanci su zamoljeni da Trampa i Džoa Bajdena, pretpostavljenog demokratskog kandidata, ocijene po nekoliko karakteristika. Karakteristika zbog koje Amerikanci daju Trampu najvišu ocjenu je govor. Uprkos izrazito jednostavnom govoru i izraženom preziru prema vježbanju, predsjednikov intenzivni stil govora gotovo je sigurno razlog zbog kojeg je dobio ocijenu posebno zbog jednog kvaliteta: 56 odsto birača i 93 odsto njegovih pristalicaa opisuju ga kao “energičnog”.
