Planeta

Za i protiv opoziva Trampa

Donald Tramp

Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) prolazi kroz teško razdoblje s obzirom da su na optuženičkim klupama njegovi do nedavno najbliži saradnici, a njegov bivši advokat Majkl Koen (Michael Cohen) priznao je krivicu za kršenje američkih saveznih zakona o finansiranju predizborne kampanje te tvrdi da je to uradio po Trampovom nalogu.

Optužbe za kršenje zakona o finansiranju predizborne kampanje vežu se uz imena dvije žene, Stormi Deniels (Stormy Daniels) i Karen Mekdugal (Karen McDougal) kojima je plaćeno kako bi ćutale o aferama s Trampom.

Svjetski mediji se pitaju da li je na redu, koliko je realan te da li je pametan potez njegov opoziv. Tramp je u međuvremenu odgovorio: Ako me smijenite, slijedi veliki slom.

Tramp bi trebalo da prizna

Predsjednik bi trebalo da prizna šta je radio i izvini se javnosti za obmanu, smatra jedan od urednika potrala Politiko (Politico) Rič Louri (Rich Lowry).

“Ako ranije nije bilo očigledno, trebalo bi da bude sada: predsjednik Donald Tramp se bori protiv opoziva”, smatra Louri.

Izjava Koena da je prekršio zakon o finansiranju kampanje, po nalogu Trampa, čini mnogo vjerovatnijim da će ga demokrate opozvati kada dobiju moć i glasove za to. Ovo znači da je Tramp više u političkoj nego u pravnoj borbi, piše politički portal.

Najsnažnije oružje koje ima u tom naporu je da govori istinu, upravo onaj pristup koji mu najmanje pristaje.

Američka javnost ima skoro beskrajnu sposobnost da oprosti. Svojeglavi političari su se oslanjali na to kroz čitavu našu istoriju, bilo da je Aleksandar Hamilton (Alexander Hamilton) otvorio svoju dušu o prljavoj aferi s Marijom Rejnolds (Maria Reynolds), ili Džon F. Kenedi (John F. Kennedy) priznao greške u Zalivu svinja ili Bil Klinton (Bill Clinton) koji je priznao aferu sa Monikom Levinski (Monica Lewinsky).

U tom duhu, Tramp treba da prizna svoje afere. Postoji nekoliko prednosti ovakvog pristupa. Prvo, Trump ne gubi ništa u smislu njegovog ugleda jer bukvalno niko ne vjeruje u njegovo negiranje navodnih poslova.

“Drugo, njegova priča postaje mnogo uvjerljivija. Ideja da je Koen platio ženama koje su izmislile priče, a Tramp nije ništa znao o tome u tom periodu-uprkos traci koja govori drugačije-a onda je radosno dao sopstvena sredstva čim je saznao za to, je van pameti”, piše Louri.

Naravno, sve ovo je fantazija, s obzirom na Trampove prirodne instinkte. On misli, ne bez razloga, da može nastaviti da svoje istražioce dovodi u pitanje i da dok god ima ogromnu većinu svoje partije uz sebe ima zaštitu protiv glasanja o uklanjanju u Senatu.

Opoziv Donalda Trampa nije način da se pobijedi trampizam

Čak i nakon proglašenja krivim Koena i bivšeg šefa Trampove kampanje Pola Manaforta (Paul Manafort), bilo koji potez za smjenu Trampa vjerovatno neće uspjeti, smatra kolumnista Gardijana (The Guardian) Martin Ketl (Martin Kettle).

Bezakonje Trampa ne treba probu. SAD bi bilo bolje bez njega kao predsjednika. Njegov odlazak bi bio dobra vijest za ostatak svijeta. Još važnije, njegovo uklanjanje bi moglo biti ključno u većim poduhvatima-ponovnoj izgradnji povjerenja u svjetsku demokratiju. Ipak, bilo bi greška opozvati ga, smatra Ketl.

“Ovo je bila poražavajuća sedmica za Trampa. Njegov lični advokat izjasnio se krivim za dva kršenja zakona o troškovima kampanje koja direktno upliću Trampa u odobravanje plaćanja mita. U međuvremenu, njegov bivši šef kampanje osuđen je za osam optužbi za bankarsku i poreznu prevaru koji su proistekli iz istrage koju je vodio specijalni istražitelj Robert Miler (Robert Mueller). Svaki od slučajeva je ogroman udarac. Predvidljivo, pojavljuju se priče o predsjedničkom opozivu. Nije teško shvatiti zašto. Želja da se zemlja oslobodi sramotnog i možda kriminalnog vođe je razumna i pravedna. Međutim, opoziv je samo neadekvatno rješenje i mač s dvije oštrice za postizanje ovog cilja,” navodi autor.

Za bilo kakav pokušaj opoziva Trampa, izbori za Kongres u novembru su presudni. Mnoge demokrate će pokrenuti tu mogućnost. Ali i mnogi republikanci. Ankete pokazuju da su republikanski glasači odlučniji u protivljenju opoziva Trampa, nego što su demokrate za opoziv. Moguće je da bi opoziv bio kontraproduktivan za demokrate, zbog čega ga demokratski kongresni lideri ne guraju.

Trampovi zločini i prestupi

Uprkos mom otporu prema Donaldu Trampu, dugo sam bio skeptičan u pogledu političke mudrosti ili napora za njegov opoziv, piše Bret Stivens (Bret Stephens) za Njujork Tajms (New York Times).

“Moji razlozi su sljedeći: Prvo, biti strašan predsjednik i nesretna osoba nije krivično djelo dovoljno za opoziv. Drugo, Milerova istraga do sada je proizvela dokaze koji se mogu tumačiti kao ometanje pravde, ali ne i kao jasan dokaz. Treće, opoziv u Predstavničkom domu bi se u Senatu pretvorio u osudu, čak iako bi demokrate osvojili oba doma na jesen. Četvrto, opoziv bez osude mogao bi Trampa da ojača politički, baš kao što je to bio slučaj s bivšim američkim predsjednikom Bilom Klintonom nakon njegovog opoziva iz 1998. godine,” kaže Stivens.

“Standard u Ustavu za opoziv je ‘izdaja, podmićivanje ili drugi veliki zločini i prestupi’. Standard je sada ispunjen,” tvrdi autor NYT i dodaje da je predsjednik sada, zapravo, neosuđeni suvlasnik za optužbe po kojima je Vlada već krivično gonila Koena.

Pragmatičari će odgovoriti da nema smisla tražiti opoziv kada Republikanci kontrolišu Kongres. Žao mi je što su mnogi republikanci u Kongresu izgubili smisao moralnih principa i institucionalnog samopoštovanja, ali u tome treba tražiti razlog pobjede demokrata na jesen. Ustav je više od smanjenja poreza. Ono što Ustav zahtijeva jeste opoziv i uklanjanje sa funkcije ovog razuzdanog predsjednika.

Opoziv pod znakom pitanja?

Britanski Tajms ocjenjuje da 6. novembra izbori za Predstavnički dom i Senat mogu dovesti do demokratske većine u prvom i skoro do izjednačenja u drugom krugu.

“U tom slučaju demokrate bi mogle biti ohrabrene da započnu postupak za opoziv. Mnogi će to željeti, ali da li to treba uraditi?” pita se britanski dnevnik i ističe da ako Koenov Fond za istinu ili neko drugi može da obezbijedi dokaz da je Tramp znao i odobrio pokušaje ruske vlade da sabotira kampanju Klintonove, onda Kongres-demokrate ili republikanci-nemaju drugog izbora nego da ga opozovu.

Ali, u odsustvu tog dokaza, i uprkos ozbiljnosti Koenovih optužbi protiv predsjednika o isplaćivanju zabava ženama tokom izborne kampanje, demokrate bi trebalo bolje da razmisle o tome.

Send this to a friend